I nakon kraja američkih borbenih aktivnosti u Iraku, u ljeto ove godine, američka je vojska bila aktivna. Međutim, od kolovoza je ona djelovala pod nominalnim zapovjedništvom iračkih snaga. Na temelju toga, teško je prognozirati što će se dogoditi za godinu dana – kada ističe rok za potpuno povlačenje američkih borbenih postrojbi iz Iraka. O tme Charles Dunne s Instituta za Srednji istok u Washingtonu kaže:
"Mnogo toga ovisi o napretku vojnih veza između Sjedinjenih Država i Iraka. Glavno je pitanje koliko će zaista američkih borbenih postrojbi napustiti zemlju krajem sljedeće godine."
Charles Dunne kaže da Washington i Bagdad na službenoj razini nisu mnogo razgovarali o tome što slijedi nakon implementacije američko-iračkog sporazuma o sigurnosti. Pogotovo nije utanačena američka uloga u osposobljavanju iračke vojske i policije za preuzimanje potpune kontrole nad zemljom. Neki u američkoj vojsci smatraju da je su Iračani za to već spremni. General Jeffrey Buchannan kaže da iračka vojska i policija posljednjih mjeseci to već čine.
"To čine od kada su održani parlamentarni izbori, pa sve dok nije bila oformljena vlada, što znači više od osam mjeseci. Iračani održavaju sigurnost, obavljaju stražarsku i kontrolnu funkciju na prometnicama – i sve to nakon izbora dok mjesecima zapravo nije bila uspostavljena nova vlada."
Charlesa Dunnea s Instituta za Srednji istok međutim brine sunitska organizacija Sinovi Iraka. Ta je skupina prvo bila na strani pobunjenika, potom je prešla na drugu stranu. Pomogla je američkoj vojsci i iračkim vlastima da suzbiju pobunu.
"Oko polovica njih ima posao u sigurnosnih službama, policiji i vojsci. Međutim, polovica od njih oko 49 tisuća nema nikakvog izvora prihoda, nemaju državni posao… Oni bi u budućnosti mogli biti zanimljivi al-Qaidi, u njezinim naporima da privuče nove članove."
Tu je i pitanje Kurda koji na sjeveru Iraka imaju autonomiju. Međutim, tamo živi i arapska manjina i napetosti između dvije grupe ne jenjavaju. Daniel Serwer sa Sveučilišta Johns Hopkins u Washingtonu smatra da je kurdsko-arapski spor najveća prijetnja stabilnosti Iraka.
"To je stvar o kojoj treba brinuti. Treba osigurati da krajem sljedeće godine postoji proces putem kojeg će se na miran način rješavati arapsko-kurdski problemi."
Međutim, u Bagdadu je često teško postići politički dogovora, a kamoli kompromis. Primjer za to je osam mjeseci duga neizvjesnost nakon parlamentarnih izbora – koliko je trebalo da se sastavi koalicijska vlada. Charles Dunne kaže da je to zbog toga što je glavni cilj – uključiti u vlast sve iračke frakcije. Daniel Serwer upozorava na opasnost da se u Americi u potpunosti zaboravi iračka problematika. 'Irak je vrlo važan – zbog svog položaja, zbog svoje uloge u svjetskoj povijesti, zbog nafte, zbog zemalja s kojima graniči' – kaže ovaj američki bivši diplomat. Čini se da krajem sljedeće godine Amerika neće biti u prilici da 'zaboravi' Irak.
