Predstava završava. Glumci su se naklonili. Onda su otpustili i ratni patriotski žar. "Slava Ukrajini!" oni viču. “Slava herojima!” publika uzvikuje, skačući na noge.
Glumci nisu gotovi. Slijedi još povika, onih s psovanjem svega što je rusko te obećanja da će Ukrajina preživjeti. Više ovacija, više pljeska.
Umotani protiv hladnoće, svi zatim izlaze iz mračnog, negrijanog pozorišta, jedva osvijetljenog generatorima za hitne slučajeve. Vraćaju se u tešku stvarnost ukrajinske prijestolnice - nekad udobnog grada od 3 miliona stanovnika, u kojem sada počinje zima sve više bez struje, a ponekad i vode, zbog ruskih bombardiranja.
Ali nada, otpornost i prkos? Kijev ima svega toga u izobilju. I to možda više nego u bilo kojem trenutku otkako je Rusija napala Ukrajinu prije devet mjeseci.
Kad Butch, njen francuski buldog, treba šetnju, a nestane struje u liftu njenog kijevskog nebodera, Lesia Sazonenko i pas penju se stepenicama — svih 17 spratova. Voditeljica klinike za rodilje govori sama sebi slogane za ključni cilj: pobjedu.
Ostavila je vrećicu s bombonima, kolačićima, vodom i baterijskim svjetiljkama u liftu za sve susjede koji bi mogli ostati zarobljeni u nestanku struje, da ih održava dok se ne vrati struja.
"Neće nas oboriti", kaže ona. “Mi ćemo prevladati.”
Kada je Pariz oslobođen nacističke okupacije u Drugom svjetskom ratu, general Charles de Gaulle izrekao je vječne riječi koje se sada mogu odnositi i na Kijev. “Pariz ogorčen! Pariz slomljen! Pariz mučenički! Ali Pariz je oslobođen!” rekao je francuski čelnik.
Ogorčenje na Rusiju je posvuda u Kijevu. Publika i glumci u Kazalištu na Podolu to su kristalno jasno dali do znanja u izvedbi Djevojke s medvjedićem, radnje smještene u sovjetsko vrijeme prema knjizi ukrajinskog pisca 20. stoljeća Viktora Domontoviča. Kad su izgovorili riječ "Moskva", glumci su je ispljunuli i dodali psovku na ukrajinskom. Publika je zapljeskala.
O bijesu grada govore i lutka od slame i posuda s pribadačama uz uokvirenu fotografiju ruskog predsjednika Vladimira Putina u pizzeriji Simona u središtu Kijeva. Mnogo je kupaca jasno osjetilo katarzičku potrebu da daju oduška; lutka je izabodena iglama od glave do pete.
Ne mentalno, već fizički, Kijev je također slomljen, s stalnim prekidima struje koji su sada normalni. Kad su prošle sedmice nestale i zalihe vode, stanovnici su stali u red na hladnoći kako bi napunili plastične boce na vanjskim slavinama. Neki su skupljali kišnicu iz odvodnih cijevi.
Rusija kaže da njezine opetovane salve krstarećih projektila i eksplozivnih dronova na energetske objekte imaju za cilj smanjiti sposobnost Ukrajine da se odbrani. Ali civilne poteškoće koje uzrokuju sugeriraju da je namjera i mučenje umova, mučenje Kijeva i drugih gradova kako bi se Ukrajinci predali i tražili mir.
Na 21-godišnju Marginu Dariju imali su suprotan učinak.
Radnica korisničke podrške i njen dečko preživjeli su najveći ruski baraž dosad, 15. novembra, u hodniku u Kijevu. Računali su da će ih zidovi s obje strane zaštititi od više od 100 projektila i bespilotnih letjelica koje je Rusija lansirala tog dana, onesposobivši struju za 10 miliona ljudi diljem zemlje. Svjetla u hodniku su se ugasila; mobilna mreža također.
“Nije bilo načina čak ni reći našim obiteljima da smo dobro”, kaže ona. Ipak, jedna od njenih prvih reakcija nakon što je sve jasno zvučalo bila je dati novac za ratne napore.
“Ljutnja se pretvorila u donacije dobrotvornim organizacijama kako bi što prije porazili neprijatelja”, kaže ona. “Planiram ostati u Kijevu, raditi, studirati i donirati oružanim snagama.”
A što je s posljednjom riječi koju je De Gaulle upotrijebio za Pariz: oslobođen? Kako se to uklapa u ratno vrijeme, zimski Kijev?
Pa, ljetos se u glavnom gradu lakše živjelo, kada su kupači pohrlili na plaže na Dnjepru. Rusija, odbačena iz predgrađa prijestolnice u početnim fazama invazije 24. februara, nije udarala po ukrajinskoj elektroenergetskoj mreži destruktivnom pravilnošću koja sada čini život tako teškim.
No raspoloženje u Kijevu tada je bilo i tmurnije.
Južni lučki grad Mariupolj pao je u maju kada su se njegovi posljednji ukrajinski branitelji predali nakon jezive opsade. Izvlačena su prva tijela ukrajinskih boraca ubijenih u uništenoj željezari Azovstal u Mariupolju. Bilo je, iz ukrajinske perspektive, uzdižućih vojnih pothvata. Ali vijesti s ratišta inače su uglavnom bile neumoljivo mračne. Ukrajinski predsjednik Volodymyr Zelenskyy založio se za zapadno oružje kao "pitanje života ili smrti".
Sada hladnoća i mrak i bombardiranje Moskve pretvaraju zimu u oružje. Pa ipak, čak i uz mraz i neugodnosti, postoji i nada u zraku. Kijev se osjeća oslobođenim nekih svojih ranijih briga.
Zapadno oružje omogućilo je Ukrajini da vojno obuzda plimu, s protuofanzivama ove jeseni kojima su vraćeni dijelovi teritorija koji je prethodno okupirala Rusija. Čini se da manje ruskih projektila doseže ciljeve u Kijevu i drugdje, a protivzračni odbrambeni sistemi koje je isporučio Zapad pomažu da se više njih obori.
“Puno je bolje nego prije. Definitivno”, kaže gradonačelnik Kijeva Vitalij Kličko.
U porodilištu u Kijevu, Maryna Mandrygol je dobila trudove dok su se ukrajinske snage približavale svom najvećem ratnom uspjehu u ratu do sada - ponovnom osvajanju južnog grada Hersona ovog mjeseca.
Mandrygol, hersonski carinik, pobjegla je iz grada nakon ruske okupacije u apeilu.
Cijelo vrijeme brinula se hoće li stres njezina bijega - kroz šest ruskih kontrolnih tačaka i polja koja su bila minirana - utjecati na njenu tada nerođenu djevojčicu.
Mia je 9.novembra rođena ružičasta i prekrasna. Mandrygol je izašla iz rađaonice sa svojim smotuljkom ljubavi na zapanjujuću vijest da se ruske trupe povlače iz njezinog rodnog grada. Dva dana kasnije, s Hersonom ponovno u rukama Ukrajine, izbila je zabava u gradu i na središnjem Trgu neovisnosti u Kijevu.
Mijin dolazak i oslobođenje Hersona koji su se dogodili tako blizu jedno uz drugo činili su se nekako sudbinskim - oboje su bili opipljivi novi počeci, zrake svjetla u budućnosti za Ukrajinu koja je još uvijek zamagljena, ali možda ne tako mračna kao što je izgledala kad je Mia začeta otprilike u vrijeme invazije.
"Rođenje djevojčice", kaže Mandrygol, "donosi nam mir i pobjedu."
