Iz američke Nacionalne agencije za okeane i atmosferu zvanično je potvrđeno da velike količine nafte koja već više od 50 dana u Meksičkom zalivu istječe iz oštećene podmorske bušotine ostaje ispod morske porvšine. Ta činjenica je još jedan krupan razlog za brigu više vezanu za ekološku katastrofu čije je konačne dimenzije praktično nemoguće predvidjeti. Iz kompanije BP, British Petroleum, vlasnika naftne platforme koja u plamenu potonula u more i na kojoj je 11 osoba izgubilo život prilikom havarije 20. aprila, tvrde da pod morskom površinom ne ostaje značajna količina nafte. Uz video snimke ronilaca od prije dan, dva koji su zorna ilustracija prijetnji podmorskom eko-sitemu, na Capitol Hillu, sjedištu američkog Kongresa, jučer je raspravljano i o opasnostima korištenja kemikalija za disperziju, razbijanje nakupina sirove nafte.
Snimci sa 20 metara ispod morske površine, na 64 kilometra od američke obale Meksičkog zaliva, nesumnjiv su dokaz za sva sirova nafta ne isplivava na površinu. Naftne mrlje uveliko sprečavaju prodor svjetlosti. Riblji fond tog dijela Meksičkog zaliva je ugrožen.
Ronilac Al Walker kratko kaže:
“To je nešto što, kao ronilac, nikada do sada nisam vidio” – kratko kaže ronilac Al Walker.
A njegov kolega Scott Porter dodaje da naftne mrlje izgledaju kao mješavina gline i voska. Morao ih je strugati sa ruku, jer deterdžent nije pomagao:
“Ne znam koje bi živo biće bilo u stanju preživjeti takvo nešto” – ističe Porter.
Unatoč objavljenim snimcima i jučer je Doug Suttles, zvaničnik BP-a tvrdio da ispod morske površine nema mnogo nafte:
“Niko do sada nije naišao na koncentraciju nafta-voda ispod površine veću od jedne prema milion čestica.”
Takođe jučer, u zdanju američkog Kongresa obavljeno je pet rasprava o posljedicama istjecanja nafte. Kongresmeni su, pored ostalog, hjeli čuti zašto nisu odmjereni svi mogući rizici pravljenja bušotina na dubini od 1.500 metara. Kongresmen Vernon Ehlers je istakao:
“Užasnut sam nedostatkom takvih procjena, i kod naše vlade i u British Petroleumu. BP će naravno, platiti cijenu za svoje propuste, ma koliko velika bila.”
Jeffrey Short iz Oceane, međunarodne organizacije za očuvanje okeana je o ustaljenoj praksi procjene rizika rekao:
“Naftne kompanije ne računaju da bi do havarija moglo doći, a vlade vjeruju da su te kompanije najpouzdaniji izvor informacija i prema tim procjenama definiraju zakonsku regulativu. U konačnici, to znači socijalizaciju i privatizaciju svih problema.”
Znanstvenici smatraju da je BP, korištenjem skoro 4 miliona litara kemikalija za disperziju nafte, naftne mrlje praktično potisnuo duboko ispod morske površine i da te nakupine sada bivaju raznošene morskim strujama. Rezultat tog procesa je širomašenje morske vode ispod površine kiseonikom i uginuće živih organizama. Kongresmen Mario Diaz-Balart je tim povodom konstatirao i pitao:
“Znamo do kakvih posljedice dolazi kada sirova nafta ispliva na površinu, ali ne znamo kakve su dugoročne posljedice nafte koja ostaje ispod površine i biva raznošena strujama. Da li je to pogubnije od plutanja morskom površinom?”
“Mogu samo nagađati. Zaista ne znam” - bio je odgovor Alberta Venose, predstavnika američke Agencije za zaštitu okoline, na što je gospodin Diaz-Balart dodao:
“Dakle, mi prolijevamo na stotine hiljada litara disperzanata u Meksički zaliv ne znajući kakve će dugoročne posljedice biti. Ne znamo da li je to bolje ili gore.”
Da kemikalije za disperziju izlivene nafte nisu korištene, nafta bi plutala površinom. Bila bi vidljiva i uklonjiva sa plaža i ostalih dijelova obale, vidljiva i uklonjiva sa ptica, najbrojnih stradalnika.
Znanstvenici ističu da ih najviše brine upravo to što ne mogu jasno sagledati sve posljedice izlijevanja nafte u Meksičkom zalivu.
