Najviši predstavnici preko 50 država okupiće se slijedećeg tjedna u Washingtonu na samitu o nuklearnoj sigurnosti. Tokom samita koji će biti održan 31. marta i 1. aprila predsjednici država i vlada zemalja, učesnica razgovaraće o načinima zaštite i kontrole nuklearnih materijala u kontekstu povećanih mogućnosti da ti materijali dospiju u ruke terorista i ektremista.
Napadi terorista Islamske države u glavnim gradovima dvije evropske države jasno pokazuju da se pripadnici terorističkih grupa mogu provući i kroz vrlo sofisticiranu mrežu i aparaturu obavještajnih i sigurnosnih službi. Posljedice napada i u Parizu i Brusselsu su tragične i nenadoknadive.
Kakve bi bile kada bi se teroristi domogli nuklearnih materijala je prosto nezamislivo, kaže Michaela Dodge, analitičarka fondacije Heritage, i dodaje:
"Problem sa osjetljivim nuklearnim materijalima je što ti materijali mogu biti iskorišteni za stvaranje nedopuštenog, zabranjenog oružja, za pravljenje mnogih vrsta prljavih bombi. U sadašnjim okolnostima nije isključena mogućnost da ti materijali dospiju u zločinačke ruke. To je vrlo ozbiljna prijetnja."
Početkom marta irački zvaničnici saopštili su da su militanti Islamske države koristili rakete sa hemikalijama u napadima u okolini Kirkuka i da je tim hemikalijama zatrovano blizu 600 osoba.
Kolika je vjerovatnoća da se terorističke organizacije i grupe mogu domoći nuklearnih materijala? Michelle Cann, analitičarka fonadacije Partnestvo za globalnu sigurnost, ističe:
"Mnogo je vjerovatnije da se mogu domoći određenih materijala, nuklearnih ili radioaktivnih, nego što imaju izgleda da se domognu pravog nuklernog oružja. I to oružje im i nije potrebno da prouzroče velike, teške i tragične posljedice širom svijeta. I improvizirane prljave, radioaktivne bombe i naprave će nanijeti velike štete."
Sužavanje i isključivanje mogućnosti da se teroristi domognu takvih materijala je srž svih oblika i načina kontrole. Michaela Dodge o tome kaže:
"Države su vrlo svjesne značaja tih materijala i čine najviše što mogu da ga drže što sigurnijim. Dio mjera i postupaka preciziran je režimom zabrane trgovine tim materijalima usvojenim i provođenim već nekoliko decenija. Sada se naglašeno upozorava kako i koliko nuklearni i radio aktivni materijali mogu biti problematični."
Međunarodnim naporima, poput i predstojećeg samita u Washingtonu, mogućnosti dospijevanja nuklearnih materijala u ruke zločinaca uveliko se smanjuju. Na neke od primjera tih napora podsjeća Michelle Cann:
"Osigurali smo više od tonu i po visoko obogaćenog urana i plutona. Od 2010. godine 12 je novih zemalja koje su se odrekle, lišile, obogaćenog urana. Oformili smo nekoliko novih, savršenih centara u više zemalja u kojima radimo na edukaciji, treninzima i praksi zaštite i kontrole nuklernih materijala."
Uz sve dosadašnje napore u tom smjeru, postoji i opća saglasnost da ti napori moraju biti nastavljeni uz istovremeno osmišljavanje budućih, još efikasnijih. I mala količina nuklearnog i radiaktivnog materijala može biti, u rukama terorista, ubitačna opasnost.
