U trećem, ujedno i posljednjem dijelu serijala o lobiranju, legalno dozvoljenom načinu ostvarivanja uticaja na zakonodavnu i izvršnu vlast u Sjedinjenim Američkim Državama, bilo da je riječ o federalnom ili nižem nivou, govorimo o lobiranju kao biznisu koji se širi i kroz koji i strane korporacije, pa čak i vlade drugih država pokušavaju osigurati podršku za njihove interese.
Već smo istakli da lobiranje je veliki biznis. Da podsjetimo na podatak iz prvog dijela serijala - u Washingtonu je u prošloj godini na lobiranje potrošeno oko 3 i po milijarde dolara. Zakoni i druga regulativa mogu biti toliko složeni i kompleksni da su potrebne na stotine, pa i na hiljade vrhunskih pravnika da ih pripremaju, analiziraju u procesu predlaganja i rasprava, ili grade strategiju i sadržinu mijenjanja postojećih.
Advokatske firme, angažirane u procesu lobiranja, rade to u korist interesa njihovih klijenata. Jedna od najuglednijih vašingtonskih lobističkih firmi je Patton Boggs. Njen lobista i jedan od partnera-suvlasnika Nicholas Allard posao odvjetnika-lobiste poredi sa radom dentiste:
“Ni ja, a ni vi, nećete pokušati sami sebi raditi liječenje korijena zuba. Idem, ili idete specijalisti, zubaru. Zato i oni koji imaju potrebu lobirati angažiraju eksperte, nas, advokate lobiste. Mi našim klijentima, bilo da su to korporacije ili pojedinci, za odgovarajući honorar, a često i pro bono, dakle besplatno, pružamo, dajemo ekspertizu. Obezbjeđujemo analize, dajemo savjete, a kada i to treba, direktno, na visokom stručnom nivou, zastupamo njihove interese.”
Ključni dio visoko-stručnog zastupanja interesa klijenta je mogućnost lobiste da dođe do zvaničnika, ključnih za kreiranje političkih i zakonodavnih rješenja. Na to ukazuje i komentator vašingtonskog lista Examiner Tom Carney:
“Uspješan lobista može, primjera radi, biti neko ko je radio za određenog senatora, kongresmena, ministra. Neće mu biti teško, jednom ili više puta, sastati se jer će kongresmen, senator... znati da sa tim lobistom neće uzalud gubiti vrijeme, da je on dobro informiran, visoko obrazovan i stručan. I zato je u interesu lobističkih firmi da upošljavaju one koji su radili za te visoko pozicionirane zvaničnike. Lak i brz pristup do njih... to je ono što je bitno.”
Lobiranje podrazumijeva, na način sličan političkim i izbornim kampanjama, i upućivanje poruka predstavnicima zakonodavne i izvršne vlasti zarad ostvarivanja uticaja na njihove odluke. Oni su tim porukama bombardovani svakodnevno kroz medije, sa reklamnih panoa, besplatno dijeljenim lecima i napisima....
Ken Vogel, komentator vašingtonskog lista Politico ističe:
“Zakonodavci i visoki javni dužnosnici mete su mnogih oblika vršenja uticaja. Uz tradicionalno lobiranje, susretima u uredima ili konferencijskim salama, oglasi u novinama, oglasi u stanicama metroa, oglasi u vrijeme tv-prenosa fudbalskih utakmica... su takođe metodi lobiranja. Cilj lobiranja na taj način i tradicionalnog lobiranja je isti - uticati na krajnja zakonodavna, politička, regulatorna ili provedbena rješenja.”
Jedan od primjera multi-medijskog bombardovanja je borba dva proizvođača aviona, američkog Boeinga i evropskog Airbusa, ko će dobiti vrlo unosan posao za isporuku novog tipa aviona-cisterne za nadopunjavanje gorivom aviona američkih zračnih snaga u letu. Naravno, i za jednu i za drugu kompaniju lobirali su i na tradicionalan način skupo plaćeni lobisti. Borba dva giganta avio-industrije dobar je primjer rastućih napora stranih korporacija i država da, koristeći usluge lobističkih firmi, ostvare uticaj na odluke i rješenja koja se kreiraju u Washingtonu.
Lobista Nicholas Allard u tom kontekstu ističe:
“ Možda najveća promjena u sadržaju lobiranja u posljednje vrijeme je svakim danom sve veća internacionalizacija i multinacionalizacija. O najvećim političkim pitanjima, recimo klimatskim promjenama ili međunarodnoj finasijskoj regulativi, vrlo je rašireno, skoro je svjetski univerzalno razumijevanje da se više ne može djelovati unilateralno.”
Toliko dugo dok budu postojali interesi koje treba štititi, profit koji se želi ostvarivati, prava koja se žele odbraniti ili steći biće i pojedninaca, i grupa, i kompanija, i organizacija koje će nastojati ostvarivati uticaj u skladu sa njihovim interesima. U najvećem broju slučajeva na pošten i fer način, a ponedak i ne.
