Linkovi

Kongo: Kroz bespuće do ugroženih


Kongo: Kroz bespuće do ugroženih
Kongo: Kroz bespuće do ugroženih

Put od Dungua do obližnje Faradje je skoro završen. Indonežanski vojnici-inžinjerci će se vratit kućama, a novi bataljon će stići. Za sada nije precizirano šta će i gdje će graditi. No graditi se mora da bi pomoć ugroženim u bespućima Konga mogla biti pružena.

U istočnom dijelu Konga sukobi pobunjenika i vladinih snaga traju već desetak godina. Oko 2 miliona osoba bilo je prisiljeno napustiti domove. Pomoći im u bespućima kongoanske džungle je izuzetno teško. Kongo, sve u svemu, ima samo oko 500 kilometara puteva i sve što je dalje od tih cesta dostupno je samo pješice. Mirovne snage Ujedinjenih nacija raspoređene u Kongu nastoje, osim osiguravanja konvoja sa humanitarnom pomoći, učiniti ta bespuća pristupačnijim.

Na istoku Konga pripadnici marokanskog kontingenta mirovnih snaga su pratnja konvojima Svjetskog programa hrane. Između gradova Dungu i Ngilime put kojim prolazi konvoji sa humanitarnom pomoći, zapravo je proširena staza koju su utabale životinje i tipična je za ta zabačena područja. Vozačima kamiona trebo oko 4 sata da pređu 80 kilometara i isto toliko vremena da se vrate u bazu.

Nedostatak koliko toliko dobrih puteva je prava glavobolja za humanitarne radnike, ističe Sidou Hamani, koordinator humanitarnih aktivnosti u lokalnom uredu Ujedinjenih nacija, i dodaje:

„Ponekad su, da se pređe 200 kilometara, potrebni dani... tri, četiri dana u nekim situacijama. I ako nema puta od tačke a do tačke b kako pomoći ljudima u nevolji.“

Stoga jedinice mirovnih snaga Ujedinjenih nacija u Kongu pokušavaju pomoći gradnjom puteva. Inžinjerci indonežanskog bataljona probijaju trasu od Dungua do obližnje Faradje. Kada 150 kilometara tog puta bude dovršeno, operacije Ujedinjenih nacija teći će mnogo brže.

Kongo: Kroz bespuće do ugroženih
Kongo: Kroz bespuće do ugroženih

Pripadnici mirovnih snaga žive i rade u teškim uslovima, bez tekuće vode i struje. Indonežanski inžinjerci grade, a marokanski vojnici ih štite od eventualnih napada pobunjenika. Zapovjednik indonežanskog bataljona potpukovnik Arnold Ritiauw objašnjava:

„Prvo moramo iskrčiti trasu, zatim je poravnati, nasuti tucanik i i sve to dobro, čvrsto nabiti....“

Zvuči jednostavno, ali ide teško i sporo. Ako je dobar dan i probije se i do pola kilometra dnevno.

„Ako pada kiša, ne možemo raditi“ - dodaje kapetan Sihombing Maruahal.

Česte i obilne kiše nisu jedina prepreka.

„Velika opasnost su i mnoge divlje životinje. Zmije, poput crne mambe, slonovi, lavovi... Stalno moramo biti na oprezu“ - ističe potpukovnik Ritiauw.

Put od Dungua do obližnje Faradje je skoro završen. Indonežanski vojnici-inžinjerci će se vratit kućama, a novi bataljon će stići. Za sada nije precizirano šta će i gdje će graditi. No graditi se mora da bi pomoć ugroženim u bespućima Konga mogla biti pružena.

XS
SM
MD
LG