Bila je najpopularnija u cijeloj povijesti televizijskih komedija, dobitnica nebrojenih nagrada. Punih 11 godina, od 1972. do 1983, u svijetu ju je svakog tjedna pratilo 225 milijuna gledatelja. Njenu zadnju epizodu samo je u Americi gledalo 125 milijuna. Za usporedbu – zadnju epizodu tv-serije “Dallas”, pod naslovom “Who Shot J.R.”, Tko je ubio J.R.-a, gledalo je 82 milijuna Amerikanaca. Po broju gledatelja, slijedila je potom zadnja epizoda serije “Roots”, Korijeni, radjene prema istoimenoj knjizi Alexa Haleya. Od svog najpopularnijeg tv-showa, Amerika se oprostila 28. veljace 1983. U cijeloj zemlji, valjda, nije bilo suhog oka.
I u ovom slucaju, prvo je bila knjiga. Napisao ju je, pod pseudonimom Richard Hooker, dr. Richard Hornberger, cekajuci pacijente u svojoj ordinaciji u Bremenu, u drzavi Maine. Sedamnaest je izdavaca, uglavnom s objasnjenjem da ona nije podobno stivo za njezno zensko citateljstvo, odbilo izdati knjigu o iskustvima dr. Hornbergera kao kirurga u onom americkom ratu koji cesto zovu i “forgotten war”, zaboravljenim ratom. G. 1968. roman ipak biva objavljen i preko noci postaje bestsellerom. I privlaci paznju filmskog redatelja Roberta Altmana.
Taj, prema Hornbergerovom “rat je pakao” romanu i scenariju Ringa Lardnera, s Donaldom Sutherlandom, Elliotom Gouldom, Robertom Duvallom i Sally Kellerman u glavnim ulogama, snima film za kompaniju 20th Century Fox. Prikazivanje filma pocinje ujesen 1970, u trenutku kad je Amerika vrlo kriticki raspolozena prema jednom drugom ratu – onom u Vijetnamu. Film dobija nominaciju za Oscara; glavna glumica – Sally Kellerman, takodjer. Oscarom je nagradjen scenarist filma, Ring Lardner, koji se 50-ih godina, s mnogima drugima iz Hollywooda, nasao na “crnoj listi” McCarthyjevog Odbora Zastupnickog doma za ne-americke aktivnosti. Fenomenalni uspjeh Altmanovog filma navodi predsjednika kompanije 20th Century Fox, Williama Selfa, na snimanje televizijskog pilot-programa, a onda i na snimanje serije.
Kad su poceli s radom, redatelj Gene Reynolds, scenarist Larry Gelbart, glumci Lorreta Swit, Jamie Farr, Gary Burghoff (jedini iz Altmanove filmske postave), Larry Linville i David Ogden Stiers, McLean Stevenson i Harry Morgan, Wayne Rogers i Mike Farrell, i Alan Alda, ni sanjali nisu da ce njihovu probnu epizodu slijediti jos 250 drugih, da ce serija trajati punih 11 godina i da ce svi zajedno stvarati dio televizijske povijesti.
Kapetan Benjamin Franklin Pierce, zvani “Hawkeye” – glavni lakrdijas logora zvanog “The Swamp”, Mocvara; njegov prijan, kapetan McIntyre, zvani “Trapper John” kojega kasnije zamjenjuje kapetan B.J. Hunnicutt, ovaj zadnji san snova svake supruge, jer uporno odoljeva mladim bolnicarkama; potpukovnik Henry Blake koji reda jedino trazi u operacijskoj dvorani, a sto se zbiva izvan nje, njemu, koji i sam voli malo “grijesiti”, nije bitno; ocinski, ali cinicni lik pukovnika Shermana Pottera koji bi radije citao romane Zane Greya nego vodio rat; kaplar Klinger koji se oblaci u zensku odjecu u nadi da ce ga proglasiti umobolnim i kao nesposobnog za rat poslati kuci, u rodni Toledo; i onaj drugi kaplar - “Radar” O’Reilly koji dolazak helikoptera s ranjenicima cuje prije bilo koga drugoga i koji uvijek zna sto ce drugi reci prije nego taj to i izusti; i major Margaret “Hot Lips” Houlihan, naizgled cedna glavna medicinska sestra kojoj ponekad isto treba malo ljubavi…. To su samo neki od nezaboravnih likova nezaboravne tv-serije. Pocinjala je uvijek scenom u kojoj skupina bolnicarki trci ka helikopterima punim ranjenika i glazbenom temom – Suicide is painless, Samoubojstvo je bezbolno…….
M.A.S.H., bilo je ime seriji. Akronim od Mobile Army Surgical Hospital, Pokretna vojna kirurska bolnica. U onoj pod brojem 8055, u smjenama dugim i po 12 sati, u korejskom je ratu radio je i autor knjige, dr. Hornberger. U Altmanovom filmu i potom u televizijskoj seriji, ona je, samo tri milje daleko od fronte, u tom istom ratu, dodijeljena americkoj vojsci pod brojem 4077.
”Ma, koji je ovo uopce rat?”, pita pukovnik Potter. “Najnoviji, onaj koji ce zavrsiti sve druge ratove,” odgovara mu Hawkeye. Takvi su, smijesni i cinicni dijalozi, od tv-serije M.A.S.H. i ucinili najpopularniju u cijeloj povijesti televizijske komedije.
A 125 milijuna gledatelja, koliko ih je, 28. veljace 1983, u Americi pratilo zadnju, dvoiposatnu epizodu M.A.S.H-a, pod naslovom “Goodbye, Farewell and Amen”, Dovidjenja, zbogom i amen!, ucinilo je od nje najgledaniju u povijesti. Amerika se te veceri oprastala ne samo od svojih omiljenih tv-likova, vec i od cijelog jednog vremenskog razdoblja tako dobro prenesenog serijom.
Ta zadnja epizoda bila je kulminacija svega sto je serija predstavljala – dobru, smijesnu televizijsku dramu koja je govorila o paradoksima rata i istovremeno zemlji dopustala da se sama sebi smije. I ta je zadnja epizoda, kao i cijela serija, istrazivala ruznu stranu rata, u tom slucaju okrutnost mira u tim zadnjim, brutalnim danima Koreje. Na dan primirja, obje strane nastavljaju zestoku bitku do zadnjeg trenutka, tocno do 22:00 sata, 27. srpnja 1953. U M.A.S.H, tog dana primirja, stize najveci broj ranjenih.
“Zar tebi to izgleda kao mir?”, pita Margaret Houlihan. Preko razglasa, cuje se litanija ratnih steta koja zavrsava rijecima “…dva milijuna poginulih, 100.000 korejske sirocadi.”
Tu zadnju epizodu serije M.A.S.H. opcenito smatraju najboljom u povijesti televizije – primjer onoga sto televizija, kad je ozbiljna i inteligentna, moze postici; podsjetnik, takodjer, da joj to ne uspijeva bas cesto. Za dvije godine, 2003, napunit ce se 50 godina od zavrsetka korejskog rata. I 20 od zavrsetka tv-serije M.A.S.H. Mozemo je jos uvijek gledati u repriznim programima. Mnogi to i cine. I ne samo u Sjedinjenim Drzavama! A one veceri, kad je zadnja epizoda prikovala 75% americkog gledateljstva za tv-ekrane, kad je korejski rat “zavrsio i po drugi put”, Mary McGrory, koja je veceru za tri bivsa americka predsjednika – Cartera, Forda i Nixona, u jednom washingtonskom hotelu, zanemarila u korist M.A.S.H-a, ovo je napisala za Washington Post:”Radije cu vecer provesti u drustvu milijuna drugih Amerikanaca.
Od Hawkeyea ionako ocekujem vise duhovitosti, od pukovnika Pottera vise mudrosti, a od B.J. Hunnicutta vise covjecnosti nego sto bih ih nasla za svecanim stolom washingtonskog Sheratona…. Po povratku sa Sadatova pogreba, sva su trojica smjelo izjavila da je za mir na Srednjem Istoku potrebno pregovarati i s Palestinskom oslobodilackom organizacijom. Ni jedan se to nije usudio reci dok je bio u Ovalnom uredu! M.A.S.H. je smijesan, M.A.S.H. je anti-ratni, u M.A.S.H-u svi kazu ono sto misle, svi kazu ono sto osjecaju i stoga postizu fenomenalan napredak u razumijevanju samih sebe i razumijevanju jedni drugih….Svaka nas je epizoda M.A.S.H-a cinila boljima i zrelijima!”