Fenomen tetovaže u Sjedinjenim Državama, odnosno vrste ‘ukrašavanja’ dijelova tijela javnost percipira na različite načine. No, ovih dana čak i voće i povrće koje se prodaje u Americi biva tetovirano! Da: i artičoke, i slatki krumpiri i šljive.
Evo kako je to sve počelo. Sa sve većim asortimanom jabuka, od prodavača u trgovinama mješovitom robom počelo se očekivati da raspoznaju jednu sortu jabuka od druge, kako bi mogli otipkati točnu cijenu svake na blagajni. Onda su trgovine uvele delikatesne sorte koje su izgledale kao obične, ali su bile ili organske ili nešpricane ili pak uvezene – te su i koštale puno više. Nepažljivi prodavači ne bi uvijek bili u stanju prepoznati divlju rotkvicu od one iz vrta pa bi često otipkali i nižu cijenu. Zbog toga je nešto trebalo učiniti.
Onda su distributeri počeli lijepiti kodirane naljepnice veličine ljudskog nokta na svaki luk ili tikvicu. Naljepnice su kodirane i sadrže svakojake informacije. Primjerice, “ovo je jabuka McIntosh, i ovaj tjedan se prodaje po toj i toj cijeni.” Čak i ako prodavač misli da je jabuka lubenica, skener će očitati naljepnicu i sve dovesti u red.
Međutim, mnogi kupci te naljepnice jednostavno - mrze. Zašto? Za sve se primaju: zalijepe vam se za nož kad sjeckate voće, kao i za odjeću, pa i na vašu mačku. A ako je odlijepite, to će ostaviti neugledan ožiljak na vašoj svježe odabranoj breskvi.
Eto, zbog toga se pojavilo tetovirano voće i povrće. Laserima se utiskuju logotipi i kodovi direktno u kožicu rajčice ili koru naranče. Ti se žigovi ne odljepljuju. A baš kao i naljepnice, ovi tetovirani kodovi pokazuju skenerima ono što pred njima prolazi, otkuda dolazi, koliko košta, pa čak i koliko kalorija sadrži.
Sigurno ste Imali prilike vidjeti što su dosjetljivi stručnjaci za tetovažu učinili na ljudima, pretvorivši primitivne crteže sidra i ljubavne poruke u djela gotovo poput Michelangelovih. Da li će možda tetovaže zmajeva koji rigaju vatru, upisane zajedno s kompjuterskim kodovima, doći i do krastavca u trgovinu blizu vas?