Seriju izvještaja, zapravo prvih reakcija i komentara, o bitnim aspektima mogućih promjena nakon izbornog uspjeha kandidata Republikanske stranke i promjene odnosa snaga u američkom Kongresu, danas završavamo pogledima analitičara na politiku nacionalne sigurnosti u naredne dvije godine. U najkraćem, eksperti ne očekuju da će Republikanci, do predsjedničkih izbora 2012. godine, uz većinu u Zatupničkom domu i brojniji u Senatu, ali i dalje u manjini, imati većeg uticaja na odluke Bijele kuće o ratu u Afganistanu i Iraku, te druga ključna pitanja nacionalne obrane i sigurnosti.
Nezadovoljstvo ekonomskim oporavkom u protekle dvije godine Amerikanci su izrazili glasajući prošlog utorka mnogo brojnije za kandidate Republikanske stranke. Pitanja nacionalne sigurnosti nisu bili značajniji faktor opredjeljivanja za i protiv. Sada, poslije izbora analitičari ocjenjuju, da bi ta pitanja u među-stranačkom sučeljavanju mogla biti poprilično sporna.
„Biće mnogo teže za američku vladu definirati konkretne mjere na planu nacionalne sigurnosti, posebno kada budu imale i zakonsku komponentu“ - kaže analitičarka Heather Hurlburt, ističući da se to najviše odnosi na budžet Ministarstva odbrane.
Kongres je proces usvajanja tog budžeta koristio da ostvari uticaj na ratnu politiku Sjedinjenih Država, ali sa ograničenim uspjehom. Analitičar Loren Thompson ne očekuje ni da će sada biti drugačije:
„Republikanci neće moći tražiti veća sredstva za ministarstvo odbrane zbog velikog budžetskog deficita. Mnogo rasprava u novom Kongresu o odbrambenim pitanjima biće simbolično.“
Gospodin Thompson smatra da su odluke predsjednika Obame, i o povećanju trupa u Aganistanu i o početku njihovog povlačenja u julu iduće godine, politički prihvaljive za većinu u obje stranke.
U svakom slučaju predsjednik može činiti ono što želi u domenu ratne politike, makar na kratak rok, dodaje gospodin Thompson i ističe:
„Ako predsjednik želi nastaviti rat, i ako je voljan nositi teret nepovoljnog odnosa javnosti, on to može činiti. I obrnuto, ako želi izaći iz rata, Kongres ga, realno, ne može zaustaviti.“
Ni plan o okončanju prisustva američkih snaga u Iraku krajem naredne godine ne bi trebalo da izazove protivljene u Kongresu, smatra gospodin Thopmson.
Da li bi Iran mogao biti nešto drugačija "priča?" Gospođa Hurlburt kaže:
„U obje stranke stranke su mnogo oštriji kada je u pitanju Iran, nego Bijela kuća, i na neki način mnogo ciničniji o dometima sadašnjeg angažmana administracije prema Iranu.“
Vojna akcija protiv Irana, zbog nuklernog programa te zemlje, vjerojatno neće uslijediti, ali će...
„.....biti mnogo glasnih rasprava o tome. No, ne mislim da će to biti priližavanje realnosti“ - ističe gospođa Hurlburt.
Analitičari ne očekuju da će Kongres u novom sazivu, osim rasprava, poduzeti nešto snažnije da blokira plan predsjednika Obame o zatvaranju pritvorne jedinice u bazi Guantanamo. Gospodin Obama bi mogao iskoristiti vrijeme dok sadašnji saziv Kongresa zasjeda za usvajanje zakonskih promjena kako bi homoseksualci mogli, bez prikrivanja, služiti u armiji, a u Senatu pokušati ishoditi ratifikaciju novog američko-ruskog sporazuma o daljem reduciranju nuklearnog naoružanja.
Analitičari ocjenjuju da će i mnogi Republikanci biti umjereniji u svojim stavovima kada u novom sazivu Kongresa dođe vrijeme pokazivanja moći i preuzimanja odgovornosti.
„Niko od njih neće se ujutro probuditi sa mišlju da u našem sigurnosnom kišobranu treba nešto odmah i sada promijeniti. Nije to način na koji političari rade“ - kaže analitičarka Heather Hurlburt.
I ona ističe da su i u Kongresu i Bijeloj kući svjesni da je ekonomija prioritet broj jedan, da su svjesni da bi Sjedinjene Američke Države, bez snažne ekonomije, imale velikih teškoća u održavanju sadašnje vojne moći i ispunjavanju obaveza na očuvanju sigurnosti u svijetu.
