U gradu Kan Junis, u južnom pojasu Gaze, ljudi su na obližnjoj česmi punili kanistere pijaćom vodom. Do domova ili skloništa, u kojima su privremeno smješteni, prebacivali su ih stočnim zapregama, biciklima - pa čak i invalidskim kolicima.
„Problemi sa pijaćom vodom su svakodnevni – od kada smo prvi put raseljeni do sada. Rješenja nema čak ni tokom perioda prekida vatre”, rekao je agenciji Reuters Rami al-Rizek – koji je sa porodicom napustio dom u gradu Gazi.
Tokom petodnevnog primirja Hamasa, ekstremističkog pokreta koji Sjedinjene Države smatraju terorističkom organizacijom, i Izraela – znatan broj kamiona sa humanitarnom pomoći stigao je u Pojas Gaze iz Egipta. Međutim, potrebe tamošnjeg stanovništva su toliko velike – da brojni građani nisu osjetili gotovo nikakvo olakšanje.
„Bilo primirje proglašeno ili ne – nemamo struje i vode. Nemam ništa od osnovnih životnih potrepština”, ukazao je Muat Hamdan, jedan od ljudi iz reda kod obližnje česme.
Dok je grupa ljudi čekala počela je kiša. Ubrzo se tlo počelo pretvarati u blato po kom su odrasli i djeca gazili u sandalama i japankama. Čekanje u redu i obezbjeđivanje pijaće vode – jedna je od glavnih preokupacija ljudi koji vrijeme provode na ulicama Kan Junisa.
U drugom delu grada, Marijam Abu Rijaleh stigla je do svog doma – gomile ruševina nakon izraelskih vazdušnih udara. U potrazi je za dječjom odjećom. Njena djeca su trenutno u školi, u učionici koju dijeli mnogo đaka.
„Svjedoci smo uništenja naših domova i snova. Sve što smo uložili u izgradnju naših domova više ne postoji. Dali su nam primirje, ali šta znače ti dani? Dođemo, tugujemo i onda odlazimo”, kaže ona.
U neposrednoj blizini, jedan od mještana Jaser Abu Šamaleh, stajao je pored srušenog stambenog bloka u kom su živjeli njegovi rođaci. Kaže da ih je poginulo najmanje 30, među njima su njegovi roditelji, sestre i braća.
„Dve stvari su me navele da dođem: moj rođak nalazi se negdje ovdje. Još nisam uspio da ga izvučem. Uz to, ovdje sam i zbog bolnih sjećanja”, kaže on.
Preživio je, kaže, jer sa suprugom i petero djece stanuje u obližnjoj zgradi koja nije bila meta napada.
„Koliko god pokušavali besmisleno je. Potrebne su nam mašine i alati da izvučemo naše bližnje. Primirje bi trebalo da iskoristimo za traženje preživjelih i žrtava, kao i njjhovu sahranu. Kakva je korist od toga, ako tela ostanu pod ruševinam?”, upitao se on.
Sukob Izraela i ekstremista Hamasa otpočeo je nakon njihovog napada na jug Izraela u kojem je poginulo 1.200 ljudi, dok je oteto više od 200.
Izrael je reagovao vazdušnim i kopnenim napadima, u kojima je, prema navodima zdravstvenih zvaničnika Gaze, poginulo više od 15.000 ljudi.
