Svake godine 66 hiljada sezonskih radnika ulaze u Sjedinjene Države na osnovu vize H2B, koja im omogućava da rade za minimalne nadnice izvan poljoprivrede. Obično su to slabo plaćeni, dosadni, sezonski poslovi na koje se Amerikanci ne prijavljuju.
Medju sezoncima, migrantima iz inostranstva je i hiljadu žena iz Meksika koje autobusima putuju kroz Sjevernu Ameriku do udaljenih priobalnih ostrva u Marylandu kako bi radili u industriji morske hrane.
Raquel Trejo Rubio, iz Mexica, radi što izgleda jako malo Amerikanaca želi raditi - vadi meso iz kraba.
"Došla sam jer u Mexicu nema posla, niti novca. Imam kćerku koju trebam izdržavati", kaže ona.
Trejo je posao našla u kompaniji G.W Hall@Son, jednoj od ključnih snabdjevača morskom hranom na istočnoj obali Marylanda. Trejo radi osam sati dnevno, pet do šest dana u sedmici, za minimalnu američku nadnicu od 7,25 dolara na sat, ponekad više ukoliko radi brzo. Ali što brže radi veća je opasnost od povrede. Ona kaže da posao nije težak, da je to stvar prakse, ali da je teško biti odvojen od porodice.
G.W. Hall & Son je nekada upošljavao američke radnike, ali ne više. Iz kompanije kažu da sezonski, dosadni poslovi više ne privlače Amerikance. Zato Brian Hall, jedan od vlasnika kompanije, radi sve što može da meksički radnici budu zadovoljni:
"Mi osiguramo prijevoz, kuću, satelitsku televiziju, hladjenje, sve što traže mi im pružimo. 90 procenata posla je vadjenje mesa kraba i bez ovih žena moja kompanija ne bi mogla opstati, i ni jedna druga tvornica ovdje."
Trejo je sa drugim radnicama od poslodavca iznajmila trosobnu kuću, gdje će provesti osam do devet mjeseci. A, o razlozima dolaska ona kaže:
"U Mexicu zaradim oko 110 dolara za dvije sedmice. Ovdje to mogu zaraditi za tri dana."
Uprkos tome, novo istraživanje je pokazalo da su radnici u industriji kraba izolovani i eksploatisani od svojih poslodavaca. Izvještaj zasnovan na intervjuima sa 40 bivših radnica objavili su univerzitet American iz Washingtona i Centar za prava migranata.
Elisa Martinez je na konferenciji za novinare govorila o svom iskustvu na vadjenju mesa kraba, u isto vrijeme kada je objavljen izvještaj:
"Dok ne upoznamo ovu zemlju, zamišljamo da je sve divno. Ali kada konačno ovdje stignemo, vidimo da je relanost drugačija."
Ona kaže da je živjela u kući punoj miševa i da čak nije imala dovoljno posla:
"Kada smo željele promjeniti posao, moj šef je rekao - vi ste došle raditi za mene i ne možete ići negdje drugo. Ja sam za vas platio hiljadu dolara i vi ste obavezni ostati ovdje. I ako odete, ja ću vas prijaviti imigracijskim vlastima i više se nećete moći vratiti da ovdje radite."
Takve optužbe brinu Briana Halla u G.W. Hall& Son:
"Svako onaj ko se na taj način odnosi prema radnicama bi trebao biti isključen iz viznog programa H2B. To i mene predstavlja u lošem svjetlu i ja to ne volim."
Bill Sieling je izvršni direktor Udruženja industrije morske hrane u zaljevu Chesapeake. On osporava tvrdnje u izvještaju:
"U svakom slučaju, prema našim standardima i trenutnim uvjetima tvrdnje iz izvještaja se ne bi mogle odnositi na uvjete kakvi su danas."
Vodeći autor Jayesh Rathod, sa univerziteta American kaže da je cilj izvještaja bio da potstakne reformu izbora radnika u Meksiku i unapredjenje radnih uvjeta u Sjedinjenim Državama, a ne ukidanje programa:
"Žene su nam rekle da je taj program za njih jako bitan. One samo žele biti sigurne da imaju fleksibilnost i pravo da mogu promjeniti poslodavca i dovoljno zaraditi u okviru tog programa, umjesto da se u Mexico vraćaju sa dugom."
To je ono što Raquel Trejo Rubio takodjer želi. Sve dok ne bude u stanju na drugi način pomoći porodicu i graditi bolju budućnost za svoju kćerku, ona će u Americi nastavljati da radi na vadjenju mesa iz kraba.
