U epidemiji ebole u četiri zemlje na zapadu Afrike, Gvineji, Siera leoneu, Liberiji i Nigeriji, do sada je umrlo blizu 900 osoba. Medicinski stručnjaci upozoravaju da bi mogli biti potrebni mjeseci da se širenje te epidemije zaustavi i do sada zaraženi virusom koji izaziva to smrtnosno oboljenje izliječe. Sadašnja epidemija ebole je prvo izbijanje tog oboljenja na zapadu Afrike i do sada je najgori slučaj, velikim dijelom i zbog toga što mnogi oboljeli i oni iz neposrednog okruženja inficiranih ne odlaze pravovremeno u zdravstvene ustanove radi testiranja i liječenja.
Treba reći da je u Nigeriji do sada tek drugi slučaj, ali to je, ipak, četvrta država na koju se ebola proširila. Nigerijski doktor koji je liječio virusom ebole zaraženog i, nažalost, preminulog putnika iz Liberije, i sam je zaražen.
Teoretski, širenje virusa ebole suzbija se prekidanjem lanca infekcije. Oboljela osoba se izolira, a pregledi i testiranja obavljaju se na svim osobama koje su imale, ili mogle imati kontakt sa tjelesnom tečnošću oboljelog.
U pograničnim područjima Gvineje, Siera Leonea i Liberije virus se širio jako brzo. Stanovnici tih područja nisu znali, ili vjerovali da virus počinje da hara. Mnogi zaraženi su se skrivali, ili udaljavali od mjesta življenja. Porodice oboljelih pokušavale se pomoći zaraženim, umrle su sahranjivali, a virus je raznošen unaokolo.
Aktivisti i volonteri na ulicama zapadno-afričkih gradova sada svakodnevno upozoravaju:
"Bolest je realnost. Tu je i ubija. Umro je i jedan afrički doktor, specijalista za liječenje ebole."
Informiranje stanovništva je izuzetno bitno. Moraju znati da svaki slučaj ebole nije neizliječiv, da nije smrtna kazna. Mnogi zaraženi virusom čije je liječenje počelo u ranoj fazi infekcije su preživjeli.
Stephan Doyon, doktor "Ljekara bez granica" kaže da je u malim i zabačenim seoskim zajednicama dosta otpora prema njihovoj misiji:
"U Liberiji, u Siera Leoneu i u pojedinim dijelovima Gvineje imamo dosta teškoća u pristupu pojedinim selima. Znamo da tamo ima oboljelih, da ljudi umiru, da se epidemija širi, ali ne možemo ništa učiniti. Seljani tih sela ne puštaju nas među njih jer ne shvataju da hoćemo i možemo pomoći."
Za razbijanje straha i neinformiranosti trebaće vrijeme kojeg sada zapadnoafričke zemlje nemaju. U Liberiji i Siera Leoneu pripadnici snaga sigurnosti osiguravaju i štite zdravstvene radnike i aktiviste i silom nameću mjere i postupke sprečavanja širenja virusa. U Liberiji su zatvorebne škole i vladini uredi. Javni stanice za pranje ruku postavljene su u Monroviji, glavnom gradu. Liberijska vlada razmatra mogućnost uvođenja karantina za područja zahvaćena epidemijom. U Siera Leoneu je to već učinjeno.
Zdravstveni radnici, aktivisti, volonteri, ljekari... ističu da je informiranje i edukacija, a ne nametanje pravila ponašnja silom, mnogo prihvatljiviji i efikasniji put razbijanja straha i predrasuda kod stanovnika epidemijom ebole ugroženih područja.
