Ruska propaganda o sukobima na istoku Ukrajine vrlo često prelazi granice apsurda. Najočitiji primjer je nazivanje ukrajinske vlade i lidera te države nacističkim i fašističkim. Svrha je jasna - oživljavanje i potpirivanje ruskog anti-nacističkog sentimenta iz vremena Drugog svjetskog rata, još uvijek snažno prisutnog u Rusiji, i time lakše opravdavanje politike prema Ukrajini u domaćoj javnosti. Protiv takve propagande Ukrajinci se bore na razne načine. Jedan je i izrugivanje moskovskim propagandnim porukama i politici koja stoji iza tih poruka. Odnedavno otvoreni restoran u Kijevu, nazvan Karatelj. što bi se moglo prevesti kao "onaj ko grubo udara, kažnjava" i ono što nudi gostima, jedan je od načina ismijavanja ruske propagande.
Uzvik "slava naciji" kojim konobari dočekuju goste i naziv restorana lako su prepoznatljive asocijacije na ambicije Moskve da Rusiji vrati nekadašnju moć i agresivnu politiku prema Ukrajini. Vlasnik restorana Jevgen Vasiliev kaže da su izbor imena restorana i ono što se nudi gostima igra riječi kojima se na duhovit način odgovara ruskom etiketiranju ukrajinske revolucije kao fašističkog pokreta i dodaje:
"Odgovarajući našim apsurdima na moskovske apsurde, pokazujemo ljudima da u ruskoj propagandi nema ništa drugo osim laži."
Jelovnik, sa naslovom " Da dugo živi hunta" na njemačkom jeziku, satirični je odgovor na naslove i napise ruskih medija koji ukrajinsku vladu nazivaju huntom. Nazivi mnogih jela, poput "sporazum iz Minska" parodija su na političke pregovore i dogovore koje Rusija i pro-ruski separatisti na istoku Ukrajine ne poštuju.
Mada ima i naziva jela koji prelaze granicu dobrog ukusa, na primjer "separatista na roštilju" Julija, jedna od gošći restorana smatra da koncept ismijavanja ruske politike i propagande nije neumjesan:
"Ako smo u ratu, to ne znači da trebamo podviti rep, sakriti se u rupu i čekati da nam se nešto ružno dogodi."
Rusija se vraća propagandnim metodama iz ere Sovjetskog saveza, ocjenjuje politikolog Vladislav Grinevič i upozorava da obje strane, i ruska i ukrajinska, koristeći dehumanizirane metode propagande, mogu uveliko otežati postizanje trajnog mira:
"Da bi se sada sukobljene strane na ovaj ili onaj način smirile i pomirile, a to će se desiti kad tad, moraćemo postići neki konsensus. Što manje rana nanesemo jednim drugima, utoliko će lakše biti živjeti zajedno."
Peter Pomerancev, autor publikacije o moskovskoj propagandi pod naslovom "Ništa nije istina i sve je moguće," kaže da parodija može biti snažan anti-propagandni alat protiv propagande novih autorativnih režima poput sadašnjeg ruskog:
"Ako analizirate propagandu Kremlja, dakle državnu propagandu, ona je vrlo sofisticirana. odmjerena. Teško je reći kada je i koliko ironična, a kada ne. I sve što ruski režim radi, radi uz sarkastičan osmijeh. Na takvu propagandu mislim da kontra-humor, kao odgovor, sam po sebi nije magični metak."
Peter Pomerancev je uvjeren da je jedina efikasna kontra-propaganda sticanje povjerenja javnosti zasnovanog na realnom tumačenju činjenica i zbivanja. Oni koji se oslanjaju na deziformacije, rade i žive u stanju dezinformiranosti kopaju, kako kaže Peter Pomerancev, sami sebi grob.
