U filmu Dhaka's Challenge, autor Stephen Sapienza pokazuje 5 miliona ljudi, odnosno trećinu populacije glavnog grada Bangladesha koji žive u naseljima straćara gdje je pristup vodi, pogotovo čistoj, veoma otežan i ograničen:
- Vidite to kud god se okrenete. Gledate ljude koji idu u javne zahode koji nisu baš u najboljem stanju. Vidjećete i viseće zahode gdje ljudi fekalije izbacuju direktno u rijeku ili potok.
Ljudi se kupaju u zagadjenim rijekama, odatle uzimaju i vodu za kuhanje ili kupuju flaširanu vodu iz prikolica po cijenama derikoža. To je higijenska katastrofa, baš kao potresna ilustracija ovogodišnje teme Svjetskog dana vode - Voda za gradove.
Svake godine, sirotinjska populacija Dhake uveća se za 400 hiljada novopridošlih u grad. Gradski vodovod daje vodu samo vlasnicima zemlje. Film Stephena Sapienze pokazuje kako je jedna neprofitna organizacija pomogla da se promijeni zakon i da se, kako kažu, privilegija vode osigura i za urbanu sirotinju. Dibalok Sing Ha je osnivač te organizacije:
- Iskoristili smo obostrano korisnu potrebu. Gradska uprava vodovoda i kanalizacije željela je da ostvari prihod, a s druge strane, siromašni su željeli da dobiju vodu i shvatili da im je voda iz vodovoda koju plaćaju jeftinija od one koju kupuju od preprodavaca i odmah su platili za zajedničke česme.
Sapienza kaže da su se lokalni napori da se ljudi u naseljima straćara organizuju i grupno kupuju vodu pokazali uspješnim. Stanovništvo dobija jeftiniju vodu, ali su se obavezali da sami vode brigu o zahodima i cijevima za dovod i odvod vode:
- Mislim da je najveća prepreka bila da lokalne vlasti razumiju da ljudi, iako siromašni, na vodu troše veliki dio svojih prihoda i da ih treba prikačiti na gradski vodovod i da će oni rado plaćati za taj servis.
Plaćeno pravo na vodu iz vodovoda sada već ima 40 grupa stanara u siromašnim naseljima, i akcija se nastavlja. Sapienza dodaje da bi to moglo poslužiti kao model i u drugim dijelovima svijeta, gdje gradovi rastu brzo, a njihovi siromašni dijelovi još brže:
- Na takvim mjestima imperativ je da ljudi imaju pristup čistoj vodi i sanitarijama. Ono što pkazujem u mom filmu je, recimo, jedna bolnica koja godišnje liječi 120 hiljada ljudi od dijareje. Taj problem se može spriječiti.
Sapienza zaključuje da je generalna poruka njegovog filma upravo to: da su problemi sa vodom rješivi, pa makar se počelo s malim zahvatima. I, kako kaže, na duže staze, čista voda je to što će spasiti mnoge živote.
