Malo koje od živih bića na Zemlji je toliko uspješno u otkrivanju svog obroka kao morski psi. U narodu se kaže da morski pas slijedi svoj nos do jela, a sada su znanstvenici otkrili malo više o tome kako taj nos funkcionira u usmjeravanju morskog psa ka jestivom objektu čak i u najneprozirnijoj vodi. Ranije se smatralo da morski pas samo slijedi najsnažniji miris ka njegovom izvoru. Jedno novo istraživanje pokazuje da stvari funkcioniraju znatno složenije: udaljenost između dvije nosnice i majušna razlika u vremenu u kojemu isti miris dopre do jedne, odnosno druge nosnice, znatno su važniji u usmjeravanju ovog grabežljivca ka potencijalnom obroku od jakosti mirisa.
Znanstvenici Jayne Gardiner i Jelle Atema, iz Oceanografskog instituta Woods Hole, objavili su u časopisu „Current Biology“ rezultate svojih istraživanja na jednoj vrsti morskih pasa, uobičajenoj u vodama uz obalu Nove Engleske. U velikim ograđenim bazenima, ovim su grabežljivcima – inače, prilično malim, pa za ljude i neopasnim – postavljene posebne naprave koje su usmjeravale mirise u njihove nosnice. Potom su bili izloženi mirisu lignje, svoje najomiljenije hrane, a znanstvenici su mjerili točno njihovo kretanje.
Kako su morskim psima nosnice sa strane, tako postoji vremenska razlika u trenutku kada izvjesni miris stigne do jedne, odnosno druge nosnice. Bez obzira koliko mala bila ta razlika, kojiput tek djelić sekunde, svi su morski psi, bez iznimke, krenuli u smjeru nosnice koja je prva primila miris. Isto bi reagirali čak i kada bi miris u drugoj nosnici bio jači. Ovo potonje objašnjava na koji se način morski psi uspijevaju snaći i u vrlo smrdljivoj vodi, kao i zamijećen način plivanja u kojemu ovi grabežljivci prilazeći svom cilju drže tijelo lagano ukošeno, praktički 'ciljajući' nosnicama. To također, kažu znanstvenici, možda objašnjava i zašto neke vrste morskih pasa imaju vrlo neobične oblike glava – recimo, mlat, iz roda čekićarki – gdje veći razmak između nosnica pruža bolju prostornu orijentaciju pri većoj brzini plivanja.
Usporedba mirisa u vodenim dubinama ideja je na kojoj se temelje neke mehaničke naprave za pretraživanje koje koristi vojska. Ti roboti koriste mirise u potrazi za podvodnim bombama. A, kako ističu znanstvenici Gardiner i Atema, trenutna istraživanja na morskim psima mogla bi uroditi mnogo boljima robotskim tragačima.