Od neslužbene himne američkog pokreta za građanska prava, “We Shall Overcome” prerasla je u internacionalnu, univerzalnu himnu istrajnosti, tolerancije i mira, postala snažna objedinjavajuća snaga za ljude pod raznim tegobnim okolnostima. Folk glazbenica Joan Baez bila je jedna od prvih koja je pjesmu popularizirala, za vrijeme folk revivala, početkom 60-ih godina.
Godine 1963., kad je pjesmu i snimila, Joan Baez je, tijekom Marša na Washington, povela publiku 300 000 jaku u pjevanju “We Shall Overcome,” pred spomenikom Abrahamu Lincolnu.
Svoju jednostavnu melodiju ta američka i svjetski slavna protestna pjesma duguje jednoj dobro poznatoj crnačkoj duhovnoj iz 19. stoljeća, iz razdoblja prije Građanskog rata. Bila je poznata pod dva naslova – “No More Auction Block for Me” i “Many Thousands Gone.” Nju je, na vlastitoj etiketi “Othello,” početkom pedesetih godina snimio veliki borac za društvenu pravdu, aktivist još i prije pokreta za građanska prava, također vrlo dobro poznati filmski i kazališni glumac i koncertni pjevač Paul Robeson.
Osim u crnačkim crkvama, pjesmu su, u 19. stoljeću i početkom prošloga, pjevali i na zajedničkim, mješovitim skupovima crnačkih i bjelačkih rudara, na razne stihove; oni su se mijenjali, i mijenjat će se, tijekom vremena, a riječi “I’ll overcome someday” prvi puta se pojavljuju 1901. godine i pripisuju svećeniku crnačke metodističke crkve u Philadelphiji - Charlesu Albertu Tindleyju. Pod nazivom “I’ll Be All Right” pjesma se pjeva na američkom Jugu. U jesen 1945., pjesma postaje politička kad je pjevaju članovi sindikata radnika duhanske industrije za vrijeme petomjesečnog štrajka u Charlestonu, savezna država South Carolina, i pjesma postaje himna radničkog pokreta u Sjedinjenim Državama. Folk glazbenik i aktivist Joe Glazer, svima poznat i kao “radnički trubadur,” pjesmu snima 1950. godine, pod nazivom “We Will Overcome”.
Na radničkim zborovima, folk festivalima, koncertima, na sjeveru Sjedinjenih Država, pjesmu od Glazera preuzimaju Joan Baez i niz drugih folk glazbenika, Pete Seeger svakako najpoznatiji među njima i jedan od najzaslužnijih za prenošenje pjesme, širenje njene popularnosti, mnogu je publiku naučio da je zajedno s njime pjeva. On je bio taj koji je unio zadnju promjenu. “will,” u “We Will Overcome,” promijenio je u “shall,” i dodao nekoliko stihova: “We walk hand in hand” i “The Whole Wide World Around.” U cijelom svijetu “We Shall Overcome” će i pjevati, na engleskom ili prevedenu/adaptiranu na desetke drugih jezika, bit će prihvaćena od strane prodemokratskih i pokreta za građanska prava u nizu zemalja. Bit će poticajna snaga u Sjevernoj Irskoj, u Južnoafričkoj Republici, zadnjih godina apartheida, u Indoneziji, Indiji, Bangladešu, Berlinu, Bejrutu, Beijingu, u istočnoevropskim zemljama u godinama Hladnoga rata, a i u posthladnoratovskim godinama, kao što je, šezdesetih godina, bila u Sjedinjenim Državama, u marševima na Montgomery i Selmu, u saveznoj državi Alabama, a onda i berači grožđa i radnici na farmama, u Kaliforniji, na španjolskom jeziku. I sedamdesetih godina, studenti, na kampusima američkih koledža. Predsjednik Lyndon Johnson upotrijebit će riječi “We shall overcome,” Prevladat ćemo, u svojem obraćanju Kongresu, 15. ožujka 1965. godine, nakon “krvave nedjelje,” nasilnih napada na prosvjednike koji su u Selmi i Montgomeryju zahtjevali građanska prava. Tim se riječima – We shall overcome – zavjetovao da će se boriti za glasačka prava svih Amerikanaca.
“We Shall Overcome” jedna je od najznačajnijih američkih pjesama 20. stoljeća. Počela je u crkvenim klupama i u redovima štrajkaša, inspirirala jedan od najvećih pokreta za slobodu u povijesti Sjedinjenih Država i onda otišla dalje, prenositi poruku solidarnosti i nade, rušiti vlade i pokretati reforme diljem svijeta.