Kakvo će mjesto imati ljudska prava u spoljnoj politici koju će voditi Donald Trump, naredni predsjednik Sjedinjenih Američkih Država? To pitanje iskrslo je tokom dosadašnjih rasprava o potvrđivanju nominacije kandidata koje Donald Trump predlaže na najznačajnije funkcije u narednoj američkoj administraciji. I sam Trump je, tokom preizborne i izborne kampanje zbunjivao i iznenađivao izjavama i ocjenama o ljudskim pravima. Tokom kampanje on je u više navrata govorio o iračkoj nafti, smatrajući da su Sjedinjene Države trebale tu naftu izuzimati i prodavati tokom rata u Iraku.
"U starim danima, kada smo dobivali ratove, pobjedniku je pripadao ratni plijen" – rekao je jednom prilikom.
Izjave slične toj podsticale su dileme o Trumpovom odnosu prema ljudskim pravima u drugim državama, posebno onim pod autoritarnim režimima.
Sarah Margon, direktorica vašingtonskog ureda Human Rights Watch-a, ističe:
"Uveliko smo zabrinuti da će Trumpova administracija biti administracija koje se neće angažirati u tom domenu, ili neće biti zainteresirana za pitanje ljudskih prava kada bude nastojala ostvariti ono što želi na nekim drugim poljima."
Donald Trump je takođe u više navrata isticao da je spreman za eventualne dogovore sa autokratskim liderima, poput ruskog predsjednika Vladimira Putina, egipatskog Abdela Fattafa al-Sissija, pa čak i sirijskog vlastodršca Bashara al-Assada. U političkom iskustvu, to nije ništa novo jer su se i ranije Sjedinjene Države ponekad svrstavale uz režime koji su uveliko kršili ljudska prava.
Međutim, Trump i neki kandidati koje predlaže za članove njegovog kabineta sudržavaju se od kritika tih vlastrdržaca. Bilo je to jasno uočljivo tokom saslušanja o potvrđivanju nominacije Rexa Tillersona, kandidiranog za funkciju držvanog sekretara. Tillerson je odbio reći da li smatra da li je ruska vojna intervencija u Siriji dosegla nivo ratnih zločina. Takođe nije osudio, odgovarajući na direktno pitanje, filipinskog predsjendika Rodriga Dutertea, u čijem je ratu protiv narko-dilera ubijeno na hiljade osoba. Tillerson je rekao da je Duterteovo stajalište pragmatično. Takođe je istakao:
"Nije realno i razumno očekivati da svaka spoljno-politička težnja ili pokušaj.... budu vođeni isključivo i jedino u kontetsku ljudskih prava, posebno kada je sigurnost Amerikanaca u opasnosti."
Da li se Sjedinjene Države zaista trebaju odlučivati između nacionalnih interesa i vrijednosti i principa do kojih drže?
Leslie Vinjamuri, sa University of London, smatra da ne trebaju i dodaje:
"Može se reći i tvrditi da je u našem velikom interesu da promoviramo i zahtijevamo poštivanje ljudskih parva. Dugoročno, a ponekad čak i u kratkom vremenskom roku, to može olakšati građenje partnerstva i savežništva sa zemljama sa kojima Sjedinjene Države trebaju, moraju sarađivati ako hoće biti djelotvorne u svijetu."
U petak će Donald Trump ući u Bijelu kuću. Neće biti ni prvi, a ni posljednji američki predsjednik koji će morati tražiti i nalaziti ravotežu između očuvanja nacionalne sigurnosti i promoviranja i zaštite ljudskih prava u državama pod vlašću autoritarnih režima i vlastodržaca.
