Linkovi

Top priča BiH

Direktorica USAID-a za RSE: BiH i dalje prijeti otkazivanje pomoći

Direktorica USAID-a za BiH Nancy J. Eslick

Korupcija u javnim nabavkama u BiH se mjeri milionima, a razmjere se najbolje vide ako se zna da su one jedan od najvećih dijelova ekonomske aktivnosti u zemlji sa tri milijarde KM (1,5 milijardi eura) godišnje, kaže za Radio Slobodna Evropa (RSE) Nancy Eslick, direktorica američke agencije za međunarodni razvoj (USAID) za BiH.

Upozorava i na to da BiH mora ozbiljno da nastavi i borbu protiv trgovine ljudima, jer joj i dalje prijeti otkazivanje pomoći.

RSE: Iskustva tokom pandemije pokazala su da je korupcija i dalje jedan od najvećih problema u Bosni i Hercegovini.

Eslick: Mislim da je to činjenica i bez da je kažemo, ali COVID-19 pogađa svakog građanina u BiH i ne prihvata etničke ili geografske podjele i zahtijeva odgovor svakog građanina. Od početka našeg rada USAID i State department su uložili 1,3 milijarde dolara u borbu protiv pandemije, pomoć u 120 zemalja širom svijeta, uključujući i BiH.

USAID je obezbijedio više od 2,2 miliona dolara kako bi pomogao Bosni i Hercegovini da odgovori na izbijanje pandemije COVID-19 i zaštiti svoje građane. Naša pomoć u finansiranju u slučaju nužde pomaže BiH da pripremi laboratorijske sisteme, aktivira pronalaženje slučajeva, njihovo praćenje, podržava stručnjake u odgovoru i pripremi, podiže javnu svijest i uključenost zajednice, kao i jačanje prevencije, te aktivnosti na odgovor u zajednicama u BiH koje su pod najvećim rizikom.

Želim da Vas uvjerim da USAID pomaže mnogo više nego što je to samo finansijski. Pružamo tehničku pomoć, održavamo treninge, jačamo kapacitete, jačamo zdravstvene sisteme, ali i lijekove koji spašavaju živote. Krizne situacije, kakva je danas pandemija, demonstrira iskreno prijateljstvo među državama i ljudsku volju da pomognu jedni drugima.

Nažalost, nije neuobičajeno za neke grupe da ovo turbulentno vrijeme iskoriste ze privatno bogaćenje.

Borba protiv korupcije je jedan od top prioriteta, ne samo za USAID, nego i za građane BiH također. Raširena korupcija je glavna prepreka za put BiH ka samoodrživosti. Svi projekti USAID-a u BiH imaju antikorupcijsku komponentu za podršku dobrom upravljanju i demokratizaciji za ekonomski rast i donošenje odluka.

Javne nabavke se često navode kao dio sveukupnog problema korupcije u BiH. To je, uglavnom, zbog toga što javne nabavke čine jedan od najvećih dijelova ekonomske aktivnosti u zemlji. Godišnje, radi se o 3 milijarde KM (1,5 miliona eura) godišnje. Korupcija u javnim nabavkama mjeri se milionima.

Svjesni smo da korupcija slabi vladavinu zakona i stavlja profit iznad spašavanja ljudskih života, tijekom kriza, kao što je COVID-19. Upravo sam se susrela sa tužiocem i predsjednikom kantonalnog suda u Bihaću i razgovarala o podršci USAID-a njihovim naporima u borbi protiv korupcije. Oni su borci na prvoj liniji protiv korupcije i to je profesija koja nije za one koji se boje političkih moćnika ili one koji se boje osporiti nečije interese.

Američka vlada posvećena je nastavku rada s tužiteljima i sudijama u onim pravosudnim institucijama koje pokazuju poboljšanja i imaju značajan broj slučajeva korupcije. Naš je cilj poboljšati učinak pravosudnih institucija u radu sa slučajevima korupcije, ekonomskom kriminalu, transparentnosti i odzivu pravosudnih institucija, kao i povećanju njihove sposobnosti da budu oslobođeni neprimjerenih vanjskih utjecaja.

Put ka samoodrživosti

RSE: Pandemija je imala značajan ekonomski udar i na BiH. Kakve su Vaše procjene kada je u pitanju oporavak?

Eslick: Ekonomski utjecaji COVID-19 pogodili su i najjače svjetske ekonomije. Kao i mnoge druge zemlje, ekonomija BiH je teško pogođena sa COVID-19 i suočava se s mnogim kratkoročnim i dugoročnim izazovima. Jedan od najvažnijih aspekata potrebnih za povratak od ekonomskih utjecaja COVID-19 je jačanje privatnog sektora.

Neravnoteža ekonomskog modela BiH i ekonomskog okruženja u kojem su javne politike i poticaji usmjereni na javni, a ne na privatni sektor, promovira se potrošnja, radije nego investicije, a uvoz u važnim sektorima nadmašuje izvoz. Zemlja mora stvoriti poslovno okruženje koje pogoduje privatnim investitorima. Politički lideri, vlada i privatni sektor moraju biti u potpunosti posvećeni zajedničkom radu, kako bi se ublažile ekonomske posljedice COVID-19.

USAID je posvećen tome da pomogne bh. ekonomiji da se oporavi od utjecaja COVID-19 i aktivno radi diljem zemlje kako bi pomogao i javnom i privatnom sektoru da kreiraju više radnih mjesta, privuku više investicija i poboljšaju poslovnu klimu. Trenutno provodimo više od 30 projekata kako bi na više načina pomogli zemlji. Pomažemo u poboljšanju ekonomskog rasta, promoviramo efikasne i transparentne vladine institucije i snažno civilno društvo i radimo na tome da pomognemo BiH da razvije multietničko, tolerantno društvo.

Želim reći, a ovo je važno za budućnost Bosne i Hercegovine, da je rad USAID-a - njegove strategije, partnerski modeli i programske prakse usmjeren ka tome da BiH dovede do mjesta u kojem strana pomoć više nije potrebna i može samostalno da funkcioniše.

Mi to nazivamo putem ka samoodrživosti. Kao partner BiH na ovom putu, osnažujemo zemlju da postigne održive rezultate na lokalnom nivou, pomažući joj da mobilizira javne i privatne prihode, jačajući lokalne kapacitete i ubrzavajući razvoj koji vode kompanije. Ovaj pristup njeguje stabilnu, otpornu i prosperitetnu zemlju koja se više oslanja na sebe i daje prednost trajnim partnerstvima. Ovo je dobro za zemlju i dobro je za građane BiH.

Želim spomenuti još jedan od glavnih prioriteta USAID-a u Bosni i Hercegovini - pomažemo vladi BiH da poduzme konkretne mjere u borbi protiv trgovine ljudima. Ukoliko to ne uradi, posljedice po BiH bit će monumentalne u smislu sposobnosti američke vlade da podrži BiH. Ne mogu dovoljno jako ni naglasiti važnost ovoga.

BiH je već tri godine na Listi za praćenje borbe protiv trgovine ljudima (C-TIP) američkog State Departmenta. Američka pomoć BiH se nastavlja samo zbog posebnog odricanja. Osnovni prvi korak u preokretu situacije sa C-TIP-om je provođenje i osiguravanje resursa za nacionalnu Strategiju koju je odobrilo Vijeće ministara BiH.

To znači da BiH mora revitalizirati udarne snage protiv trgovine ljudima, kombinirati sva vladina sredstva za pomoć žrtvama, reformisati regionalne nadzorne timove i poboljšati obuku policajaca, tužilaca i sudija. Drago mi je da je BiH počela raditi na nekim od ovih zadataka, ali još mnogo toga treba učiniti da se makne iz opasne zone, jer je krajnji cilj da se trgovina ljudima zaustavi.

Rušenje barijera među zajednicama

RSE: Obilazite regiju sjeveroistočne Bosne. Zbog čega ste odabrali ovu regiju sada. Ta se regija suočava sa migrantskom krizom, porastom nasilja, ali i straha od pojave ekstremizma.

Eslick: Kao direktor USAID-a u Bosni i Hercegovini posjećujem svaki dio ove nevjerovatne zemlje. Da, posljednih pet dana posjetila sam nekoliko gradova u regiji Krajine i Livno također. Najbolji način da se očuva stabilnost i mir u ovom dijelu BiH, kao i u cijeloj zemlji, je olakšavanje ekonomskog rasta i pomoć BiH da postane samoodrživa zemlja kojoj više nije potrebna strana pomoć.

U regiji Krajine, USAID to čini jačanjem lokalnih zajednica i jačanjem mladih i njihovog obrazovanja, stvarajući više radnih mjesta, a istovremeno, povećavajući ulaganja dijaspore, podržavajući ulogu zakona i tužilaca u borbi protiv korupcije, smanjujući prijetnju ekstremizma, povećavajući neovisno novinarstvo i osnažujući žensko preduzetništvo. Puno posla, ali ne i nemoguće, jer radimo u partnerstvu s lokalnim šampionima razvoja.

Upoznala sam sam nevjerovatne ljude širom sjeveroistočne BiH koji naporno rade na razvoju svojih zajednica, kreiranju novih radnih mjesta, osiguranju neovisnih i tačnih informacija. Također, rade na smanjenju tenzija i sprečavanju i reagiranju na radikalizaciju mladih na lokalnom nivou. Na primjer, pomažemo Centru za socijalni rad u Bihaću da se pozabavi osjetljivim pitanjem radikalizacije i proširi podršku kako bi doprli do ranjivih mladih ljudi. Nadam se da će centar u Bihaću postati model za druge centre širom zemlje i podijeliti svoje vještine i iskustva.

Naša Inicijativa otpornosti na sjeveroistoku Bosne doprinijela je rušenju i savladavanju barijera među mladima iz različitih zajednica, koje nikada prije nisu imale interakciju, te im pomogla da shvate koliko imaju zajedničkog, kako u pogledu izazova s kojima se suočavaju, tako i u pogledu svojih ciljeva.

Inspirativne priče povratnika iz dijaspore

RSE: Kakva su iskustva s ljudima iz dijaspore koji su se vratili u BiH, kojima je USAID odlučio pomoći?

Eslick: USAID je podržao 116 kompanija koje su pokrenuli ljudi iz dijaspore širom zemlje, pomažući u prikupljanju preko 15 miliona američkih dolara novih ulaganja i više od 360 radnih mjesta. Danas te kompanije u vlasništvu ljudi iz dijaspore iz različitih sektora, uključujući obradu metala, preradu drveta, proizvodnju, poljoprivredu, turizam i energetiku, uvode nove tehnologije, naprednu poslovnu praksu i pristup novim tržištima.

Prije nekoliko dana upoznala sam investitora iz dijaspore Amira Kurića koji se vratio u svoj rodni Bihać nakon što je proveo 14 godina u Holandiji. Njegova priča inspiriše. Po povratku, prije dvije godine, Amir je pokrenuo AMIK, avanturistički turizam na rijeci Uni, što uključuje rafting, vožnju kajakom, veslanje na dasci, ronjenje, kao i aktivnosti team buildinga na otvorenom. Donio je nove ideje koje se fokusiraju na poboljšanje turističke ponude na otvorenom na sporijem toku rijeke Une i na angažiranje lokalnih vlasnika kuća za usluge smještaja radi podsticanja ekonomskog razvoja njegovog rodnog kraja. Zahvaljujući velikim poslovnim kontaktima u Holandiji i podršci USAID-a, Amir je uspio uspostaviti veze s holandskim poslodavcima i započeo prijem gostiju prošlog ljeta.

Također sam posjetila Hikmeta Kurbegovića, povratnika u obližnji grad Sanski Most. Živeći u Švicarskoj, gdje je stekao iskustvo u realnom sektoru, od prvog dana po povratku u rodni grad okrenuo se ulaganju i otvaranju novih radnih mjesta. Prije nekoliko godina pokrenuo je CNC LAB, kompaniju koja se bavi preradom metala i odabran je među kompanijama koje je pokrenula bh. dijaspora i dobio našu podršku za investicije i zapošljavanje. U periodu od dvije godine, u CNC LAB-u je zaposleno 30 novih radnika, a trenutno kompanija planira proširiti kapacitete i izgraditi novi proizvodni pogon površine 1500 kvadratnih metara.

Dozvolite da kažem i ovo: nedavno smo proveli flash anketu u 32 firme korisnice kako bismo procijenili neposredne negativne utjecaje pandemije COVID-19 na njihovo poslovanje. Oko 84 posto ispitanika očekuje pad prodaje u 2020. godini u odnosu na prethodnu godinu. Ohrabrujuće je što samo 13 posto ispitanika namjerava smanjiti broj zaposlenih kao rezultat pandemije COVID-19. Više od 30 posto anketiranih kompanija namjerava povećati ulaganja tokom 2020. godine, što je ohrabrujući znak imajući u vidu nivo nesigurnosti koja je prisutna na tržištu. Dodatnih 41 posto ne vidi promjene u investicijskim planovima u odnosu na period prije pandemije.

Anketa pokazuje da više od dvije trećine ispitanih kompanija žele iskoristiti trenutnu krizu za provođenje promjena u svom poslovnom modelu ili fokusu, restrukturiranje postojećih proizvoda ili uvođenje novih, kako bi povećali svoju konkurentnost i vrijednost. Ovo je ohrabrujući razvoj koji ukazuje na visok nivo fleksibilnosti i spremnosti firmi iz dijaspore da prihvate promjene.

Pozdravljamo pozitivan trend ulaganja dijaspore u BiH. Ovi investitori pomažu u promjeni narativa u BiH. Ljudi ovdje mogu biti uspješni ako imaju dobro vođstvo i ako imaju dobar poslovni plan.

See all News Updates of the Day

Američki ambasador građanima BiH: Vi morate donijeti promjene

Ambasador Eric Nelson

Blog ambasadora Sjedinjenih Američkih Država u Bosni i Hercegovini Erica Nelsona prenosimo u cijelosti:

Vlada Sjedinjenih Država već dugo daje podršku građanima Bosne i Hercegovine u nastojanjima da izgrade bolju budućnost. Mi smo i dalje istinski prijatelj posvećen tome da naša podrška bude plodonosna i fokusirana na rezultate – ali ostvarenje krajnjeg cilja zavisi od građana Bosne i Hercegovine.

Krajnja svrha inostrane pomoći jeste prestajanje potrebe za istom. Jedva čekamo dan kada će Bosna i Hercegovina preći iz faze u kojoj joj je pomoć potrebna u fazu oslanjanja na sopstvene snage. Prvog oktobra, Agencija SAD za međunarodni razvoj (USAID) objavila je na svom otvorenom portalu https://selfreliance.usaid.gov treće izdanje Mapa puta za ostvarenje samoodrživosti za razne zemlje. USAID definiše samoodrživost kao sposobnost planiranja, finansiranja i provedbe rješenja za probleme lokalnog razvoja, kao i opredjeljenost da se ta rješenja provedu efektivno, inkluzivno i odgovorno. Jednostavno rečeno, samoodrživost znači da BiH sama rješava svoje probleme bez smjernica ili finansijske pomoći međunarodne zajednice.

Kada radimo procjenu situacije u raznim zemljama, posmatramo i sposobnost djelovanja i opredjeljenost za isto. Mjere za BiH pokazuju da u njoj postoji visok nivo sposobnosti za upravljanje sopstvenim razvojem. Institucije u kojima radi osoblje koje je adekvatno obučeno, postoje. Nažalost, podaci takođe pokazuju nizak stepen opredjeljenosti. To nije iznenađenje za većinu građana koji tome svakodnevno svjedoče. Ali, pošto se SAD oslanjaju na podatke, istaknuću nekoliko stvari koje smo utvrdili.

Opredjeljenost se iskazuje na različite načine – upoznavanjem građana sa informacijama, osnaživanjem ljudi sredstvima pomoću kojih mogu tražiti odgovornost od vlasti, te podsticanjem građana da učestvuju u rješavanju problema od opšte važnosti. Nažalost, postoje pokazatelji da su svi ovi ključni prioriteti u padu u BiH od 2013. godine. Vlasti podržavaju demokratiju prihvatanjem slobode izražavanja, slobode udruživanja, vladavinom prava, i slično. U ovim oblastima BiH takođe trpi. Dok se približavaju opštinski izbori, možda je najveći razlog za zabrinutost to što istraživanja ukazuju na postojanje prevara pri registraciji birača, sistematskih nepravilnosti, kupovine glasova, pa čak i izbornog nasilja.

Ovi opsežni napadi na sposobnost građana da osiguraju da njihove vlasti rade za njih sprečavaju očajnički potrebne reforme s ciljem ograničavanja lidera da rade u ličnu korist. Bez veće opredjeljenosti vladinih zvaničnika da promijene situaciju, status quo, spirala pada će se nastaviti. Što je najhitnije, Vlada SAD će nastaviti vršiti pritisak na lidere da djeluju snažno na reformi javnog sektora i razvoju ekonomije, naročito sada kada pandemija COVID-19 i dalje bjesni. Ovakvo djelovanje treba da uključuje depolitizaciju državnih preduzeća. Državna preduzeća su neefikasna, ona su politički bankomati uz pomoć kojih vladajuće elite održavaju svoju moć, potvrđuju kontrolu nad biračkim tijelom i bogate se resursima koja pripadaju vama, građanima BiH.

Bh. lideri mogu postići napredak kada to žele. Promjena Izbornog zakona da bi se građanima Mostara vratilo osnovno demokratsko pravo glasanja i dugo odlagano usvajanje Državne strategije za procesuiranje ratnih zločina znaci su nade. Oni pokazuju šta se može postići kada postoji opredjeljenje da se nešto uradi.

Međutim, malo toga će se promijeniti ako vi, obični građani, ne uradite svoj dio posla – ako ne odbijete da plaćate mito, ako ne ukažete na gubitke, korupciju, izborne nepravilnosti, ako ne progovorite glasno i jasno i, što je najvažnije, ako ne glasate da biste svoje lidere pozvali na odgovornost.

Bolje su vijesti podaci iz Mape puta za zemlju koji takođe ukazuju na visok nivo sposobnosti građana i civilnog društva. Putovanje BiH ka samoodrživosti može biti puno kraće ako vi preuzmete odgovornost da zahtijevate efikasne lidere, transparentnost vlasti i odgovornost. S druge strane, ono što blokira ovo putovanje je neizlazak građana na izbore ili prodaja kontrole nad njihovom i budućnošću njihove djece tako što svoj glas prodaju za 100 KM, iznos koji ispari za nekoliko dana.

Mladi ljudi ove zemlje ne žele ostati zarobljeni u prošlosti. BiH u 2030. godini puno im je važnija i zanimljivija nego BiH u 1995. godini. Zajedno, građani imaju moć da odrede tu budućnost, da osiguraju da BiH zauzme svoje mjesto kao stabilna i naprednija članica evroatlantske zajednice. Uspjeh Bosne i Hercegovine ne zavisi od toga šta će uraditi međunarodna zajednica. On će zavisiti – kako je govorio predsjednik Kennedy – od “onoga što vi možete uraditi za svoju zemlju”. Uspješna građanska supervizija će na kraju zauzeti mjesto međunarodne supervizije. Mi vjerujemo u vašu želju da dočekate, i potencijal građana da ostvare prosperitetnu Bosnu i Hercegovinu. Ako ste voljni da krenete putem ka samoodrživosti, Vlada Sjedinjenih Država podržaće vas u tome.”

Dok čeka 5G mrežu, BiH nema ni punu 4G pokrivenost

FILE PHOTO: 3d printed objects representing 5G are put on a motherboard in this picture illustration taken April 24, 2020. (REUTERS/Dado Ruvic /Illustration)

Jedan od tri telekom operatera u Bosni i Hercegovini, BH telecom, je početkom 2020. godine koristio 5G baznu stanicu unutar svoje server sale, potvrđeno je za Radio Slobodna Evropa (RSE) iz ovog preduzeća. Svrha je, kako se navodi, uspješno testiranje 5G tehnologije, posljednje faze razvoju mobilne tehnologije.

To bi mogao biti krupan iskorak za ovog operatera, s obzirom da djeluje u državi u kojoj ni ranija 4G faze do danas nije ostvarila punu pokrivenost. Pomenuta bazna stanica je završila svoju misiju samim završetkom testiranja, tako da više nije u funkciji, što je za Radio Slobodna Evropa (RSE) potvrđeno iz ovog operatera.

BH Telecom nema postavljene 5G bazne stanice niti antene u zemlji. Pored njega, u Bosni i Hercegovini postoje još dva telekom operatera- m:tel i Eronet.

Iz m:tel-a, čije je sjedište u Banjaluci, kažu da je primarni cilj uvođenje novih tehnologija, novih usluga za korisnike, kao i praćenje svjetskih trendova u telekomunikacionom svijetu. Uvođenje 5G mreže, navode iz ove kompanije za RSE, nije prioritet.

„Kompanija m:tel je fokusirana na tehnološka rješenja i korisničke usluge koje pruža postojeća 4G tehnologija. U trenutku kada budu stvorene sve neophodne pretpostavke za uvođenje 5G mreže na nivou BiH, u skladu sa propisima i odlukama Regulatorne agencije za komunikacije, kompanija m:tel će svoj fokus usmjeriti na razvoj usluga i servisa koje korisnicima omogućava ta tehnologija“, navodi se o odgovoru iz ove kompanije.

Treći operater Eronet, sa sjedištem u Mostaru, nije odgovorio na upite RSE.

BiH bez 5G kapaciteta

Da Bosna i Hercegovina još uvijek nema instalirane 5G mrežne kapacitete, za RSE su potvrdili i iz Regulatorne agencije za telekomunikacije BiH (RAK).

Navode i kako u narednom periodu planiraju preduzeti niz aktivnosti, kako bi se kreirali svi neophodni uslovi za komercijalizaciju mreža pete generacije (5G), koji će uključivati nekoliko faza.

„Usklađivanje pravila o korištenju radiofrekvencijskog spektra sa međunarodnim propisima vezanim za implementaciju 5G mreža, planiranje i dodjela novih radiofrekvencijskih resursa, izradu tehničkih aneksa za dozvolu, osiguranje tehnološke neutralnosti, te testni period na nekomercijalnoj osnovi“, stoji u pisanom odgovoru na upit RSE iz Agencije.

Američka ili kineska inicijativa?

„Dopuštanje nepouzdanim, visoko rizičnim ponuđačima, kao što su Huawei i ZTE (korporacija za telekomunikacije), da postanu dio bilo koje mreže, bilo da je riječ o 5G ili nekoj drugoj mreži, čini ključne sisteme podložnim smetnjama i manipulaciji, te osjetljive vladine, privredne i osobne informacije izlaže riziku”, navodi se iz Ureda za informisanje Ambasade Sjedinjenih Američkih Država u Bosni i Hercegovini na upit RSE o tome da Bosna i Hercegovina još nema odgovora u vezi sa time kome će se prikloniti kada je u pitanju 5G mreža.

Dodaje se da, ukoliko se neka zemlja odluči da dozvoli nepouzdanoj kompaniji gradnju njene 5G mreže, SAD će morati ponovno procijeniti na koji način razmjenjuje informacije i na koji način se povezuje sa tom zemljom.

Iz Ambasade Sjedinjenih Američkih Država u BiH podsjećaju kako su SAD pored 5G Clean Path, pokrenule i Clean Network Initiative, koje obuhvataju „pet novih linija zaštite privatnosti naših građana, kao i osjetljivih informacija naših kompanija od nepouzdanih ponuđača”.

Cjeloviti pristup Clean Network zasnovan je na Praškim prijedlozima i na ostalim međunarodno prihvaćenim digitalnim standardima. Kako navode iz Ambasade više od trideset zemalja i njihovih operatera pristupilo je Clean Network, a mnoge od najvećih telekom kompanija postale su Clean Telcos.

„Apelujemo na BiH i njene kompanije da takođe potpišu ovu inicijativu”, navodi se u saopštenju Ureda za informisanje Ambasade SAD-a u BiH, uz podsjećanje na video obraćanje državnog sekretara Mikea Pompea na Praškoj 5G sigurnosnoj konferenciji, održanoj 23. septembra, da su 'Sjedinjene Američke Države spremne sarađivati sa zemljama koje dijele slična uvjerenja s ciljem onemogućavanja pristupa nedobronamjernim akterima, kao što je Kineska komunistička partija, osjetljivim podacima u našim zemljama'.

Pompeo je početkom oktobra boravio u Hrvatskoj, gdje je u intervju javnoj novinskoj agenciji Hina, zatražio da se Hrvatska distancira od Kine, i u projektima i u korištenju 5G mreže.

„Ako imate strateški projekt, projekt od nacionalne sigurnosti, tada nacionalna sigurnost mora biti prioritet. Ako se na natječaju pojave tenderi iz Kineske komunističke partije koji su najjeftiniji, rizik za građane je visok. Vjerujemo da će hrvatsko vodstvo učiniti dobre odluke za svoj narod”, rekao je Pompeo.

Istim povodom, Pompeo je polovinom augusta boravio i u Sloveniji, u okviru mini-evropske turneje, gdje je zajedno sa ministrom vanjskih poslova Slovenije Anžeom Logarom potpisao zajedničku deklaraciju o sigurnosti 5G mreže, odnosno uvođenju 5G mreže u ovoj državi.

Ranije su Sjedinjene Američke Države (SAD) optužile kineske kompanije za navodna prisluškivanja i prenošenja osetljivih informacija vlastima u Kini.

Zašto BiH još nije pokrivena ni 4G mrežom?

Bosna i Hercegovina je započela sa uvođenjem 4G mreže u martu 2019. godine donošenjem Odluke o dozvolama za korištenje radiofrekventnog spektra za pružanje usluga putem mobilnih pristupnih sistema. Tada su dodijeljeni blokovi frekvencija iz obima 800 MHz i 2600 MHz, te proširen radiofrekventni obim 1800 MHz za razvoj mobilnih širokopojasnih usluga na tehnološki neutralnoj osnovi.

Iz Ministarstva prometa i komunikacija Bosne i Hercegovine navode kako su se telekom operateri tom Odlukom obavezali razviti mobilnu širokopojasnu mrežu i osigurati njene tehničko-eksploatacione karakteristike (pokrivenost putnih pravaca, teritorije Bosne i Hercegovine i minimalnu srednju brzinu pristupa internetu) definisane Odlukom u periodu jedne, tri i pet godina.

„Ministarstvo prati realizaciju prethodno navedenih preuzetih obaveza, te shodno tome u narednom periodu će preduzeti aktivnosti na strategiji uvođenja 5G mreže tj. osiguranju tehničkih i regulativnih preduslova za uvođenje 5G mreže“, naveli su u Ministarstvu prometa i komunikacija BiH za RSE.

U pisanom odgovoru iz Ministarstva navode i kako je postojećom Politikom sektora elektronskih komunikacija Bosne i Hercegovine za period 2017 - 2021. godine i akcionim planom za realizaciju politike, donesenim u maju 2017. godine, prioritet bio uvođenje LTE/4G mreže.

Razlog je, ističu, što je Bosna i Hercegovina kasnila sa uvođenjem 4G mreže u odnosu na države iz okruženja i države članice Evropske unije (EU), tako da Politika ne sadrži određenja prema uvođenju 5G mreže.

„U ovom trenutku ne bi mogli dati procjenu kada će Bosna i Hercegovina biti spremna za uvođenje 5G mreže, jer je prethodno potrebno osigurati tehničke i regulativne uslove kao i da operatori ispune preuzete obaveze“, kažu u Ministarstvu.

Istovremeno, Nedžad Korajlić, profesor na Fakultetu za kriminalistiku, kriminologiju i sigurnosne studije u Sarajevu navodi da Bosna i Hercegovina (BiH) mora težiti osavremenjavanju kada su u pitanju telekomunikacije, te da pri tome mora gledati interese strateških partnera, a to su za BiH, kako kaže Evropska Unija (EU) i Sjedinjene Američke Države (SAD).

„BiH treba pronaći način da uđe u partnerski i poslovni odnos sa firmama iz Zapadne Evrope i SAD-a. Ako želimo da idemo u NATO, u Evropsku uniju, mislim da je to jedino ispravno što Bosna i Hercegovina treba da uradi. Sve ostalo bi bilo loše po naš status u eurointegracijama i odnos prema Americi”, ističe profesor Korajlić.

Komercijalno uvođenje i širenje 5G mreže u BiH ovisi od zahtjeva tržišta u BiH, regulatornih i zakonskih uvjeta koji uređuju ovu oblast, te u konačnici i od tehnološke spremnosti infrastrukture da podrži ovu mrežu, navode telekom operateri.

„Mi se nalazimo u fazi ispitivanja svih ovih preduvjeta, dakle u pripremnoj fazi. Također pažljivo pratimo globalna dešavanja i opredjeljenja operatora u drugim okruženjima u Evropi. Proces od pokretanja projekta do njegove komercijalizacije će sigurno trajati dvije-tri godine, a procjena je da će komercijalno širenje 5G mreže u BiH biti aktuelno 2024. ili 2025. godine“, smatraju u BH Telecomu.

Nakon što je u martu 2019.godine Vijeće ministara BiH donijelo odluku za korištenje 4G mreže, bosanskohercegovački telekom operateri ( Bh Telecom, Eronet i Mtel) od maja počeli su sa komercijalnom upotrebom 4G mreže.

Pozitivni efekti uvođenja 4G mreže na područuju BiH primjetni su i s obzirom na napredak na Globalnom indeksu brzine interneta. Prije uspostavljanja 4G mreže BiH je zauzimala 102.poziciju, dok je nakon uvođenja 4G napredovala do 43 pozicije.

Apel za zaštitu od dezinformacija

Petnaest članica Evropske unije pozvalo je 19.oktobra Evropsku komisiju da odmah napravi strategiju za borbu protiv dezinformacija o telekomunikacionoj mreži pete generacije (5G), upozorivši da bi EU mogla da propusti pravno obavezujuće rokove za postavljanje nove infrastrukture.

Pismo Komisiji potpisali su Austrija, Bugarska, Hrvatska, Češka, Kipar, Estonija, Finska, Grčka, Letonija, Litvanija, Luksemburg, Poljska, Portugalija, Slovačka i Švedska.

U pismu se traži da EK odgovori na veliki broj teorija zavjere u Evropi, koje su dovele do podmetanja požara pod telekomunikacione tornjeve, prenosi briselski portal EURACTIV. Širom Evrope je od januara do juna prijavljeno 140 napada povezanih sa 5G, većinom u Velikoj Britaniji i Holandiji.

„Svjedoci smo povećane aktivnosti pokreta protiv 5G mreže širom EU. Želimo da naglasimo da vandalizam nad telekomunikacionom infrastrukturom i eskalirajuće dezinformacije o elektromagnetnim poljima i 5G nisu samo prijetnja po ekonomiju pogođenih zemalja članica, nego takođe onemogućavaju EU da ispuni svoje ambiciozne ciljeve u pogledu 5G”, navodi se u pismu.

Pismo je upućeno potpredsjednicama EK Margaret Vestegar i Veri Jurovoj i komesaru za unutrašnje tržište Tjeriju Bretonu.

Po uredbi iz 2018. godine, EU je obećala da će povećati razvijanje 5G mreža tako što će prije kraja 2020. obezbijediti dostupnost 5G radio spektra. U okviru akcionog plana 5G za Evropu iz 2016, države su se obavezale da će razvijati svoju infrastrukturu za telekomunikacije naredne generacije. Ti ciljevi uključuju pokretanje servisa 5G u svim zemljama-članicama u bar jednom većem gradu do kraja 2020.

Kongresmen David Price ponudio pomoć Kongresa SAD Privremenoj istražnoj komisiji Parlamenta BiH

Kongresmen David E. Price

Potreba za formiranjem Privremene istražne komisije Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine (PDPS BiH) za utvrđivanje stanja u pravosudnim institucijama BiH proistekla je iz lošeg stanja u pravosuđu BiH koje predstavlja najveću prepreku na putu BiH ka članstvu u Evropskoj uniji.

To su naglasili članovi Komisije na video sastanku, održanom u ponedjeljak, sa kongresmenom Davidom Pricem, predsjedavajućim Partnerstva za demokratiju Zastupničkog doma Kongresa Sjedinjenih Američkih Država (SAD).

Tokom sastanka, na kojem je učestvovao i ambasador SAD u BiH Eric Nelson, oni su se zahvalili obojici na značajnoj pomoći i potpori koju pružaju radu ovog parlamentarnog tijela te upoznali kongresmena Pricea sa svojim radom.

Navode kako su, i pored opstrukcija s kojima su se suočili, uspjeli da osiguraju značajan nivo saradnje predstavnika pravosudnih institucija kao i ozbiljnu podršku javnosti.

S tim u vezi, izrazili su uvjerenje da će ispuniti svoje zadatke i ciljeve i da će u izvještaju predložiti najbolja rješenja čija će primjena omogućiti građanima BiH da imaju nezavisne, nepristrasne i učinkovite pravosudne institucije, saopšteno je iz PS BiH.

Kongresmen Price, kako se navodi, istakao potrebu za uspostavljanje institucionalnog i nestranačkog pristupa kao najbolje osnove za djelotvorne parlamentarne istrage i nadzor.

On je također ponudio pomoć i saradnju Kongresa SAD Privremenoj istražnoj komisiji i PSBiH u cilju kapacitiranja za vršenje parlamentarnog nadzora i primjenu postojećih zakonskih propisa u ovoj oblasti.

Ističući da će SAD nastaviti da pružaju punu podršku razvoju demokratskih procesa u BiH, ambasador Nelson zahvalio se kongresmenu Priceu na učešću, te izrazio nadu da ovaj sastanak predstavlja početak partnerstva Kongresa SAD i PSBiH, posebno u oblasti parlamentarnog nadzora.

Ambasador Nelson je već ranije izrazio stav da rad ove Komisije može pojačati pravosudnu odgovornost i unaprijediti vladavinu zakona u BiH.

Iz Visokog sudskog i tužilačkog vijeća (VSTV) BiH je u junu ove godine poručeno Privremenoj Istražnoj Komisiji da izlazi iz okvira nadležnosti.

Inače, ta Komisija Predstavničkog doma Parlamenta BiH za utvrđivanje stanja u pravosudnim institucijama, počela je s radom 26. maja ove godine.

U izvještaju o napretku Evropske komisije koji je predstavljen 6. oktobra, navedeno je da BiH nije ostvarila napredak u oblasti pravosuđa.

Blagovčanin: Zbog sumnji u izborni proces, otvara se pitanje legitimnosti buduće vlasti

Srđan Blagovčanin

Narušen je integritet lokalnih izbora u Bosni i Hercegovini (BiH) koji će biti održani 15. novembra, zbog niza nepravilnosti kod registracije birača za glasanje iz inostranstva i drugih kršenja Izbornog zakona, ističe Srđan Blagovčanin, predsjedavajući odbora direktora organizacije Transparency International BiH (TI BiH).

Moraju se stvoriti uslovi za fer, poštene i demokratske izbore, navodi Blagovčanin u intervjuu za Radio Slobodna Evropa (RSE).

RSE: S obzirom na aferu oko registracije birača za lokalne izbore koji će glasati izvan BiH i činjenicu da je Centralna izborna komisija (CIK) odbila upisati skoro 28 hiljada birača zbog lažnih podataka, može li se govoriti o krađi identiteta?

Blagovčanin: Ovakva situacija otvara čitav niz pitanja. Da li je BiH kao država i da li smo kao društvo dostigli civilizacijski nivo da organizujemo fer, poštene i transparentne izbore na kojima bi građani iznijeli svoju volju, što je neki elementarni postulat demokratskih uređenja.

Bojim se da već i u ovoj fazi, kada je riječ o registraciji, ima puno elemenata za sumnju da je narušen integritet izbornog procesa. Vidjeli smo čitav niz slučajeva u kojima nije bilo registracije za izbore u skladu sa zakonom, da je dolazilo do izvjesne krađe identiteta. Nesumnjivo da ovdje ima elemenata krivičnog djela i da bi trebalo utvrditi o čemu se zaista radi.

Ovakva situacija baca veliku sumnju na sam izborni proces i otvara pitanje legitimnosti vlasti koje će biti izabrane. Mislim da ima još uvijek dovoljno vremena da državne institucije, civilno društvo, ali i građani, zajedno utvrde da li je zaista neko manipulisao s njihovim podacima. Treba stvoriti preduslove za fer, poštene i demokratske izbore.

Prema svim istraživanjima javnog mnijenja, nepovjerenje u institucije i u državu dostiglo je odavno kritičnu tačku. Možemo govoriti o gotovo potpunom nepovjerenju građana u rad državnih organa i institucija. Ne radi se samo o izbornom procesu i o sistemskom kršenju zakona, nego i o drugim primjerima neprovođenja odredbi zakona, što direktno utiče na ostvarivanje prava građana, što je razlog za veliko nezadovoljstvo.

RSE: Vodi se rasprava o tome ko treba osigurati regularnost izbora. To je svakako CIK, ali, prema Vašem mišljenju, kakvu ulogu bi trebalo imati Tužilaštvo BiH?

Blagovčanin: Sasvim sigurno, na samom čelu je CIK, kao direktno odgovoran za provođenje Izbornog zakona, za osiguravanje integriteta procesa izbora.

Međutim, kada se pojave slučajevi, kao što ih sada ima, prije otvaranja zvanične izborne kampanje u kojim je vidljivo da postoje sumnje u elemente krivičnog djela, nesumnjivo da Tužilaštvo BiH ima sasvim jasnu ulogu koja je predviđena i krivičnim zakonom, gdje se navode krivična djela protiv integriteta izbornog procesa.

Tužilaštvo tu ulogu ne može ni na koji način izbjeći i zaista je potpuno normalno očekivati da se Tužilaštvo BiH uhvati u koštac sa svim ovim stvarima koje su isplivale u javnost. Sasvim je sigurno da postoji čitav niz drugih nepravilnosti koje se još uvijek nisu pojavile u javnosti.

RSE: U Izbornom zakonu BiH se navodi da je Centralni birački spisak javni dokument, dok je Agencija za zaštitu ličnih podataka naredila CIK-u da s web stranice ukloni izvod iz Centralnog biračkog spiska za glasanje iz inostranstva. Da li bi on trebao biti dostupan građanima kako bi i dalje mogli reagovati odnosno prijaviti neregularnosti?

Blagovčanin: Nesumnjiva je nadležnost Agencije za zaštitu ličnih podataka da tumači zakone o zaštiti ličnih podataka, međutim, vrlo je čudna odluka agencije, imajući u vidu da izborni zakon eksplicite kaže da su birački spiskovi i izvodi iz biračkih spiskova, javni dokument. Sa druge strane, Zakon o zaštiti ličnih podataka kaže da, kada je objavljivanje nekih informacija ili podataka koji sadrže lične podatke u interesu javnosti, oni se tada moraju objaviti, iako sadrže lične podatke.

Ovdje je nesumnjivo javni interes toliko snažno izražen, u ovom kontekstu ga tumačeći, gdje su građani zaista utvrđivali da je neko njih registrovao ili prijavio gdje oni nikada nisu bili ili gdje ne žele da glasaju. Očito da je tu prisutan javni interes da se takve vrste podataka, odnosno izvodi iz biračkog spiska javno objave.

I Transparency International (TI BiH) se obratio Agenciji za zaštitu ličnih podataka, jer vidimo da je ogromna odgovornost na njima, jer su donijeli odluku koja je u koliziji sa pozitivnim zakonskim propisima.

RSE: TI BiH takođe vrši monitoring predizbornih aktivnosti – šta je posebno primijećeno kao najčešće kršenje Izbornog zakona?

Blagovčanin: Transparency International preduzima već određeni vremenski period monitoring predizbornog segmenta, koji nije dio zvanične kampanje. Sumirajući ta dva mjeseca koja pratimo zabilježili smo preko 1.400 primjera zloupotrebe javnih resursa. Uglavnom se tu radi o zloupotrebi javnih sredstava u cilju promovisanja kandidata, što je nešto što je eksplicitno zabranjeno zakonom.

Takođe, imali smo veliki broj primjera da političke partije izlaze sa kampanjom, iako zvanično ona je počela u petak, 16. oktobra. To je nešto što nije dozvoljeno zakonom. Utvrdili smo i enormno intenziviranje infrastrukturnih radova, što se može dovesti u kontekst tzv. funkcionerske kampanje, gdje nosioci vlasti, nosioci političkih funkcija, infrastrukturne radove stavljaju u funkciju kampanje.

I na taj način je ozbiljno narušen integritet izbornog procesa. Čak se dijeli i jednokratna finansijska pomoć građanima, penzionerima, omogućavaju besplatni pregledi, dodjela lijekova, popusti na javne usluge.

Sve to govori da postoji vrlo veliki broj ozbiljnih nepravilnosti koje mogu uticati na ishod izbornog procesa. Radi se, ukratko rečeno, o korištenju javnih sredstava u cilju zadržavanja postojećih pozicija.

RSE: Izvještaj Evropske komisije za Bosnu i Hercegovinu konstatuje da je došlo do pogoršanja stanja u pravosuđu. Kako bi se popravilo, određene mjere je već predlagala organizacija Transparency International. Koje su najvažnije?

Blagovčanin: Ono što je iznenadilo, to je neuobičajena oštrina Izvještaja Evropske komisije, posebno u slučaju pravosuđa. Konstatovano je da ništa nije urađeno na realizaciji preporuka iz Izvještaja nezavisnog pravnog stručnjaka, Pribea (Reinhard Priebe) iz decembra prošle godine o vladavini prava u BiH, u kojem je naveo zabrinjavajuće nedostatke.

TI BiH je prošle godine, zajedno sa većom grupom nevladinih organizacija izašao sa prijedlogom prema Evropskoj komisiji, prema domaćim institucijama i prema javnosti za poboljšanje stanja. Rješenje vidimo u detaljnoj provjeri svih nosilaca pravosudnih funkcija, njihovih znanja i kompetencija, njihove involviranosti u koruptivne aktivnosti ili mogućih političkih konekcija. Smatramo da je to jedino rješenje u ovako lošoj situaciji u kakvoj se nalazi pravosuđe u BiH.

Ono što smo mi, kada je sačinjavan Pribeov izvještaj, uputili Komisiji, bio je upravo taj zahtjev, po uzoru na proces koji je provođen u Albaniji. Vidjeli smo da postoji puno pozitivnih efekata koji bi se mogli ostvariti na takav način i u Bosni i Hercegovini.

Mislim da se radi o toliko lošem stanju da ga je nemoguće popraviti bilo kojim drugim, manje radikalnim mjerama. Nosioci političke moći u zemlji su potpuno instrumentalizovali pravosuđe i drže ga ovisnim o centrima političkog odlučivanja. I upravo iz tog razloga se ne dešava suštinska reforma, odnosno unapređenje stanja u pravosuđu.

RSE: Mnogo se očekuje od novog zakona o VSTV-u. Koliko on može uticati na poboljšanje ukupnog stanja u pravosuđu?

Blagovčanin: Odgovor na to pitanje naravno zavisi od toga u kakvom će obliku taj zakon biti usvojen, odnosno od toga šta će sve sadržavati. Odavno je jasno iz brojnih preporuka, šta treba uraditi. Otvoreno je pitanje kakav oblik će taj zakon poprimiti, ali mislim da je sasvim jasno u kom pravcu bi trebao da ide- u pravcu jačanja integriteta unutar samog pravosuđa, u pravcu osnaživanja disciplinskih procedura, regulisanja i unapređenja procesa izbora i imenovanja na pravosudne funkcije. Tako bi se dodatno ojačao integritet i uspostavila koliko-toliko nezavisna pravosudna struktura koja može funkcionalno djelovati nezavisno od političkih uticaja.

Do sada je u javnosti bilo puno slučajeva iz kojih je vidljivo da nisu imenovani najbolji kandidati i da je u u tom procesu ostavljena velika diskrecija prilikom imenovanja nosilaca pravosudnih funkcija.

RSE: Pravosuđe bi trebalo biti nosilac borbe protiv korupcije. Ima li tu uspjeha? Šta pokazuju posljednji podaci o korupciji, a posebno političkoj, u BiH?

Blagovčanin: Nažalost, Bosna i Hercegovina se u kontinuitetu suočava sa pogoršanjem stanja, kada je u pitanju korupcija. Na posljednjoj rang listi Indeksa percepcije korupcije koju svake godine objavljuje TI BiH, Bosna i Hercegovina je pala za jedanaest mjesta i trenutno je na 101. poziciji, zajedno sa Kosovom.

Dakle, unazad deset ili jedanaest godina stanje se pogoršava. Mi smo u slobodnom padu, kada je u pitanju nivo korupcije i možemo sa puno osnova tvrditi da se na korupciji temelje gotovo svi politički i ekonomski procesi u zemlji, da je institucionalni okvir potpuno zarobljen korupcijom i koruptivnim praksama.

Pravosuđe bi trebalo predvoditi borbu protiv korupcije, a mi smo svjedoci da procesuiranja korupcije gotovo i nema, posebno nema procesuiranja političke korupcije. A to je najbolji indikator nezavisnosti pravosuđa.

Jer ljudi koji bi trebali biti procesuirani, u slučajevima političke korupcije su obično nosioci najviših pozicija, nosioci političke moći, oni koji posjeduje novac, moć, uticaj. I tu vidimo, upravo kao dokaz očito političke korupcije, činjenicu da je pravosuđe u potpunosti ovisno od politike.

Balkanska kozačka vojska – poveznica za veterane ratova u Ukrajini i BiH

Skup osnivanja Balkanske kozačke vojske u Kotoru 2016. godine. Foto: In4s

Grupa proruskih Kozaka koja sebe naziva vojskom, ali na postrojavanjima ne nosi oružje, u zemljama Balkana oko sebe okuplja veterane ratova u Bosni i Hercegovini i ukrajinskoj regiji Donbas. Ceremoniji osnivanja Balkanske kozačke vojske prisustvovala su najmanje dvojica građana BiH koji su sumnjičeni za ratovanje u Ukrajini. Dugogodišnju namjeru da u BiH registriraju udruženje namjeravaju ispuniti do kraja 2020. godine. Balkanska istraživačka mreža Bosne i Hercegovine (BIRN BiH) je istraživala kako na Balkanu djeluje grupa čijom centralnom organizacijom u matičnoj zemlji počasno predsjedava sam ruski predsjednik.

Piše: Mladen Obrenović

Nekoliko dana uoči mirnog razilaženja Čeha i Slovaka, pred Novu 1993. godinu, na čehoslovačkoj granici pojavilo se 50-ak ljudi koji su se predstavili kao Kozaci. Objašnjavali su graničarima da su na proputovanju iz Moskve za Beograd, gdje planiraju seriju nastupa. Kao dokaz da su zaista kulturno-umjetnička družina, slikovitog imena “Kazačok”, navodno su morali otpjevati nekoliko kozačkih pjesama.

Pušteni su dalje i uskoro stigli u Beograd. Ispostavilo se da im glavni grad Srbije nije ni bio cilj. Autobusom su nastavili prema Višegradu, gdje je već više od pola godine trajao rat.

Družina “Kazačok”, među čijim vođama je bio Viktor Zaplatin, veteran ratova u Pridnjestrovlju i Abhaziji, koji je godinama kasnije i ispričao okolnosti pod kojima su ruski dobrovoljci došli u Bosnu i Hercegovinu, zapravo neće plesati i pjevati nego će postati Prvi kozački dobrovoljački odred, koji se priključio Višegradskoj brigadi Vojske Republike Srpske.

Na sličan način, 21 godinu kasnije i preko drugog graničnog prijelaza, onoga kod Rače, u više grupa, uglavnom autobusima, u BiH je stiglo najmanje 140 osoba koje su se predstavile kao članovi kozačkog kulturno-umjetničkog društva. Cilj im je bio Banja Luka, gdje su trebali nastupiti u programu kojim se obilježila stota godišnjica početka Prvog svjetskog rata.

Upravo tih dana, rane jeseni 2014. godine, predizborna kampanja za izbore u BiH ulazila je u završnu fazu, a dolazak Kozaka su pojedini analitičari ocijenili kao podršku kandidaturi Milorada Dodika za predsjednika Republike Srpske. Na čelu te kozačke družine bio je, prema načinu na koji je istupao u medijima, Nikolaj Đakonov, sudionik ukrajinskog sukoba u redovima proruskih snaga, koji će nekoliko godina kasnije postati vrhovni ataman Saveza Kozaka-vojnika Rusije i inozemstva (SKVRiZ).

Osim načina na koji su stigli u BiH, Zaplatina i Đakonova veže još nekoliko detalja – pripadnost kozaštvu koju ističu tokom posjeta Balkanu, povremene zajedničke posjete kozačkim društvima u Srbiji, ali i aktivan angažman u Savezu dobrovoljaca Donbasa, regije u kojoj je došlo do sukoba između ukrajinskih i proruskih snaga.

Zaplatin je u tom Savezu član Vijeća zapovjednika i predstavnik za Balkan, dok je Đakonov ranije bio član Upravnog odbora. Pod okriljem tog Saveza borili su se i mnogi dobrovoljci koji su se u ukrajinski rat zaputili iz Srbije i Republike Srpske.

Kao izaslanik Saveza dobrovoljaca Donbasa, ali i sudionik rata u BiH, Zaplatin je proteklih godina najmanje dva puta, bio gost obilježavanja Dana ruskih dobrovoljaca u Višegradu. Posjećivao je i Beograd, Višegrad te Sarajevo, a prije četiri godine, na skupu u Kotoru, izabran je jednoglasno za vrhovnog atamana “Balkanske kozačke vojske”. Još ranije je, osim na području Crne Gore i Srbije, širenje te organizacije Kozaka najavljeno i na Republiku Srpsku.

Infografika: Kako na Balkanu djeluju organizacije Kozaka Izvor: Birn BiH
Infografika: Kako na Balkanu djeluju organizacije Kozaka Izvor: Birn BiH

Jedan od osnivača “Balkanske kozačke vojske”, ujedno i predsjednik Saveza Srba iz Crne Gore Željko Čurović za BIRN BiH kaže da i dalje “postoji namjera da se organizuje ogranak za Republiku Srpsku”.

“To bi trebalo da se desi možda i do kraja godine. Zavisi od ovog ‘nevidljivog neprijatelja’ i slobodnog prolaza na granicama”, rekao je Čurović.

Udruženje osnovali u Crnoj Gori, registrirali ga u Srbiji

Vojislav Vidaković, koji je predstavljen kao glavni ataman Srbije, Crne Gore i Republike Srpske, godinama je najavljivao da će kozačke organizacije biti formirane i u Republici Srpskoj. U intervjuu za novinsku agenciju SRNA objasnio je da su je “ostavili baš za kraj (…) zbog uverenja da će u Republici Srpskoj naići na najbolji odgovor i saradnju”.

Iako su kozačko društvo, za koje Zaplatin tvrdi da mu je puni naziv Savez Kozaka Balkana “Balkanska kozačka vojska”, osnovali u Crnoj Gori, registrirali su ga u Srbiji. Na stranicama Agencije za privredne registre piše kako se udruženje, kojeg zastupa Vidaković, zove “Savez Kozaka Balkana” sa sjedištem u Beogradu i da je osnovano radi “afirmisanja kozačke kulture i tradicije kroz oživljavanje i predstavljanje kozačkog etnosa”.

Ni Zaplatin, ni Vidaković, baš kao ni drugi atamani, nigdje ne spominju koliko je Kozaka na Balkanu niti tko su im članovi u BiH. Vidaković nije želio za BIRN BiH govoriti o širenju i organiziranju. Zaplatin također nije odgovorio na više poziva i poruku.

Oko Kozaka na Balkanu okupljaju se i osobe koje su boravile na ukrajinskom ratištu ili su povezane sa udruženjima boraca proruskih paravojnih formacija u Ukrajini. Na skupu u Kotoru uz Noćne vukove, osnivačkoj ceremoniji prisustvovalo je nekoliko osoba iz BiH.

Proruske snage na položajima u Donbasu, maj 2014. godine. Foto: EPA
Proruske snage na položajima u Donbasu, maj 2014. godine. Foto: EPA

Jedan od njih je Gavrilo Stević, kojem se pred Sudom BiH sudi za boravak na ratištu u Ukrajini. Trenutno je u toku žalbeni postupak, nakon što je prvostupanjskom presudom oslobođen krivnje. Drugi bosanskohercegovački državljanin, kojeg je identificirao BIRN BiH, je Slavenko Kuzmanović, koji je svjedočio na tom suđenju i rekao da je na skup u Kotoru putovao sa Stevićem i još najmanje dvije osobe, te su putem razmjenjivali iskustva s ukrajinskog ratišta.

Obojica su negirali članstvo u Savezu dobrovoljaca Donbasa, no Kuzmanović je od njih dobio i posebno odlikovanje, prema fotografijama objavljenim u medijima i sam Kuzmanović je, u razgovoru za BIRN BiH, potvrdio da je dobio spomenuto odlikovanje.

U prvostupanjskoj presudi Steviću se navodi kako je Kuzmanović “u istrazi koja je vođena protiv njega pred Tužilaštvom BiH priznao da je lično bio u paravojnoj formaciji u Lugansku, te da je nakon toga istraga protiv njega obustavljena”. Iz Tužiteljstva su za BIRN BiH kazali kako je istraga obustavljena zbog nedostatka dokaza, ali se može ponovo otvoriti u slučaju novih dokaza.

U medijima je ranije objavljena fotografija Kuzmanovića s puškom, ali se iz nje nije moglo odrediti mjesto niti vrijeme gdje je ona nastala. BIRN BiH je pronašao originalne fotografije postavljene na profil na društvenoj mreži vKontakte u proljeće 2015. godine, na kojima se Kuzmanović vidi u gradu Snižne (rus. Snježnoje) u Donbasu.

“Ne koristim tu društvenu mrežu [vKontakte] od 2016 ili 2017, ali ostale su fotografije koje su objavljivali i neki moji saborci. I prije mog povratka u BiH, fotografije su imale službe iz Srbije”, naveo je Kuzmanović, uz napomenu kako je u Donbasu ostao tri i po mjeseca i za angažman “dobijao vojničku platu, nekih 200-250 dolara mjesečno”.

Na pitanje zašto je otišao na ukrajinsko ratište, odgovara kako je povod bio “socijalno pitanje”, kao i razočarenje što “niko nije imao sluha da ga sasluša” kao ratnog veterana. On kaže da je u redove Vojske Republike Srpske, kao dobrovoljac, stupio sa samo 15 godina, a 1999. godine bio je i dobrovoljac na Kosovu.

“Išao sam težim putem (…) znao sam za sankcije, ali nisam išao za nekom ideologijom”, priča Kuzmanović.

Slavenko Kuzmanović na istoku Ukrajine 2015. godine. Foto: Oleg Rasskazov, VK 3
Slavenko Kuzmanović na istoku Ukrajine 2015. godine. Foto: Oleg Rasskazov, VK 3

O njegovom boravku u Ukrajini svjedočio je u intervjuu Centra za geostrateške studije, nevladinog udruženja registriranog u Beogradu, s kraja 2016. godine i Dejan Berić, koji je u snagama samoproglašene Donjecke Narodne Republike služio kao snajperist. Prepričavajući neslogu između vođa srpskih dobrovoljaca, Berić tvrdi kako su ga jednom prilikom Kuzmanović i osoba po imenu Dragan upozorili da mu se sprema likvidacija. Berić je potom od ministra obrane Donjecke Narodne Republike ishodio da uhapse zavjerenike, koji su se nalazili nedaleko Donjecka.

Upravo su u donjeckom kraju nastale fotografije, koje su u svibnju 2015. godine objavljene na vKontakte, na kojima se vidi Kuzmanović, u maskirnoj odjeći s naoružanjem i oznakama kakve često koriste proruske snage, u društvu Olega Rasskazova koji je objavio fotografije.

“Oleg je bio moj vojnik, Rus koji se pridružio Srpskom husarskom puku, a fotografije su nastale na pozicijama u Debaljcevu. Oznaka koju imam, narandžasto-crna, to je gvardijska lenta”, objasnio je Kuzmanović i dodao da je kasnije bio pripadnik “Sedme brigade”.

Dva mjeseca ranije na istoj društvenoj mreži objavljene su fotografije na kojima je Kuzmanović snimljen tokom posjeta Muzeju ruskih dobrovoljaca u moskovskoj četvrti Bibirjevo, kojeg je osnovao ruski dobrovoljac u bosanskohercegovačkom ratu Aleksandr Kravčenko.

“Kravčenko je bio tu samo za smještaj, obezbjeđivao nam je hranu, razgovor sa psiholozima i za jedan dio obuke. Na fotografijama je nas pet, a samo ja imam neko iskustvo rata, dok ostali maltene nisu ni služili vojsku”, kaže Kuzmanović.

Slavenko Kuzmanović (lijevo) i Gavrilo Stević (desno u sivoj košulji) na osnivanju Balkanske kozačke vojske u Kotoru. Foto: Screenshot
Slavenko Kuzmanović (lijevo) i Gavrilo Stević (desno u sivoj košulji) na osnivanju Balkanske kozačke vojske u Kotoru. Foto: Screenshot

Na osnivanje “Balkanske kozačke vojske” Kuzmanović je, kako navodi, pozvan “kao gost” i samoj svečanosti prisustvovao je “u uniformi ruske armije, jer su organizatori tako insistirali”. Izabranog atamana Zaplatina upoznao je pola godine ranije, u travnju 2016. na obilježavanju Dana ruskih dobrovoljaca u Višegradu, te s njim kratko razgovarao, ali ne o osnivanju kozačke organizacije. Godinu kasnije ponovno su se sreli na istom mjestu.

“Zaplatin i ja nismo baš imali neki prisan odnos, ni kontakt ni razgovor. On je bio okupiran ljudima iz ‘Balkanske kozačke vojske’ i atamanima sa naših prostora, tako da nisam uopšte imao sa njim nikakav kontakt i neki razgovor”, prisjeća se Kuzmanović, dodajući da ga nikad nije sreo u Donbasu.

Prema njegovim spoznajama, “Balkanska kozačka vojska” trebala se iste 2016. godine postrojiti u Trebinju, pa se govorilo i o skupu u Banjoj Luci, ali su, kako kaže, “neki mediji to okarakterisali kao formiranje paravojnih jedinica na teritoriji Republike Srpske”. On smatra da je prepreka organiziranju “Balkanske kozačke vojske” u Republici Srpskoj to što “pojedinci rade samo u svoju korist i za svoj interes”.

Zaplatin tokom okupljanja u Višegradu 2019. godine. Foto: BIRN BiH
Zaplatin tokom okupljanja u Višegradu 2019. godine. Foto: BIRN BiH

Okrenutost veteranima rata

U intervjuu za BIRN BiH, Stević je rekao da osnivanje “Balkanske kozačke vojske predstavlja širenje pokreta na Balkan”, uz napomenu da su Kozaci “učestvovali kao dobrovoljci i ‘90-ih godina [u Bosni i Hercegovini], tako da su ljudi koji su ratovali ili bili emotivno vezani za ovo područje”. U tom smislu za Zaplatina govori kako “vuče kola osnivanja ‘Kozačke vojske Balkana’ i ne samo Balkana”, a za ratne veterane Republike Srpske da su “veoma povezani sa ruskim veteranima i Kozacima”.

Na svečanosti u Beogradu početkom 2018. godine, Povelju o bratimljenju potpisali su Savez Kozaka Balkana “Balkanska kozačka vojska” i Boračka organizacija Republike Srpske (BORS). Iz BORS-a, čiji je predsjednik Milomir Savčić potpisao povelju, nisu odgovorili na pitanja šta podrazumijeva bratimljenje, je li im se “Balkanska kozačka vojska” obratila za pomoć u bilo kom drugom obliku, te jesu li se i gdje sastajali proteklih godina.

Na tom događaju, među ostalim, kozačkim ordenom i počasnim činom kapetana nagrađen je tadašnji potpredsjednik BORS-a, Vojin Gušić. Na upit nosi li to priznanje, osim počasti, i određene obaveze, je li u međuvremenu postao Kozak i, ako jeste, kojoj organizaciji pripada, nije bio spreman govoriti za BIRN BiH.

Tokom predstavljanja Saveza dobrovoljaca Donbasa u Beogradu krajem 2015. godine najavljen je memorandum o suradnji tog Saveza s BORS-om.

Istaknuti članovi Saveza su i Zaplatin, koji je bio zamjenik zapovjednika pograničnih trupa samoproglašene Luganske Narodne Republike, i Đakonov, koji je pošao na Krim. Taj politički i društveni aktivist, dugo godina djelatna vojna osoba te dobitnik brojnih priznanja i odlikovanja, među ostalim i Putinovog, poveo je tamo, kao ataman, pripadnike Saveza Kozaka – ratnika Rusije i inozemstva. Taj Savez pak navodi kako je Đakonovu podređeno bilo više od 600 donskih, astrahanskih, sibirskih i tereških Kozaka.

Kada je 2014. godine stigao u Banju Luku Đakonov je izjavio da je doveo “tri grupe Kozaka – iz Astrahana i Tereka, te donske Kozake”.

Iz Ministarstva sigurnosti BiH tada je objašnjeno da su pratili njihove aktivnosti s obzirom da “nisu kulturno-umjetničko društvo”, ali je utvrđeno da nije došlo do kršenja zakona i da Đakonov nije na crnoj listi BiH.

Kasnije se i sam Đakonov obratio javnosti, odbacujući tvrdnje da Kozaci koji su stigli u Banju Luku ne znaju plesati, te najavio: “U raznim povijesnim razdobljima plesali smo na mnogim mjestima. I uvijek uspješno! Opet ćemo zaplesati – i ne samo jedanput.”

Za Mariju Kučerenko, analitičarku kijevskog Centra za istraživanje civilnog društva, nema dileme kakva je uloga predstavnika Saveza dobrovoljaca Donbasa, kakav je i sam Đakonov.

“Uloga Saveza dobrovoljaca Donbasa kao strukture, uključujući i Balkan, je regrutiranje, opskrba i pokrivanje aktivnosti stranih plaćenika u ruskom ratu protiv Ukrajine”, objašnjava Kučerenko. Ukazuje i kako se “s velikom vjerojatnošću može pretpostaviti da je Zaplatin posljednjih godina bio vrlo mobilan između Srbije, Republike Srpske, okupiranih teritorija istočne Ukrajine i Rusije”.

“I prirodno je da bi se regrutiranje u ‘kozačku organizaciju’ moglo koristiti kao jedna od mogućnosti za regrutiranje plaćenika”, smatra Kučerenko i dodaje da Zaplatin i Đakonov nisu iznimno utjecajni u regiji, ali “ulijevaju povjerenje tim nesretnim bivšim borcima”.

Nikolaj Đakonov s Kozacima u Banjoj Luci. Foto: Screenshot, N1.
Nikolaj Đakonov s Kozacima u Banjoj Luci. Foto: Screenshot, N1.

Jedan od prvih srpskih dobrovoljaca na Krimu, komandant Četničkog pokreta Hadži Bratislav Živković kaže za BIRN BiH da kozačke organizacije nisu regrutirale dobrovoljce sa prostora bivše Jugoslavije za rat u Ukrajini.

“Ja sam jedini koji je pre ovih sukoba imao realne kontakte sa kozačkim organizacijama koje su bile sposobne za bilo kakvu aktivnost na teritoriji Ukrajine. Sa svojim četničkim dobrovoljcima otišao sam samoinicijativno u Rusiju i tek tamo sam sa njima zajedno koordinisao moje delovanje na Krimu i u Ukrajini”, navodi Živković, protiv kojeg je u Srbiji vođena, a potom obustavljena istraga za organiziranje odlazaka dobrovoljaca u Ukrajinu.

Ništa osim simbolike i emotivnih veza

Predstavnici kozačkih udruženja u Srbiji, ali i dobrovoljci koji su sudjelovali u ratovima na području bivše Jugoslavije, odnosno Ukrajine, tvrde da od Kozaka ne prijeti nikakva ugroza, niti da su njihove aktivnosti iznad simboličnih ili s nekakvim većim utjecajem na međunacionalne i međuvjerske odnose na Balkanu.

“Kozačke družine na Balkanu su simboličnog karaktera i u stvari predstavljaju samo još jednu emotivnu vezu Srba sa Rusijom. To što se sa njihovih skupova poručuje da su Srbi i Rusi braća, da imamo jednu veru i slično, nije ni na koji način pretnja nikome, jer da je to zaista tako, i tim Kozacima bi, kao i meni, bio zabranjen ulaz u sve zemlje u okruženju Srbije i još nekoliko zemalja u Evropi”, tvrdi Živković.

Za Kozake kaže kako se “i u miru, i u ratu smatraju ratnicima što nije stvar kulture ili običaja, već njihovog načina života”, ali i da su spremni “na poziv svog atamana da uzmu oružje u ruke i pođu u rat ili sakupljaju humanitarnu pomoć za ugrožene”.

“Sada, u vreme mira, kozačke družine se bave humanitarnim radom, obukom svojih najmlađih, čuvanju svoje tradicije i uspomene na slavne pretke i bitke“, objašnjava Živković.

O popularnosti Kozaka među određenim Srbima, Aleksandr Kravčenko, i sam Kozak, za BIRN BiH kaže da u BiH “uopšte nema organizacija, ali vjerovatno ima nekih pojedinaca koji se pridružuju kozačkim pokretima u Srbiji”.

“Nisu oni moćni, nisu brojni, ali postoje. Između sebe nisu u dobrim odnosima. Vjerovatno se neki pojedinci iz Republike Srpske priključuju tim kozačkim organizacijama u Srbiji, ali što se tiče nekih organizacija u BiH, konkretno, znam da ih nema”, navodi Kravčenko.

U to uvjerava i Zoran Gajić, predsjednik Udruženja srpsko-ruskog prijateljstva i jedinstva pravoslavnih naroda kojem je sjedište u Šešlijama, nedaleko od Doboja. U selu Ritešić, također u dobojskom kraju, zalaganjem Gajića, koji je i predsjednik mjesne zajednice, gradi se i manastir te Srpsko-ruski duhovni centar. Prije tri godine otkrivena je i bista ruskog cara Nikolaja II. Gajićevo ime se spominje u pojedinim medijima kao atamana za Republiku Srpsku, a može ga se vidjeti i na fotografijama okupljanja u organizaciji Svesrpskog kozačkog saveza. Gajić demantira da je kozački ataman.

“Nema od toga ništa i nije to za priču. To me je čovjek bez veze stavio. Što se tiče Kozaka u Republici Srpskoj, ni tu nema nikoga niti ima bilo čega kozačkog. Postoje rusko-srpska društva i radimo na očuvanju kulturne baštine. I to je sve”, tvrdi Gajić.

Mnogi nanose štetu imidžu Kozaka

Da u BiH ipak “ima dosta ljudi” koji žele u postojeće kozačke organizacije potvrđuje Dragan Stanojević, vrhovni ataman Svesrpskog kozačkog saveza. Za Savez, kojem je na čelu, kaže da je “jedina organizacija koja ima mandat i koja je akreditovana od Saveza Kozaka-ratnika Rusije i inostranstva (SKVRiZ) koju vodi poslanik Dume, kozački general Viktor Vodolacki”.

Organizacija koju vodi Stanojević “ne prima [svakoga] kao što to rade drugi”. Za njih tvrdi da “nanose štetu imidžu Kozaka i unose smutnju u javnosti”. U tom smislu, ograđuje se od Zaplatina navodeći kako je “apsurdno” da on bude “vrhovni ataman za Balkan”.

“Nelogično je da ataman u Srbiji bude čovek koji nije ataman u Rusiji ili nema za to nikakav mandat. I to što se on predstavlja kao general-pukovnik takođe nije logično, jer kod Kozaka nema takvog čina. Jedini čin je ‘kozački general’. Pored toga, znam da u Rusiji postoji 15 kozačkih generala kojima je Putin dodelio zvanja. Među tih 15 generala ne postoji ime Zaplatin”, ukazuje Stanojević.

Ruski predsjednik Vladimir Putin s mladim Kozacima u Rostovu na Donu. Foto: EPA / Sergei Chirikov
Ruski predsjednik Vladimir Putin s mladim Kozacima u Rostovu na Donu. Foto: EPA / Sergei Chirikov

Na pitanje kako se postaje Kozak, pogotovo u Srbiji, Crnoj Gori ili Bosni i Hercegovini, odgovara da to i jeste problem, jer “ljudi postaju Kozaci mimo svih pravila i normi”. Postoje dva načina, objašnjava. Prema prvom, netko može biti Kozak po rodu, prenošenjem s koljena na koljeno, i to su “pravi Kozaci po krvi”. Drugi način je prijemom, gdje postoje brojna pravila.

“Važno je da je čovek služio armiju, da ne koristi nikakve opijate, da ima sportski način života i da vlada nekim veštinama. Mora imati i najmanje dve pismene preporuke od starijih Kozaka.

Takođe postoji pravilo da Kozak mora biti kršten i pravoslavni čovek, ali u Rusiji imamo pripadnike Kozaka koji su muslimani, budisti i drugo, ali su prihvatili sva kozačka pravila i poštuju tradiciju. Postoji ispitni rok od godinu dana, posle kog se glasa i donosi odluka o prijemu. Mora se položiti zakletva u crkvi pred atamanom i sveštenikom koji ima taj mandat”, objašnjava Stanojević.

Među sedam službeno evidentiranih “kozačkih” organizacija u Srbiji nalazi se i Udruženje Kozaka Srbije “Blagovesti”. I oni najavljuju širenje na Republiku Srpsku. Prema riječima Dejana Vukićevića, operativnog atamana udruženja, “imaju u planu deset kozačkih stanica i na području Republike Srpske kao i svuda gde žive Srbi”, ali i “30 stanica širom dijaspore koje će oformiti pri pravoslavnim hramovima”.

“Poruke koje šaljemo su potpuno jasne i transparentne. Želimo da saborujemo sve one kojima su na prvom mestu porodica, otadžbina i pravoslavlje kao i da osvestimo i podsetimo sve one koji su zaboravili na ove životne svetinje”, navodi Vukićević.

Zvanična stranica Registra nevladinih organizacija Crne Gore bilježi samo jednu kozačku organizaciju – Kozački centar Crne Gore, osnovan radi “njegovanja i očuvanja zapostavljene i neopravdano zaboravljene zajedničke tradicije i kulture kozačkog etnosa”.

U Rusiji postoji nekoliko “kozačkih vojski” i na stotine kozačkih društava ili drugih oblika organizacije, čije je djelovanje regulirano zakonima. Pri uredu predsjednika države djeluje Vijeće za pitanja kozaštva, a nedavno je Vladimir Putin ukazom na deset godina odobrio novu Strategiju državne politike Ruske Federacije u odnosu prema kozaštvu.

Sugovornici BIRN-a BiH smatraju da se, kako u slučaju osnivanja udruženja koja u nazivu imaju pridjev “kozački”, tako i sa širenjem “Vojske”, zapravo širi utjecaj Rusije na Balkanu. Istraživač Hikmet Karčić kaže da se sve to “mora posmatrati u kontekstu sigurnosnog pitanja jer se radi o militarizovanoj skupini vojne formacije koja njeguje određenu ideologiju”.

“Kozačke organizacije, poput četničkih, imaju vojnu hijerarhiju i militarizovane članove. Uzimajući u obzir njihovu historiju i aktivnosti tokom posljednjeg rata u BiH, izlaze van okvira igranja rata za odrasle. Ove organizacije i njihove veze sa lokalnim i regionalnim političkim moćnicima mogu odigrati ključnu ulogu kao mobilizirajući faktor na području Balkana. Bitno je istražiti i ulogu bivših dobrovoljaca sa sadašnjim vojno-političkim organizacijama, kao i sa desničarskim pokretima u Rusiji, ali i u Evropi”, ukazuje Karčić.

I Julija Petrovskaja, novinarka koja se bavi pitanjima utjecaja Rusije na Balkanu, smatra da su “takozvani Kozaci srpskog porekla uključeni u rusku propagandnu mrežu i kontakte sa zvaničnim licima i brojnim ‘patriotskim’, nacionalističkim, te veteranskim organizacijama na Balkanu i u Rusiji”.

“‘Balkanski Kozaci’ se bave promocijom zvanične ruske politike i konzervativnih vrednosti, pravoslavlja, antizapadnih, antiliberalnih i anti-NATO stavova”, nabraja Petrovskaja. Ukazuje i kako su Kozaci “u kontaktu sa ruskim i beloruskim diplomatama i vojnim licima, sarađuju sa motoklubom ‘Noćni vukovi’ i druže s poznatim ličnostima, koje smatraju prijateljima Rusije”.

“I nije problem što ‘Kozaci’ promovišu pravoslavlje. Problem je stvaranje jakih veza između bivših ratnika koji zastupaju ideologiju sirovog nacionalizma, šire mržnju i dezinformacije, ali i koji mogu biti iskorišćeni u najprljavijim poslovima, kao što je to bilo na istoku Ukrajine”, zaključuje Petrovskaja.

Učitajte još

XS
SM
MD
LG