Tekuća kriza sa nuklearnim elektranama u Japanu je širom svijeta obnovila rasprave o sigurnosti nukelarnih elektrana.
Zemljotres i tsunami u Japanu su opustošili tu otočnu državu. Na hiljade ljudi je poginulo. Cijeli gradovi su zbrisani. Sada prijeti nova opasnost - topljenje jezgra nuklearnih reaktora. Mnogi u Japanu su u panici.
"Niko nama ne kaže šta se zaista dešava", kaže uspaničeni gradjanin.
Medjutim, sve je izvjesnije da je došlo do problema na više reaktora u nukelarnoj elektrani Fukushima Daiichi, i do curenja radijacije.
Premijer Japana je na nacionalnoj televiziji rekao da je izgleda nivo radijacije visok, a njegov sekretar za medije Yukio Edano je to dodatno objasnio:
"Sada govorimo o nivou radijacije koji može uticati na ljudsko zdravlje."
Vladini zvaničnici su gradjanima koji žive u blizini reaktora naložili da ostanu unutar svojih domova.
Kako se širi ova nova prijetnja u Japanu, predstavnici nuklearne industrije i vladini zvaničnici u Sjedinjenim Državama nude uvjeravanja u sigurnost amaričkih nuklearki. Američki ministar za energiju, Steven Chu kaže:
"Amerikanci mogu u potpunosti vjerovati da vlada provodi veoma oštre mjere sigurnosti kako bi naše nuklearne elektrane radile sigurno i odgovorno."
Ali iz nevladinih organizacija koje prate odgovornost u korištenju nuklearne energije izražavaju sumnju. Oni priznaju da je u posljednjim godinama unapredjenja sigurnost nuklearki, ali smatraju da se Amerikanci još uvijek trebaju pripremati za najgore.
"Očito je da su i Japanci, zemlja koja je najbolje u svijetu pripremljena protiv zemljotresa i tsunamija, potcijenili snagu zemljotresa od 9 stepeni. Očito će trebati ponovo procjenjivati sigurnosni rizik", kaže Kevin Kamps iz organizacije Beyond Nuclear koja se protivi produžavanju dozvola za rad više od 20 nuklearnih elektrana u Sjedinjenim Državama.
"Fukushima reaktor jedan u elektrani Daiichi je star 40 godina. On je prvi došao u krizu. Mi u Sjedinjenim Državama imamo 23 reaktora slične konstrukcije", kaže Kevin.
Arjun Makhijani iz Instituta za Istraživanje energije i okruženja želi da se izvrši ponovna procjena otpornosti nuklearnih elektrana uz obalno područje duž seizmičke linije. On, takodjer, želi da zna ko će platiti saniranje terena ukoliko dodje do nesreće:
"Nuklearna industrija nije obavezna da pokrije šetete veće od 11 milijardi dolara, i u vrijeme kada nastojimo smanjiti vladinu potrošnju ovo bi takodjer trebalo razmotriti."
Makhijani kaže da troškovi saniranja nakon eventulane nesreće mogu biti stotine milijardi dolara i smatra da nuklearne elektrane postepeno treba gasiti:
"Praviti plutonijum i fisioni otpad koji može trajati desetine, hiljade, ili milione godina samo zato da bi provreli vodu nije razmno. Mi možemo znatno bolje. Mi to možemo uraditi čišće po okolinu."
Od kako su zemljotres i tsunami u Japanu poremetili rad nuklearnih reaktora zvaničnici nastoje ohladiti jezgro morskom vodom, ali voda isparava brže nego što je mogu pumpati unutra.
