U Američko - kineskim odnosima bilo je mnogo izazova u 2010. Veze izmedju dvije najveće svjetske ekonomije bile su na provjeri više nego ikada do sada, a analitičari predvidjaju da će se takav trend nastaviti. Medjutim, priliku za novo unapredjenje, možda najvažnijih medjusobnih odnosa u svijetu, predstavlja najavljeni dolazak u Washington kineskog predsjednika Hu Jintao.
2010 je počela prekidanjem vojnih veza izmedju Pekinga i Washingtona...i Google je objavio da je bio meta sofisticiranog kibernetičkog napada koji je došao iz Kine.
Onda se u februaru predsjednik Barack Obama susreo sa Dalai Lamom, uprkos strogom protestu Pekinga, što je dovelo u pitanje dolazak kineskog predsjednika Hu Jintao-a na summit o nukelarnoj sigurnosti kojeg je u aprilu organizirao predsjednik Obama. Na kraju je ipak došao.
Cheng Li iz Instituta Brookings ovako ocjenjuje američko-kineske odnose:
"To je paradoks nade i straha, to je paradoks napretka i ogromnih problema, paradoks povjerenja i moguće katastrofe."
I sve više isprepleten, postajući sve kompleksniji. Dvije zemlje su ove godine suradjivale na iznalaženju alternativne energije, ali su se sukobile oko vrijednosti kineske valute i drugih trgovinskih pitanja.
Bonnie Glaser je iz istraživačke grupe CSIS u Washingtonu:
"Mislim da su obje strane uvidjele da je u medjusobnim odnosima veoma teško održavati pozitivan ton. I dolazak Hu Jintao-a u Washington u januaru predstavlja veliki izazov za obje zemlje."
Južno kinesko more, koje Kina smatra svojim, postalo je novi predmet rasprava. Washington je ponudio da posreduje u teritorijalnom nesporazumu imedju Kine i njenih susjeda u Južnoj Aziji. Kina je to ljutito odbacila.
Mjesec kasnije, Peking je objavio da je podmornicu sa ljudskom posadom poslao na dno Južnog kineskog mora, što je Kinu učinilo jedinom zemljom koja može doprijeti do tolike dubine. Snimci tog poduhvata su prikazivani na nacionalnoj televiziji.
Glaser kaže da je to poslužilo kao podsjećanje na rastuću moć Kine:
"Činjenica da Kinezi mogu uraditi takvo nešto je signal susjedima da je Kina mnogo moćnija od njih i da okolne zemlje o tome trebaju voditi računa kada sa Kinom razgovaraju o spornim pitanjima."
Svjetska ekonomska kriza, praktično, nije dotakla Kinu i ona je sve pouzdanija na svjetsoj sceni.
Cheng Li iz Instituta Bookings smatra da su Kina i Sjedinjene Države na opasnom kursu dok u obje zemlje raste zabrinutost oko opažajuće prijetnje koju jedna drugoj predstavlja:
"Kada mislite da je Kina stvarna prijetnja, onda to postaje stvarnost. U isto vrijeme, ako mislite da je američka politika anti-kineska, da Amerika želi obuzdati Kinu, prije ili kasnije ćete željeti da poduprete takvo mišljenje i onda će to postati stvarnost. Tu je ta opasnost."
Li kaže da se lideri obje zemlje trebaju otvoreno suočiti sa rastom Kine, i upozorava da bi situacija mogla postati gorom ako se nastavi sa pogrešnim predstavama.
Analitičari ukazuju da raste globalni uticaj Kine, pa time i njena medjunarodna odgovornost.
Sophie Richardson je direktorica za Aziju Human Rights Watcha:
"Napredak kojeg vidimo u Kini, infrastruktura, ekonomija, u odredjenom obimu socijalne slobode, mnogo toga je izvanredno, i to je očito jasan izbor kineske vlade. Ali nije ostvaren, tome primjeren, porast osnovnih gradjanskih i političkih prava, i to je takodjer očit i jasan izbor kineske vlade."
Kako raste moć Kine, rastu i očekivanja, kako u zemlji tako i u svijetu. I to Kinu, kažu analitičari, stavlja pred izbor da li da odgovori na ta očekivanja ili da ih ignoriše.