Jedan se tranksript našao u središtu interesa na suđenju Marijačiću i Rebiću radi nepoštivanja suda.
Tužiteljstvu haaškog Tribunala za ratne zločine stoji na raspolaganju ukupno 666 transkripata razgovora prvog predsjednika RH Franje Tuđmana sa suradnicima.
U središtu pozornosti danas je bio jedan od tih transkripata.
Dokument govori i o načinu krojenja uređivačke politike novina u Hrvatskoj u vrijeme Franje Tuđmana. 7. svibnja 1997. su se, prema zapisniku sastali tadašnji predsjednik RH Franjo Tuđman i ministar obrane Gojko Šušak, današnji haaški optuženik Markica Rebić u funkciji šefa jedne od brojnih hrvatskih obavještajnih agencija (u sudnici su se dugo natezali koliko ih je zapravo bilo) te glavni urednici Večernjeg lista Branko Tuđen i Vjesnika Nenad Ivanković.
Tema sastanka je bila - kada pustiti u javnost izjave zaštićenog svjedoka u slučaju Blaškić.
Iskaz zaštićenog svjedoka dostavio je Blaškićev odvjetnik Anto Nobilo, uz napomenu Rebiću da bi bilo dobro objaviti ih, no uz svu potrebnu diskreciju – uputa državnog vrha data je predstavnicima samostalnih, slobodnih medija u demokratskoj zemlji.
Epizoda ponovno ocrtava kako se zapravo u hrvatskim medijima izvještavalo na haaške teme i odakle su stizale informacije.
Nakon poduže rasprave na temu transkripata, uključujući i otvaranje pitanja njihove autentičnosti - što može imati dugoročnije posljedice po sudbinu ovih spornih dokaza - suci su za ovaj najvažniji za suđenje Marijačiću i Rebiću ustvrdili da im nije od neke velike dokazne težine no da ga smatraju originalnim, relevantnim i da će stoga ući u spise.
Sve se ovo zbivalo za istupa svjedoka optužbe, američkog povjesničara hrvatskog porijekla uposlenog u Tužiteljstvu Williama Tomljanovicha. Iskazi su također pokazali kolika je razlika između stvarne organizacije hrvatskih tajnih službi, zakona i - realnih ovlasti pojedinaca. To je bila tema oko koje su se odvjetnici, pogotovo Rebićev zastupnik Krsnik, 'kačili' s optužbom pa i svjedokom.
Suci su, u najboljem inetresu pravde, strpljivo pokušavali razjasniti nepoznanice u slučaju koji je već sada nadišao pitanje odgovornosti novinara jednog marginalnog lista, potom ono što je opisano kao 'prkosno objavljivanje 22 nastavka svjedočenja u Slobodnoj Dalamciji', pa čak i ulogu visokopozicioniranog pripadnika obavještajne zajednice.
Radi se o objektivnosti informiranja i o obradi osjetljivih tema iz Tribunala gdje je najmanje riječi bilo o – pravdi za žrtve.
Suđenje se nastavlja izlaganjem svjedoka obrane.