Pakistan i Sjedinjene Američke Države su održali prve međusobne strateške razgovore na ministarskom nivou. Nakon tog dijaloga nije bilo ključnih najava i zaključaka, a analitičari procjenjuju da će trebati još mnogo vremena kako bi bilo prevaziđeno obostrano nepovjerenje i da će, stoga, dijalog dvije strane trebati nastaviti. Nužnost tih razgovora, na određeni način, ilustriralo je ono što se istovremeno dešavalo u hiljadama kilometara daleko.
Naime, Pakistan je odao počast petorici svojih vojnika poginulih u blizini granice sa Afganistanom u prošli petak u sukobu pakistanskih snaga i militanata arapskog i uzbekistankog porijekla. Blizu 40 militanata je ubijeno u tom sukobu do kojeg je došlo na sjeverozapadu Pakistana, u plemenskom području koje Washington smatra uporištem i skrovištem pripadnika al-Qaide i afganistanskih Talibana. Militanti su napali pakistanske snage, kako rekosmo, u vrijeme strateških razgovora ministra inostranih polsova Pakistana Shaha Mahmooda Qureshija i američke državne tajnice Hillary Clinton u Washingtonu. Cilj tih razgovora bio je jačanje saradnje u oblastima odbrane, sigurnosti i trgovine. U zajedničkom obraćanju novinarima gospodin Qureshi je, pored ostalog, istakao:
„Na našu odlučnu borbu protiv militantizma, militanti uzvraćaju ponavljanjem napada i samoubilačkih bombaških akcija.“
Gospođa Clinton je naglasila:
„Mi shvatamo da Pakistan ima centralnu ulogu u promoviranju regionalne sigurnosti i napretka.“
Poslije razgovora Clinton-Qureshi nije bilo velikih najava i izjava. Jedino je gospodin Qureshi rekao da je zahtjev za većom i bržom pomoći u američkom oružju prihvaćen.
Walter Andersen, ekspert za Južnu Aziju na univerzitetu Johns Hopkins procjenjuje da je prva runda razgovora zapravo bila prevazilaženje međusobnog nepovjerenja, naraslog tokom predhodnih godina:
„Bilo je izazova i komplikacija u američko-pakistanskim odnosima. Mislim da dvije strane trebaju razgovarati o tome.“
Gospodin Andersen ističe da oko dva glavna pakistanska zahtjeva nije napravljen napredak:
„Jedan je pitanje civilnog nuklearnog sporazuma, sličnog onom sa Indijom. Drugi je pitanje Kashmira i agresivnija posrednička uloga Sjedinjenih Država u dovođenju Indije i Pakistana za pregovarački sto, uključujući i pitanje Kashmira.“
Indija kontrolira dvije trećine Kashmira, Pakistan ostatak. Obje zemlje bi htjele cijeli Kashmir i zbog toga su dva puta ratovale.
Pakistanska analitičarka Ayesha Siddiqa kaže da će Pakistan nastaviti vršiti pritisak na Sjedinjene Države za sklapanje nuklearnog ugovora sličnog američko-indijskom jer...:
„... Pakistan želi i simbolički i politički biti tretiran isto kao i Indija.“
Tokom razgovora Clinton-Qureshi od Pakistana je još jednom naglašeno zatraženo da se odlučnije bori protiv Talibana i al-Qaide i da pohvata vođe pakistanskih militantnih grupa.
Mada su pakistanske snage sigurnosti posljednih tjedana eleminisale više vodećih afganistanskih militanata, gospodin Andersen kaže da nije jasno da li se odnos Islamabada zaista promijenio. On ukazuje na činjenicu da Pakistan još uvijek ne ide protiv grupa kao što je Lashkar-e-Taiba:
„Kada se desi da Pakistan krene protiv Lashkar-e-Taibe, mislim da će se moći govoriti o realnim promjenama u pakistanskom odnosu prema radikalnim organizacijama poteklim iz samog Pakistana.“
O Lashkar-e-Taibi moglo je biti govora između generala Ashfaqa Kayani-a, zapovjednika pakistanskih snaga, i američkih vojnih zvaničnika, kaže gospođa Siddiqa. Zvaničnici o tom dijelu razgovora nisu ništa saopštili. General Kayani je, kako smatra gospođa Siddiqa, bio u Washingtonu da ubijedi američke zvaničnike da pakistanska armija treba garantirati sigurnost plemenskih područja, i na pakistanskoj i na afganistanskoj strani granice.
„To zbog toga što bi Sjedinjene Države na tom području trebale na neki način biti prisutne i pomoći i Pakistanu i Afganistanu. Međutim, američki pristup tom regionu bi trebalo da bude kroz saradnju sa Pakistanom.“
Mnogi analitičari smatraju da odnosi Pakistana i Sjedinjenih Država nisu blizu pozitivnog zaokreta, te da je stoga bitno da strateški dijalog dvije strane, čak i ako ne rezultira sveobuhvatnim promjenama, bude nastavljen.
