Najpoznatiji svjetski proizvođač materijala za klasičnu fotografiju, američka kompanija Kodak, nedavno je proglasila bankrot. U američkim uslovima to znači traženje predaha i vremena za prestruktuiranje proizvodnje i za novi početak. Šta će se sa Kodakom desiti, pokazaće naredni mjeseci. Za sve zaljubljenike u klasičnu fotografiju, od amatera do vrhunskih profesionalaca, to znači poveliku neizvjesnost u hobiju ili poslu nakon sigurnosti koji su imali zahvaljući Kodakovim filmovima, papirima i hemikalijama koje je kompanija proizvodila od 19 stoljeća na ovamo.
Jim Megarkee sada poredi sebe, i njemu slične, sa dinosaurusima na ivici istrebljenja. On je majstor klasične fotografije kojem mač digitalne tehnike visi nad glavom.
„Ogromna je razlika između klasične i digitalne fotografije. O tome mnogi ljudi uopće ne razmišljaju. Klasična fotografija je umjetnost, digitalna je kao tinta na papiru“ - kaže on.
Za Jima Megarkeea Kodakovo proglašavanje bankrota ipak nije kraj klasične fotografije. Tu su i drugi proizvođači, ali do nekih vrhunskih materijala teško dolazi.
„Klasičnom fotografu, kada tržište ostane bez materijala u koje najviše vjeruje, je vrlo teško. Mada to i drugi proizvode, teško je navići se na promjenu.“
S druge strane, prestanak proizvodnje te vrste u Kodaku znači neizvjesnot za mnoge zaposlene.
Ray Rock, jedan od njih, možda će ostati bez posla:
„Osobno, veoma sam zabrinut. Ostalo mi je još nekoliko godina do penzije. Vidjeću što će biti.“
Kodak će vjerojatno dalje poslovanje zasnivati na digitalnoj tehnologiji fotografiranja koju je svojevremeno i uveo na tržište.
Bruce Upbin, jedan od urednika magazina Forbes, kaže:
„Mislim da će budući Kodak biti kompanija koja će profitirati na pameti, odnosno na licencama i patentima koje je razvila i koje će razvijati.“
Jim Megarkee je dobru klasičnu fotografiju u mračnoj komori mogao napraviti za manje od sat vremena. Dobra digitalna fotografija traži mnogo više vremena.
„Nije neobično vidjeti nekoga da za kompjuterom sjedi tri, četiri sata i pokušava napraviti nešto vrijedno“ - kaže on.
Po njemu, digitalno urađena fotografija je u poređenju sa klasičnom, kao slika urađena vodenim bojama na papiru i slika slikana uljem na platnu. Jim Megarkee se nada da će, i nakon prestruktuiranja proizvodnje u Kodaku, biti dovoljno proizvođača klasičnog fotografskog materijala i da majstori klasične fotografije neće nestati.
