Sa svakim predsjedničkim izborima, rastu uloga i utjecaj interneta. Facebook, Twitter i drugi društveni mediji i ove godine imaju istaknutu ulogu u političkoj komunikaciji.
Da bi doprle do glasača i motivirale ih, političke su se kampanje u prošlosti obično oslanjale na govore, javne skupove i novine. Onda su tu ulogu preuzeli radio i televizija i poruka je brzo i simultano stizala do svakoga. Danas, političke kampanje svoje poruke šire trenutačno i interaktivno, putem interneta i drugih društvenih medija.
Tijekom proteklih 20 godina, uloga interneta u političkim kampanjama znatno je porasla. Internet se koristi za prenošenje poruka kandidata, za skupljanje novčanih sredstava, za motiviranje glasača na aktivni angažman u procesu izbora.
Kad je Barack Obama, predsjednički kandidat demokratske stranke, vodio svoju kampanju 2008. godine, njegov je tim koristio internet u dotad neviđenim razmjerima. I sa značajnim učinkom i rezultatima, kaže Peter Fann, strateg za političke komunikacije:
“Kao prvo, pogledate li brojke, upravo je nevjerojatno. Njegova je kampanja dobila, u donacijama, četiri milijuna dolara, to znači – jedna na svakih 17 osoba koje su glasale za njega, dala je i novac. To se nikad prije nije dogodilo u američkoj politici. Drugo, time je dobio na raspolaganje 16 milijuna e-mail adresa.”
Na ovogodišnjim predsjedničkim izborima oba vodeća kandidata – predsjednik Obama i republikanski kandidat Mitt Romney – maksimalno i strateški koriste internet, uključujući društvene medije poput Facebooka i Twittera.
I svaki oblik ima svoju ulogu u prenošenju poruka, kaže Zac Moffat, direktor za digitalne medije u Romneyjevoj kampanji: “Twitter je, kako ga ja vidim, komunikacija u stvarnom vremenu. Facebook je za kraj dana – recimo, tokom dana se nešto zbilo, navečer ljudi o tome mogu razmišljati. Tako ja vidim ulogu Facebooka. Idućeg dana, Google je taj koji ulazi u igru i ljudi mogu, da tako kažem, zbrojiti dva i dva, reći da nešto je ili nije OK.”
Društveni mediji ljudima također pružaju priliku da reagiraju na nezgodne ili krive izjave svojih kandidata. Njihovi se komentari potom šire putem interneta poput požara. Novinar lista Politico Tony Romm kaže: “Imate neku informaciju... i ona putuje, vrti se. Od osobe do osobe. Odjekuje. To je ono što vidimo na Facebooku – korisnik dijeli neku informaciju o kandidatu, drugi je šalju dalje i na kraju ona završava na naslovnicama listova širom zemlje. Učinak je, dakle, ogroman.”
Sa društvenim medijima, kažu internetski politički stratezi, cilj je skupljati podatke od glasača kako bi se kampanji dala osobna nota, kako bi se kandidata predstavilo i kao prijatelja, koji poznaje i razumije probleme koji tište glasača. A to je, po mišljenju analitičari, način na koji se politika “prodaje” danas, a tako će se “prodavati” i sutra.
Da bi doprle do glasača i motivirale ih, političke su se kampanje u prošlosti obično oslanjale na govore, javne skupove i novine. Onda su tu ulogu preuzeli radio i televizija i poruka je brzo i simultano stizala do svakoga. Danas, političke kampanje svoje poruke šire trenutačno i interaktivno, putem interneta i drugih društvenih medija.
Tijekom proteklih 20 godina, uloga interneta u političkim kampanjama znatno je porasla. Internet se koristi za prenošenje poruka kandidata, za skupljanje novčanih sredstava, za motiviranje glasača na aktivni angažman u procesu izbora.
Kad je Barack Obama, predsjednički kandidat demokratske stranke, vodio svoju kampanju 2008. godine, njegov je tim koristio internet u dotad neviđenim razmjerima. I sa značajnim učinkom i rezultatima, kaže Peter Fann, strateg za političke komunikacije:
“Kao prvo, pogledate li brojke, upravo je nevjerojatno. Njegova je kampanja dobila, u donacijama, četiri milijuna dolara, to znači – jedna na svakih 17 osoba koje su glasale za njega, dala je i novac. To se nikad prije nije dogodilo u američkoj politici. Drugo, time je dobio na raspolaganje 16 milijuna e-mail adresa.”
Na ovogodišnjim predsjedničkim izborima oba vodeća kandidata – predsjednik Obama i republikanski kandidat Mitt Romney – maksimalno i strateški koriste internet, uključujući društvene medije poput Facebooka i Twittera.
I svaki oblik ima svoju ulogu u prenošenju poruka, kaže Zac Moffat, direktor za digitalne medije u Romneyjevoj kampanji: “Twitter je, kako ga ja vidim, komunikacija u stvarnom vremenu. Facebook je za kraj dana – recimo, tokom dana se nešto zbilo, navečer ljudi o tome mogu razmišljati. Tako ja vidim ulogu Facebooka. Idućeg dana, Google je taj koji ulazi u igru i ljudi mogu, da tako kažem, zbrojiti dva i dva, reći da nešto je ili nije OK.”
Društveni mediji ljudima također pružaju priliku da reagiraju na nezgodne ili krive izjave svojih kandidata. Njihovi se komentari potom šire putem interneta poput požara. Novinar lista Politico Tony Romm kaže: “Imate neku informaciju... i ona putuje, vrti se. Od osobe do osobe. Odjekuje. To je ono što vidimo na Facebooku – korisnik dijeli neku informaciju o kandidatu, drugi je šalju dalje i na kraju ona završava na naslovnicama listova širom zemlje. Učinak je, dakle, ogroman.”
Sa društvenim medijima, kažu internetski politički stratezi, cilj je skupljati podatke od glasača kako bi se kampanji dala osobna nota, kako bi se kandidata predstavilo i kao prijatelja, koji poznaje i razumije probleme koji tište glasača. A to je, po mišljenju analitičari, način na koji se politika “prodaje” danas, a tako će se “prodavati” i sutra.
