U Istraživačkom institutu Scripps, u Jupiteru na Floridi, znanstvenici pokušavaju otkriti na koji način ljudski mozak procesuira pamćenje. Životinje nad kojima provode testove u svojim laboratorijima nisu čimpanze ni psi niti štakori, za koje znamo da imaju sposobnost pamćenja, već su to obične vinske mušice.
Ron Davis, pročelnik katedre za neuroznanost na ovom institutu, pojašnjava zašto mozak tih mušica posjeduje idealne karakteristike za istraživanje ljudskog mozga: "Mozak vinske mušice prilično je jednostavne građe – ima oko 100 tisuća neurona. Ljudski mozak ima oko 100 milijardi neurona, što predstavlja ogromnu mrežu međusobno povezanih neurona. Zbog toga još nismo u mogućnosti dokučiti ljudski mozak."
Mozak vinskih mušica znanstvenici mogu izvaditi i postaviti ga pod mikroskop dok je još u funkciji. Mogu izolirati neurone različitih funkcija i promatrati ih kako, uz stimulaciju, šalju signale ostalim neuronima. U jednom nizu laboratorijskih testova, vinske se mušice ‘trenira’ da zapamte miris koji se povezuje s električnim šokom.
"Ovo su cijevi od pleksiglasa s naelektriziranom bakrenom mrežicom na površini. Prvo u cijev stavimo mušicu, zatim uštrcamo miris u cijev. Miris ‘A’ šokira životinjice poput blagog električnog šoka. Potom cijev pročistimo ubrizgavanjem svježeg zraka te kroz nju pustimo drugi miris, miris ‘B,’ nakon čega one ne dožive šok. Takvim ‘treningom’ nadamo se da će mušice razviti sposobnost povezivanja. Naučit će da je jedan miris loš jer su u njegovoj prisutnosti ‘kažnjavane,’ – te da je drugi miris u redu," kaže Davis.
Nakon toga, kod mušica se ispituje koliko se dobro sjećaju razlike u mirisima. Ron Davis kaže da oko 90 posto mušica izbjegava električni šok. One koje ga ne izbjegavaju bivaju izolirane kako bi se istražili njihovi geni.
U osnovi, vinske mušice imaju iste gene kao i mi, samo manji broj. Ron Davis kaže da je njihova korelacija s ljudima ono što čini njegovo istraživanje tako obećavajućim: "Ako u mušicama pronađemo gen koji je važan za objašnjenje procesa kao što je stvaranje memorije, sekvenca tog gena u globalu je očuvana. Taj gen možemo upotrijebiti kako bi prepoznali sličan gen u miševa ili u ljudi, jer oni imaju vrlo sličnu sekvencu. Zbog toga s vrlo velikom vjerojatnošću možemo kod ljudi prepoznati veliku većinu gena koji postoje kod vinskih mušica. Dakle – vjerovali ili ne – mi smo zapravo vrlo slični vinskoj mušici!"
Životni vijek vinskih mušica puno je kraći od ostalih laboratorijskih životinja, poput miševa ili štakora. Budući da se mušice množe svaka dva tjedna, u toku jedne godine znanstvenici mogu proučavati mnogo generacija i tako brzo objaviti genetičke studije. A zbog njihove male veličine, stotine tisuća mušica mogu se lako pohraniti u plastične posudice.
"Ako pogledate neurološke bolesti, poput Alzheimerove, Parkinsonove i ostalih, te psihijatrijske bolesti – shizofreniju, bipolarni poremećaj, autizam te poremećaj pozornosti s hiperaktivnošću - sve su obilježene poremećajem u usvajanju znanja. Razvoj memorije je – čini se – karakteristika velike većine neuroloških i psihijatrijskih oboljenja," kaže Davis.
Davis i njegov tim znanstvenika nadaju se da će njihov rad dovesti do lijeka za poticanje kognitivnih sposobnosti, koji će pomoći mozgu da se bori protiv bolesti vezanih uz učenje i pamćenje. On kaže da bi temeljno razumijevanje procesa usvajanja znanja moglo biti ključ za liječenje, i možda ozdravljenje, od takvih bolesti.