Linkovi

SAD: Kriza pilota u zračnim snagama


Neupućeni bi mogli pretpostaviti da je broj pilota u američkim zračnim snagama dovoljan, ali umjesto 3.500 pilota, zračne snage SAD imaju 725 pilota manje.

Kada su snage iračke armije prošlog mjeseca počele operacije osvajanja Mosula, prvo su iz američkih borbenih aviona tipa F-22 Raptor napadnuti položaji boraca militantnog pokreta za takozvanu Islamsku državu. I dok piloti američkih zračnih snaga uspijevaju odgovoriti zadacima borbenih misija u inostranstvu, tiha ali duboka kriza ključa ovdje, u Sjedinjenim Državama.

Neupućeni bi mogli pretpostaviti da je broj pilota u američkim zračnim snagama dovoljan, ali to zapravo nije slučaj. Umjesto 3.500 pilota, zračne snage Sjedinjenih Država imaju 725 pilota manje.

Generali Scott Vander Hamm i John Cooper odgovorni su za održavanje visoke borbene pilotske obuke, potrebne brojnosti pilota i mehaničara koji održavaju letjelice. Odazvali su se pozivu Glasa Amerike i prvi put, eksklizivno za naše progarem, govorili o rastućoj krizi nedostatka pilota.

Na pitanje koliko bi duboka ta kriza mogla biti, koliko su u sadašnjim okolnostima njihove ruke vezane, uslijedio je kratak odgovor genarala Hamma:

"Rekao bih, tu smo gdje jesmo. Nemamo nikakvu rezervu. Imamo premalo eskadrona da odgovorimo zahtjevima borbenih misija."

Posljednje u nizu kresanje vojnog bužeta uslijedilo je nakon povlačenja američkih snaga iz Iraka 2010. i najava i očekivanja da se slično desi i sa misijom u Afganistanu.

General Cooper, međutim, ističe:

"Velika nepoznanica za uspješno planiranje su neočekivane okolnosti. Pojavio se ISIS, a mi smo planirali povratak u naše baze, kući..."

U zračnoj bazi Langley-Eustis, piloti upozoravaju da se duže i češće raspoređivanje u borbenim misijama u inostranstvu vrlo nepovoljno odražava na moral. Jedan od njih, pukovnik "Buz" kaže:

"Bili smo rotirani svakih 45 dana. Zatim, svakih 90 dana, pa onda po 120 dana. Sada su te rotacije po 6 mjeseci, a i po godinu dana za neke od ključnih pozicija."

Raspoređivanje u borbene misije nije jedini razlog zbog kojeg piloti napuštaju zračne snage. I dok su u bazama, ovdje u Sjedinjenim Državama, vrlo često moraju raditi mnogo duže od predviđenog vremena da bi, nakon napornih trenažnih letova, obavili ekstenzivne administraivne obaveze. Pukovnik "Buz" dodaje:

"Imam vrlo brojne zahtjeve za pilote, a nemam ih dovoljno. Na ploči za planiranje, prvom koraku planiranja, su imena svih pilota. I svi do jednog angažirani su iz sata u sat. I to bez prestanka."

U zračnim snaga na obuci je u ovoj fiskalnoj godini 135 pilota više nego prije dvije godine. No to nije dovoljno, jer je su mogućnosti takve da se do kraja ove godine obnovi ugovor sa 40 odsto novih pilota. Na konstataciju „kriza u krizi“ uslijedio je potvrdan odgovor gnerala Hamma:

"Tako je. Mi trebamo zadržati oko 65 odsto, oko dvije trećine, tih pilota da popunili praznine."

Nedostak borbenih pilota počeo je rasti u vrijeme kada su komercijalni avio-prevoznici počeli nuditi veće plate, stabilne rasporede letenja sa više vremena kod kuća. Major "Jack", pilot zračnih snaga Armije SAD, tim povodom kaže:

"Ako bi bilo samo do mene, ja bih ostao u zračnim snagama. Ali.... tu je i moja porodica.... Ako njima odgovara ovo što radim i gdje jesam, ja ću ostati. Ako žele da radim negdje i nešto drugo, tada ću vjerovatno otići iz zračnih snaga."

Iz zračnih snaga Kongresu je upućen zahtjev da se bonus za pilote poveća do 48 hiljada dolara godišnje, što bi bilo prvo povećanje nakon 1999. godine. U Ministarstvu odbrane se nadaju da bi ti povećani bonusi bili dovoljni da se zadrže iskusni piloti, nužno potrebni za sadašnje borbene operacije i obuku novo-regrutiranih pilota.

Za sada zračne snage armije Sjedinjenih Država uspijevaju odgovoriti svim borbenim misijama, ali ako napori da se riješi kriza nedostatka pilota ne daju odgovarajući rezultat, borbena efikasnost američkih zračnih snaga kopniće vrlo brzo, upozorava general Hamm:

"Suočavamo se sa tom mogućnošću i sada, a već slijedeće kalendarske godine može nam se početi dešavati da dođe do degradacije moći naših eskadrona iz prve borbene linije."

Degradiranje bi značilo da američke zračne snage ne bi bile u stanju rapoređivati pilote brzo i efikasno kao do sada, obavljati složene borbene misije, a i rizik mogućih gubitaka bi rastao Čak i ako bi bilo učinjeno sve moguće da se poveća broj borbenih pilota, to su rješenja za koje će trebati najmanje desetak godina.

SAD: Kriza pilota u zračnim snagama
please wait

No media source currently available

0:00 0:05:09 0:00

XS
SM
MD
LG