Već decenijama Sjedinjene Američke Države nastoje biti most između Izraela i Arapa. Aktualni američki predsjednik Barack Obama, slijedeći korake svojih prethodnika, takođe pokušava naći načina za prekid neprijateljstava i postizanje trajnog mira. Sadašnji trenutak američko-izraelsko-palestinskih odnosa i izgleda za nastavak mirovnog procesa nije zadovoljavajući, prije svega za Bijelu kuću.
Imenovanje George Mitchella kao specijalnog američkog posrednika u izraelsko-palestinskim pregovorima označilo je pojačavanje napora američke diplomacije na oživljavanju zastalih mirovnih pregovora dvije strane. I nedavna posjeta potpredsjednika Joe Bidena Jerusalemu i Zapadnoj Obali bila je jedan od tih koraka.
„Za Sjedinjene Države nema dilema kada je u pitanju sigurnost Izraela“ - rekao je gospodin Biden u Jerusalemu, a na Zapadnoj Obali dodao:
„Sjedinjene Države će uvijek podržati one koji su spremni na rizik koji vodi ka miru.“
Međutim, upravo tokom Bidenove posjete, izraelska vlada odobrila je plan o gradnji kuća u istočnom dijelu Jerusalema, ignorirajući američke zahtjeve za zamrzavanjem gradnje novih naselja.
„Takva odluka minira povjerenje potrebno za produktivne pregovore i ja taj potez, i na zahtjev predsjednika Obame, osuđujem glasno i jasno“ - istakao je gospodin Biden.
Na ulicama Jerusalema, Palestinci i Izraelci o američkoj ulozi u postizanju mira razmišljaju različito:
„Već godinama se pokazuje da Amerikanci nisu relevatni jer jedino o čemu brinu je sigurnost Izraela, a ne i drugih“ - kaže Palestinac Abu Amar.
„Ako Obama uspije smiriti one koji su protiv Izraela, oni će nas poštovati čime će biti povećani izgledi za mir“ - smatra Izraelka Tehila Bar-Sheshet.
I u američkom Kongresu se procjenjuje značaj američkog posredovanja. Senator John Kerry, predsjedavajući Obora za vanjsku politiku, na nedavnom saslušanju je istakao:
„Amerika mora imati ključnu ulogu, kao energičan i djelotvoran posrednik.“
„Kada Sjedinjene Države govore o svojim stavovima, ljudi slušaju“ – rekao je na istom panelu Daniel Kurtzer, bivši američki ambasador u Egiptu i Izraelu. On je dodao da Obamina administracija mora učiniti više:
„Bio sa razočaran prošlogodišnjim nedostatkom hrabrosti, nedostatkom kreativnosti i nedostakom snage u našoj diplomaciji kada je u pitanju izraelsko-palestinski mirovni proces.“
Analitičari ukazuju i na povećanu kompliciranost situacije u tom regionu. Robert Malley, analitičar Međunarodne krizne grupe kratko kaže:
„Ne mogu se sjetiti kada je bila kompleksnija, kontradiktornija, toliko zbunjujuća kao sada.“
Ako se Palestnici i Izraelci slažu u nečemu, onda je to ocjena da je za američku vladu ulog u mirovnom procesu toliko veliki da se nikako ne može povući.
Ziad Asali u Sjedinjenim Državama promovira palestinska htijenja. On je takođe svjedočio na saslušanju u američkom Senatu:
„Sjedinjene Države su prijeko potreban partner koji može obje strane dovesti do pregovora i dogovora.“
Tokom godina američko posredovanje rezultiralo je velikim napretkom u mirovnom procesu na Srednjem Istoku. Primjera radi, mirovni sporazum između Egipta i Izraela potpisan je 1978. godine u Camp Devidu. 1993. godine rukovanje najviših palestinskih i izraelskih zvaničnika na travnjaku Bijele kuće nagovijestilo je da su obje strane spremne za mir. Sličnih momenata bilo je i kasnije.
Ali danas, kao da palestinsko-izraelski mirovni proces izmiče, kao da se gubi. I sada je ključni cilj taj proces ponovo pokrenuti.