Propovijedanje vjere u sinagogi na neortodoksan način

Većina Židova u Sjedinjenim Državama pripada ili ortodoksnom ili konzervativnom ili reformnom smjeru judaizma. No, jedna sinagoga u Los Angelesu odlučila je izaći iz svih tradicionalnih okvira i u svoj fokus staviti glazbu, dramu i ples. Najveća umjetnička sinagoga u zemlji - Beverly Hills Temple of the Arts at the Saban Theatre, kako se punim imenom zove, slavi 25 godina postojanja. Njezine metode, međutim, ne nailaze na odobravanje svakoga.

Ovo nije neka obična kino ili kazališna dvorana. Smještena u losangeleskoj četvrti Beverly Hills, u zgradi bivšeg Fox Wilshire kina, ovo je sinagoga u koju ljudi dolaze zbog nečega čega nema u tradicionalnim židovskim službama.

“Djelujemo u kazališnom prostoru, s kazališnom rasvjetom, tonskom opremom.. .naše su molitvene knjige sve biblijska djela umjetnosti,” kaže rabin David Baron.

Njegova sinagoga, kako sam kaže, ne pripada glavnoj struji judaizma. Ono što on pokušava, to je kreirati vjerski doživljaj kroz spoj vjere i umjetnosti. U tome se dobrim dijelom oslanja na talent Hollywooda.

“Kantori u našoj sinagogi brodvejske su zvijezde. Naš zbor čine članovi losangeleske opere ili glavnog zbora koncertne dvorane Walt Disney – Los Angeles Master Chorale.”

U službama pred Pesah ili Pashu, blagdan izlaska [izbavljenja iz egipatskog ropstva], sudjeluje gospel zbor afro-američke zajednice Los Angelesa.

“Nastojimo prevazilaziti granice koje su povijesno dijelile naše zajednice i okupiti sve, za zajedničko slavlje.”

Ortodoksni Židovi, dodaje rabin Baron, ne bi odobrili miješanje tradicionalnih službi sa suvremenima.

“Konceptualno – da, odobrili bi odaziv ljudi, njihovo vraćanje vjeri... ali sredstva i načini za postizanje toga ne bi bili prihvatljivi, jer ne pridržavaju se vrlo strogih smjernica ortodoksnog judaizma.”

Za mnoge tradicionaliste, korištenje glazbenih instrumenata moglo bi predstavljati kršenje pravila sabata. U sinagogi Temple of the Arts, u njezinim redovitim mjesečnim službama, oni se koriste, kaže rabin Baron, zato što su se koristili i u drevnim židovskim vjerskim službama.

Ortodoksni judaizam je rabinu Davidu vrlo dobro poznat. U Jeruzalemu je i stekao status ortodoksnog rabina i dio svoje karijere proveo je radeći u konzervativnim sinagogama. Ali, kako sam kaže, nije dopirao do većeg broja ljudi. Prije 20 godina, osnovao je ovu sinagogu i kreirao novi stil bogostovlja.

“I ljudi su počeli dolaziti u sve većem i većem broju, postajali sve aktivniji. Velika većina koja nije pridružena, ali je svjesna svojeg židovskog identiteta, može se uključiti na načine koji su im bliski i razumljivi.”

A uključuju se preko djela umjetnosti u molitvenim knjigama i kroz glazbu tokom službe, kao što je ova, na početku Jom Kipura, dana pomirbe i pokajanja, najsvetijeg dana u godini za svakog Židova.

Slijepa mezzosopranistica Laurie Rubin sudjelovala je u službi. Inspiracijske su priče također dio službi. Ela Weissberger, koja je preživjela holokaust, govori o tome kako je pjevala u jednoj dječjoj operi dok je bila u nacističkom konc-logoru.

“Nacisti su htjeli svijetu pokazati kako ne nanose nikakvo zlo djeci pa su smislili tu operu, za nacistički propagandni film. U logoru je bilo 15.000 djece. Malo-pomalo, svi su završili u plinskim komorama, preživjelo je nas samo oko stotinu.”

Rabin David Baron kaže da svojim dopiranjem do ljudi najraznoraznijeg porijekla dijeli s njima vrijednosti koje nadilaze granice vjerskoga i kulturnoga.