Osjetljive informacije koje je objavila internet stranica Wikileaks, podstaknule su žučnu polemiku u Sjedinjenim Državama o tome da li mediji treba da objavljuju povjerljive dokumente i da li to ugrožava nacionalnu sigurnost.
Objavljene državne tajne izazvale su brojne novinske izvještaje i napise o informacijama za koje bi američka vlada mnogo više voljela da nisu ugledale svjetlo dana.
„U našoj zemlji ljudi smatraju da imaju pravo na informaciju. Imamo pravo da znamo o tome šta radi naša vlada koja se finansira našim poreskim sredstvima.“, kaže Lucy Dalglish ,izvršna direktorica Odbora za slobodu štampe, i dodaje da Amerikanci imaju pravo na slobodu govora, bez cenzure.To uključuje i medije. Jedini izuzetak je situacija u kojoj bi kao posljedica takvog govora ili pisanja došlo do nanošenje velike štete ili nasilja.
Bivši analitičar Centralne obavještajne agencije, CIA, James Bruce, tvrdi da objavljivanje povjerljivih dokumenata nanosi štetu interesima nacionalne bezbjednosti zemlje, jer se time neprijateljima Amerike otkrivaju tajne.
„Kada prate američku štampu oni dolaze do izuzetno dragocjenih podataka o načinu na koji mi skupljamo obavještajne podatke i na osnovu toga razrađuju mjere protiv toga. Mediji nisu svjesni kakvu štetu mogu nanijeti otkrivanjem povjerljivih informacija,“ kaže gospodin Bruce.
„Mi ne objavljujemo tek tako povjerljive podatke. Ako nismo stručni u toj oblasti, savjetujemo se sa odgovarajućim ekspertom kako bi informacije tačno predstavili, kaže Hagit Limor, predsjednica Udruženja profesionalnih novinara. Ona kaže da je novinarima dužnost provjeriti tačnost podataka i procijeniti potencijalnu štetu prije objavljivanja svojih članaka:
„Mi objavljujemo samo one informacije za koje smatramo da doprinose javnoj debati, odnosno govore o funkcioniranju vlade radi ispravljanja njenog rada. To je naša uloga kao novinara.“
Međutim, James Bruce smatra da novinari ne podliježu nikakvoj odgovornosti:
„Američko ministarstvo pravosudja je do sada bilo isuviše uzdržano u utvrđivanju identiteta i pozivanju na odgovornost novinara koji manipuliraju visoko povjerljivim informacijama, a takvih ima nekoliko.“
Američka vlada do sada nije bila uspješna u pozivanju na odgovornost medija zbog objavljivanja članaka koji se zasnivaju na tajnim podacima. No, u današnje vrijeme vladavine interneta,+, kada su povjerljivi dokumenti još manje zaštićeni, neki zakonodavci žele da ažuriraju zakon o špijunaži iz 1917., u cilju njihovog boljeg čuvanja.
Wikileaks: Istinska sloboda izražavanja ili ugrožavanje nacionalne sigurnosti?
Hoće li era moći interneta promijeniti gledanje na slobodu govora?
