U dnevni red samita o nuklernoj sigurnosti koji organizira Bijela kuća, ovog će tjedna biti, po prvi put, uvrštena i posebna rasprava o tome šta poduzimati i kako predupređivati mogućnosti da se terorističke grupe, poput militanata i ekstremista Islamske države, domognu nuklernih materijala i nuklernog oružja. Na samitu koji se održava svake dvije godine, u narednih nekoliko dana ovdje u Washingtonu, biće prisutni najviši predstavnici više od 50 država. U najkraćem, razmotriće tu vrstu prijetnji po mir i sigurnost i načine kako ih minimizirati i sprečavati.
Teroristički napadi u Brusselsu jasna su potvrda koliko su opasne terorističke grupe poput Islamske države, nagla[ava Josh Earnest, glasnogovornik Bijele kuće, i dodaje:
"O tome će se govoriti u kontekstu širih prijetnji. Očigledno je da mogućnost da se ISIL domogne neke od brojnih vrsta nuklearnog materijala mora biti spriječena i upravo zbog toga to će biti poseban dio razgovora."
Belgija, nakon napada u Brusselsu, dobro naoružanim pripadnicima sigurnosnih službi štiti nuklerne objekte i kapacitete. Međutim, mnogo veću zabrinutost pobuđuju zemlje poput Pakistana, gdje bi teroristi mogli mnogo lakše da se domognu nuklernih materijala i nuklerne prijetnje sjevernokorejskog režima.
Na ranijim samitima jedna od stalnih tema bila je kako reducirati korištenje visoko obogaćenog urana, osigurati zalihe nuklearnih materijala i onemogućiti krijumčarenje tih materijala, podsjeća Victor Cha iz Centra za strateške i međunarodne analize:
"Na tim samitima precizirane su međunarodne norme i praktična saradnja zemalja u domenu zaštite nuklernih materijala i preventivnog djelovanja."
Experti procjenjuju da ključni problemi, ipak, nisu riješeni, a Sharon Squassoni, takođe expert Centra za strateške i međunarodne analize, ističe:
"Krajnji, opći cilj je pod efikasan nadzor i zaštitu u naredne četiri godine svugdje u svijetu staviti slabo osigurane nuklearne materijale. Ostvaren je određeni napredak, ali taj cilj mislim da još nije ostvaren."
Veliki dio nuklernih materijala je vojnim depoima što je, po ocjenama stručnjaka, posebno trnovito pitanje.
Najviši predstavnici Rusije odbili su prisustvovati samitu u Washingtonu tvrdeći da na prethodnim samitima Rusija nije uvažavana dovoljno. Frank Miller, nekadašnji član američkog Vijeća za nacionalnu sigurnost, ukazuje i na još jednu tendenciju:
"Vlade Rusije i Kine ne pokazuju spremnost da se uključe u šire, međunarodne intencije. Te dvije zemlje zapravo teže modernizirati i uvećati vlastite nuklerne arsenale tempom uveliko drugačijim od bilo koje države na Zapadu."
Predstojeći samit biće za predsjendika Baracka Obamu četvrti i posljednji. Sa narednim američkim predsjednikom, od januara iduće godine, otvara se pitanje buduće uloge i aktivnosti Sjedinjenih Država. Josh Earnest, glasnogovornik Bijele kuće, tim povodom kaže:
"Ja se nadam da će i naš naredni predsjednik shvatati i vjerovati da je zaštita lako dostupnog nuklernog materijala i oružja vrhunski nacionalni sigurnosni prioritet Sjedinjenih Država."
Na kontinuitet u tom kontekstu sigurno je da će uticati i vašingtonski samit, još jedan u nizu krupnih koraka jačanja međunarodne mreže organizacija i agencija koje brinu o svjetskoj nuklearnoj sigurnosti.
