Linkovi

Aktuelno

Turski državljani sve više traže azil na Balkanu

Nakon neuspjelog državnog udara 2016. godine, na stotine turskih državljana, suočavajući se s progonom Recepa Tayyipa Erdogana, zatražilo je azil u zemljama Balkana, pokazuje istraživanje Balkanske istraživačke mreže (BIRN).

Ako su Turci ranije rijetko tražili azil u balkanskim zemljama, od sredine 2016. godine to je postalo redovna pojava, pokazuje istraživanje BIRN-a.

Iako su razlozi za svaki pojedinačni zahtjev povjerljivi, trenutak u kome je njihov broj povećan ukazuje na to da postoji strah od “produžene ruke zakona”, Recepa Tayyipa Erdogana. Naime, turski predsjednik je u julu 2016. godine razbio pokušaj državnog udara.

Zbog ovih zahtjeva, brojne balkanske države nalaze se u nezgodnoj situaciji – između diplomatskih i finansijskih koristi i dobrih odnosa s Turskom s jedne strane, i očekivanja Evropske unije (EU) da će uspjeti oduprijeti se naporima Ankare da stegne obruč oko sljedbenika sveštenika optuženog da je organizovao neuspjeli puč.

Trend je najočigledniji na Kosovu, naročito od kraja marta 2018. godine, kada je, u operaciji turskih obavještajnih agenata, šest osoba turske nacionalnosti pokupljeno sa ulice i odvedeno u Tursku, bez ikakvog pravnog postupka.

U periodu od 2014. do 2016. godine, nijedan turski državljanin nije zatražio azil na Kosovu. Prema podacima Ministarstva unutrašnjih poslova, utočište je 2017. zatražilo njih sedam, a 2018. je taj broj porastao na 76 (50 zahtjeva je odobreno).

Prema podacima do kojih je došao BIRN, na Kosovu, u BiH, Sjevernoj Makedoniji i Bugarskoj od 2016. godine zahtjev za azil je podnijelo više od 250 turskih državljana.

Nazmi Ulus, direktor škole “Mehmet Akif” na Kosovu, azil je dobio u augustu ove godine. Ova škola je dio međunarodne mreže obrazovnih ustanova koje je formirao američki sveštenik Fethullah Gulen. Gulen trenutno živi u SAD-u.

Ulus kaže da su se životi zaposlenih u školi okrenuli za 180 stepeni nakon što je Ankara proglasila Gulena krivcem za državni udar. Tada je pokazala da je spremna da stegne obruč oko njegovih sljedbenika u inostranstvu.

“Trudim se da ne budem sam, da ne kasnim kući i da svojoj ženi uvijek kažem gdje sam”, govori Ulus za BIRN.

“Većina naših prijatelja je iz bezbjednosnih razloga zatražila azil”, kaže on.

Azil kao zaštita

Kada je 15. jula 2016. godine Erdogan razbio pokušaj puča, on je krenuo u osvetu – oko 150.000 državnih službenika, vojnika, policajaca, nastavnika, sudija i akademskih radnika otpušteno je ili suspendovano s posla u javnom sektoru zbog sumnje da su povezani s Gulenovom mrežom, a više od 70.000 ljudi čeka na suđenje u pritvoru.

EU i međunarodne grupe za ljudska prava kažu da Erdogan koristi pokušaj puča za ušutkivanje opozicije. Ankara, s druge strane, kaže da obim akcije govori o tome koliki je uticaj Gulen imao u Turskoj.

Ipak, Erdogan se nije zaustavio u okviru turskih granica. Širom Balkana, ali i van njega, Ankara je “čvrstom rukom”, prikrivenim sredstvima i finansijskim i diplomatskim uticajem gonila osobe povezane s Gulenom.

Turski državljani s kojima je BIRN razgovarao kažu da žive u stalnom strahu da će nejake vlasti balkanskih država popustiti pod pritiskom. Sudeći po brojkama, mnogi vide formalni azil kao jedinu moguću zaštitu.

Poput Kosova, susjedna Sjeverna Makedonija bilježi porast zahtjeva za azil. Tako, naprimjer, 2016. godine Sjeverna Makedonija nije imala nijedan zahtjev, 2017. broj je skočio na 13, dok je 2018. zahtjev podnijelo deset državljana.

Slično je i u BiH: 2014. nije bilo zahtjeva, 2015. su bila tri, 2016. se broj povećao na 19, 2017. na 29, a 2018. na 22. Samo ove godine bila su 53 zahtjeva, tako da ukupan broj zahtjeva nakon puča iznosi 123.

Zaposleni u gulenističkim školama na Kosovu se boje da će se desiti još neka operacija turske obavještajne službe.

“Vidimo da je Erdogan veoma moćan i kosovska demokratija se ne može oduprijeti tom pritisku”, kaže nam zaposleni na koledžu “Mehmet Akif” koji je želio ostati anoniman. Drugi, koji je imao isti zahtjev, kaže: “Kada vidimo policiju, imamo pomiješana osjećanja – osjećamo se zaštićeno, ali se i plašimo da bi se mogao ponoviti 29. mart.”

Ulus vjeruje da će turske vlasti pokušati da na “druge načine” pritisnu one koje smatraju svojim protivnicima. “Sumnjam da su naši prijatelji svuda pod rizikom”, ističe on.

U septembru 2018. godine sedam navodnih gulenista oteto je u Moldaviji i prebačeno u Tursku.

“Trojica od njih sedam su moji prijatelji”, kaže nam Ahmet, čije pravo ime i lokaciju na kojoj se nalazi, prema dogovoru, BIRN neće objaviti.

Ahmet kaže da se plaši da je sljedeći, uprkos tome što su sigurnosne službe u balkanskoj državi u kojoj trenutno živi, njemu i njegovim prijateljima obećale zaštitu.

Ali dodaje da su ga službenici sigurnosne službe upozorili da ukoliko turska obavještajna služba bude pokrenula tajnu operaciju, oni neće moći ništa da urade.

Rekli su mu da on i njegovi prijatelji mogu silom biti vraćeni u Tursku, morem ili kopnom. Također mogu biti prevezeni diplomatskim vozilom preko granice.

Iako je sud odbio zahtjev Ankare za njegovo izručenje, kaže, i dalje se plaši.

On je, naime, i pored toga što je sudija u Azerbejdžanu donio odluku da ne smije biti izručen, ipak uguran u automobil ispred suda i vraćen u Tursku.

“Erdoganov režim želi da kidnapuje osobe povezane s Gulenovim pokretom”, kaže Ahmet. “Oni to pokušavaju svuda. Međutim, uspijevaju samo kada imaju dozvolu zemalja u kojima ovi ljudi žive ili ako sklope sporazum s vladama tih zemalja.”

“Turska mi je poništila pasoš, ali Interpol to nije prihvatio”, objašnjava on. Kada mu pasoš bude istekao, kaže Ahmet, on neće moći da ga obnovi u ambasadi. Tada će, kako kaže, potražiti azil u “odgovarajućoj zemlji”.

Dešavanja u martu 2018. pokrenula su smjenu kosovskog ministra unutrašnjih poslova i šefa bezbjednosti, nakon što je tadašnji premijer Ramush Haradinaj izjavio da je “držan u neznanju”.

Parlamentarna istraga koja je uslijedila utvrdila je da je došlo do 31 kršenja zakona i postupaka. U februaru je najavljeno da će sve biti proslijeđeno tužilaštvu.

Ali Turska je isprobala i konvencionalnije metode.

Pritisak za izručenja

Iz Ministarstva pravde Sjeverne Makedonije kažu za BIRN da su prošle godine od Turske dobili 17 zahtjeva za izručenje, ne navodeći koliko ih je bilo prethodnih godina. Izručena je bila jedna osoba. Turski ministar odbrane Hulusi Akar ove godine je posjetio Skoplje i tom prilikom pozvao na izručenje “terorističkih struktura” gulenističkog pokreta.

Akar je tokom tog putovanja posjetio i Prištinu. Kosovske vlasti nisu odgovorile na BIRN-ova pitanja o broju zahtjeva za izručenje nakon pokušaja državnog udara.

U Bugarskoj se također povećao broj zahteva za azil, kao i broj zahtjeva za izručenje.

Turska je, prema podacima bugarskog Ministarstva pravde, Bugarskoj poslala ukupno 11 zahtjeva za izručenje 2014. (pet) i 2015. (šest), od kojih je 2014. realizovan jedan, dok su 2015. realizovana tri.

Ovaj broj je rastao narednih godina. Bugarskoj je 2016. godine poslato sedam zahtjeva za izručenje, 2017. jedanaest i 2018. osam zahtjeva. Polovina je izručena, ali je, osim njih, Bugarska 2016. godine deportovala još osam turskih državljana. Deportovanje je brži i pravno manje složen proces od izručenja.

Tako je u augustu 2016. godine turski biznismen Abdullah Buyuk, Gulenov sljedbenik, deportovan iz Bugarske u Tursku iako su dva bugarska suda donijela presude protiv zahtjeva za izručenje. Iz bugarskog Ministarstva unutrašnjih poslova su saopćili da on nije imao potrebnu dokumentaciju za boravak, pa je zato mogao jednostavno biti deportovan.

Mehmed Yumer, jedan od izdavača bugarsko-turskih novina “Zaman”, ugašenih nakon pokušaja državnog udara, kaže da za mnoge turske državljane Bugarska nije dobar izbor.

“Nakon Buyukovog slučaja, počela je da se širi poruka: ‘Ne dolazite u Bugarsku’”, kaže on. “I prestali su da dolaze, čak i oni koji su ovdje radili. Ovo je bio lakmus-test.”

BiH – Najmanje deset ljudi na turskoj “crnoj listi”
Podaci koje je BIRN dobio od bugarske Državne agencije za izbjeglice preko Zahtjeva za slobodu informacija pokazuju da je, uprkos prethodno navedenom, broj zahtjeva za azil u Bugarskoj malo porastao: bilo ih je deset 2014., jedan 2015., sedamnaest 2016., osamnaest 2017. i trinaest 2018. godine. Nije utvrđeno da li je broj za 2018. ukupan broj zahtjeva iz te godine.

Samo je jedan zahtjev realizovan – 2014. godine.

Gulenisti u Bugarskoj kažu da se situacija u pokretu promijenila.

“Takozvani intelektualni krug i dalje postoji”, rekao nam je jedan od njih, zahtijevajući da ostane anoniman. “Ali mediji koje je taj intelektualni krug koristio (poput novina “Zaman Bugarska”) ugašeni su”, kazao je on za BIRN.

“Ljudi koji još uvijek imaju neke veze s Turskom počinju da vas izbjegavaju.”

Za razliku od Bugarske, BiH se opirala pritisku da izruči turske državljane uprkos jakim vezama između Sarajeva i Ankare.

Najmanje deset Turaka u BiH navodno se nalazi na turskoj “crnoj listi” za izručenje, ali sudovi u BiH su odbacili sve zahtjeve uz obrazloženje da ni Evropska unija ni Ujedinjene nacije ni pojedine evropske države ne smatraju Gulenov pokret “terorističkom organizacijom”, kako to tvrdi Turska.

Na konferenciji za novinare u julu, Nedim Ademović, advokat jednog od traženih Turaka, rekao je da je BiH bila pritiskana da slučaj riješi “političkim dogovorom”, a ne pravnim putem.

“BiH je mala zemlja pod velikim pritiskom”, kazao je on. “I trebalo bi da brani svoju međunarodnu pravnu reputaciju.”

BIRN BiH je ranije pisao o tome kako je Služba za poslove sa strancima nakon zahtjeva turskog predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana ukinula boravišne dozvole u BiH za četiri državljanina Turske.

Prošle godine registrovano je 7.918 Turaka koji su ilegalno, kopnom i morem, došli u Evropu takozvanom Istočno-mediteranskom rutom, koju koriste migranti i izbjeglice s Bliskog istoka, ali i oni iz Afrike i Azije.

Evropska kancelarija za podršku azilu (EASO) bilježi 24.500 zahtjeva turskih državljana za azil 2018. godine u zemljama EU, što je 48 procenata više u odnosu na 2017.
Turci su u 2018. godini zahtjeve uglavnom podnijeli Njemačkoj (10.160) i Grčkoj (4.820).

Samo u prva dva mjeseca ove godine, na grčku teritoriju došlo je ukupno 996 Turaka, saopćila je Evropska agencija za graničnu i obalsku stražu (Frontex).

See all News Updates of the Day

Šta je realnost – Banjaluka ljudskog ili mrkog lica?

Banja Luka

Ključna lokalna pitanja u najvećem gradu Republike Srpske i dalje su neriješena, smatraju predstavnici gradskog odbora PDP-a. Dok prvi čovjek grada Banjaluke Igor Radojičić uveliko realizuje najavljeni 'veliki investicijski ciklus' vrijednosti nekoliko desetina miliona maraka pod nazivom „Banja Luka se gradi“, prestavnici PDP-a smatraju da se realni problemi i dalje drže „pod tepihom“, a razne akcije Gradske uprave služe da se građani ubijede da u Banjaluci „teče med i mlijeko“.

Predstavnici GO PDP i građani Banja Luke
Predstavnici GO PDP i građani Banja Luke

„Nismo protiv toga da Banjaluka bude prepoznatljiva na svjetskoj mapi i da se razvija kultura, ali mislimo da treba posložiti prioritete. Zašto imamo probleme u Centru za socijalni rad? Šta je bilo sa aferama u gradskim vrtićima? Ko je izvršio određena ubistva i zašto određene istrage stoje? Prioriteti su da građani znaju kakvo je stanje bezbjednosti i šta se dešavalo u prošlosti. Da li je sađenje cvijeća važnije od odgovora na pitanja koja smo imali tokom cijele prošle godine?“, pita se Saša Čekrlija, potpredsjednik GO PDP-a.

Predstavnici ove političke partije ističu da se građani prigradskih banjalučkih naselja i dalje suočavaju sa osnovnim problemima kao što su nedostatak kanalizacije i vodosnabdijevanje, a da je Gradska uprava odštampala 50 000 primjeraka časopisa „Banjaluka“ koji su podijeljeni građanima da ih ubijede kako se Banjaluka gradi i razvija.

„Nismo dobili odgovor koliko je to koštalo građane Banjaluke, ali je definitivno sve koštalo preko 50 000 KM. Tim novcem pojedinim naseljima u Banjaluci može da se riješi vodosnabdijevanje, kanalizacija ili pješački prelaz. Mi smo protiv toga da se javna sredstva građana koriste u promociju, štampanje letaka i časopisa koji se onda dijele da se Banjalučani ubijede kako se Banjaluka razvija i napreduje“, kaže Draško Stanivuković, predsjednik GO PDP-a.

iz časopisa Banjalučka realnost
iz časopisa Banjalučka realnost

Upravo ovo je bio razlog da gradski odbor PDP-a, kao odgovor na časopis Gradske uprave, odštampa časopis „Banjalučka realnost“ koji će u narednih nekoliko dana na Trgu Krajine dijeliti građanima Banjaluke.

„Realnost je da 60 posto stanovnika grada nema kanalizaciju, a da preko 30 posto nema vodu. Vrbas je postao kanalizacija. Njihova kampanja 'Banjaluka ljudskog lica' u našem časopisu je predstavljena kao 'Banjaluka mrkog lica' - ovdje su građani deložirani iz svojih domaćinstava, brutalno su pretučeni na ovom Trgu, napadnuti i danas nemaju mogućnost da se okupe i da kažu ono što misle“, rekao je Stanković.

Pored toga što se, kako kaže, na realne probleme građana ne obraća pažnja, neracionalno se troši i novac tih istih građana.

„Mještani Kuljana, najbrže rastućeg naselja u našem gradu, nemaju ambulantu, vrtić, mjesnu zajednicu, dječije igralište, svoju školu, put, kanalizaciju i rasvjetu. To je naselje sa 6000 stanovnika i to je banjalučka realnost“, ističe Stanivuković.

Među građanima Banjaluke koji su se zatekli na Trgu Krajine tokom podijele časopisa „Banjalučka realnost“ bilo je onih koji smatraju da Banjaluka i treba da se gradi, ali ne žele da pričaju o politici. Oni malo hrabriji koji su odgovarali na novinarska pitanja kažu da je Banjaluka davno izgubila svoj epitet: „Svi oni koji dođu samo kažu ovo je moje i počnu tu da grade. Ima većih prioriteta koji bi mogli da se urade, ali ovoj vlasti su izgleda prioritet samo oni i njihovi“.

Banja Luka
Banja Luka

Šta zapravo koči napredak u Banjaluci?

Predstavnici Rekreativne zone Banjaluka dugo godina su se borili da najljepše izletište iznad Banjaluke Šehitluci/Banj brdo zaista ostane rekrativna zona svih građana. Nakon brojnih okupljanja građana, koji su jasno iznijeli svoje zahtjeve, iz borbe su izašli kao pobjednici.

„Aktuelna Gradska uprava je solidno odgovorila na zahtjeve građana. Popravio se kontakt sa građanskom inicijativom, odustalo se od priče puštanja saobraćaja i uradile su se određene stvari koje smo predlagali, kao što to je npr. uvođenje organizovanog prevoza. Uglavnom prihvatila se ideja rekreativnih zona grada koje sada treba kvalitetno rješavati, ali naravno to ne treba da bude poseban prioritet grada. Ono što treba biti prioritet je rješavanje infrastrukturalnih problema“, smatra Goran Pivašević, član Rekreativne zone i jedan od najangažovanijih banjalučkih aktivista.

On ističe da ima pozitivnih primjera na izgradnji saobraćajnica i mostova, ali da to ne treba doživljavati kao senzaciju, jer Grad to i treba da radi.

„U tom pogledu dobra je odluka u vezi sa izgradnjom novih mostova koji stvarno trebaju biti prioritet u gradu, jer smo svi vidjeli šta znači kada se suočite sa problemom da vam je most potpuno propao kao što je to bio slučaj sa Zelenim mostom. Dobro je i što se radi na izgradnji saobraćajnica duž naselja sa većim brojem stanovnika kao što su Priječani i Motike“, kaže Pivašević, ali ističe da Grad, ipak, mora uraditi ozbiljan preokret u strategiji razvoja saobraćaja ili ćemo se vremenom morati suočiti sa još većim kolapsom u gradu, bez obzira na izgrađenu saobraćajnu infrastrukturu, mostove, kružne tokove i sl.

Iako ima pozitivnih pomaka, kada se sve sumira, prema njegovom mišljenju, generalna kočnica bilo kakvog ozbiljnog napretka je partokratija koja vlada ne samo u okvirima Grada Banjaluka, nego generalno u našem društvu i u regionu.

„Kroz ovakav uticaj stranaka sve je manje stručnosti u radu, a sve je više formalnosti. I to nam već dolazi na naplatu. Sve više građana napušta ove prostore, ne više samo zbog novca, već zbog toga što ne osjećaju sigurnost u svom životu u kojem ne vide više ni jedan jasan cilj za kojim bi mogli krenuti. Zato ovaj problem partokratije treba biti primaran za rješavanje, jer ako se on ne riješi džaba nam je sve ostalo“, zaključuje Pivašević.

Bihać: Mali broj ljudi na anti-imigrantskim protestima

U prihvatnim centrima za migrante i izbjeglice kod Bihaća i Velike Kladuše situacija je neprpmijenjena, bez posebnih sigurnosnih mjera ili zabrana ulaska i izlaska, koje su bile najavljene.

Ispred privremenog prihvatnog centra "Bira" u Bihaću počeo je protest građana koji nose transparente sa natpisima "IOM go home" i "Free Bihać".

Okupilo se oko 200 osoba, ali, kako javlja dopisnica Radija Slobdna Evropa (RSE), građani još pristižu.

Demonstranti kažu da su nezadovoljni su reakcijom nadležnih organa Bosne i Hercegovine u protekle dvije godine, kada je riječ o migrantskoj krizi u Unsko-sanskom kantonu.

Traže zatvaranje prihvatnog kampa "Bira", odnosno izmještanje izbjeglica i migranata na neku lokaciju van urbanog dijela grada.

Nesmetano kretanje

U prihvatnom centru za migrante i izbjeglice "Miral" kod Velike Kladuše petak protiče uobičajeno. Migranti, njih oko 600, koliko ih je smješteno ovdje nesmetano uzlaze i izlaze iz centra.

Dopisnica Radija Slobodna Evropa Azra Bajrić javlja kako su joj iz Međunarodne organizacije za migracije (IOM), potvrdili da nisu dobili nijednu novu uputu vezanu za izmještanje ili ograničavanje kretanja migranata.

Ispred "Mirala" nema policajca, a u blizini centra nalazi se desetak migranata koji nemaju smještaj.

Slična situacija je i u prihvatnom kampu "Bira" u Bihaću, gdje je smješteno oko 1.800 izbjeglica i migranata.

Kako javlja dopisnica Radija Slobodna Evropa Dženita Duraković, ispred kampa "Bira", kao i prethodnih dana, je redovna policijska patrola i grupa migranata vraćenih iz Hrvatske, koja želi dobiti smještaj u kampu.

U petak su trebale početi nove mjere koje podrazumijevaju ograničeno kretanje, ali i prihvat u centre "Bira" i "Miral", kojima danas ističe i ugovor o smještaju. Odluku je donijela Operativna grupa za koordinisanje aktivnosti i nadzora nad migrantskom krizom prije dva dana.

Ovakva odluka donesena je nakon sastanka Operativne grupe u srijedu, a zbog, kako su naveli, pogoršane sigurnosne i higijensko epidemiološke situacije u kojoj se nalaze građani USK, te sve većeg priliva migranata u ovaj dio Bosne i Hercegovine.

Prema evidencijama Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP-a) USK, na ovom području je trenutno oko 5.200 migranata i izbjeglica.

Ministar unutrašnjih poslova USK Nermin Kljajić najavio je u srijedu, nakon sastanka, da će migrantima i izbjeglicama u potpunosti biti ograničeno kretanje.

Prema toj odluci, izvan "Bire" i "Mirala" moći će da se kreću samo oni koji žele okušati sreću i krenuti rutom prema državnoj granici u namjeri da uđu u Hrvatsku.

Kako bi osigurali migrantima smještaj, a pod pritiskom međunarodnih organizacija, Vlada Federacije BiH odlučila je na telefonskoj sjednici da ustupi na korištenje Ministarstvu sigurnosti BiH kasarnu Ljubače kod Tuzle i kasarnu Blažuj, u okolini Sarajeva.

Potvrdio je to i predsjedavajući Vijeća ministara BiH Denis Zvizdić. On je u četvrtak izjavio kako su za migrante i izbjeglice obezbijeđene dvije nove lokacije u Tuzlanskom i Kantonu Sarajevo.

Protive se i u Ljubačama kod Živinica

Međutim, mještani Mjesne zajednice Ljubače protive se takvoj ideji. Jedan od njih je i Božo Stepić, koji je za Radio Slobodna Evropa rekao kako je vlast donijela odluku bez da ih je iko pitao da li oni to žele.

Shvatamo mi njihovu problematiku, oni su došli ovdje, ne znaju ni gdje su, ni kud su pošli. Ali u cijeloj BiH niko ne želi da ih smjesti u svojoj blizini -
mještanin Ljubača Božo Stepić

"Vlast je vlast i ona je donijela takvu odluku. Mi, mještani Ljubače, nismo saglasni s tim. Shvatamo mi njihovu problematiku, oni su došli ovdje, ne znaju ni gdje su, ni kud su pošli. Ali u cijeloj BiH niko ne želi da ih smjesti u svojoj blizini", kaže Stepić.

Gradsko vijeće Živinica sazvalo je vanrednu sjednicu u petak u 16 sati, kako bi zauzeli stav oko smještanja migranata u kasarnu u Ljubačama.

Nakon odluke Operativne grupe za koordinisanje aktivnosti i nadzora nad migrantskom krizom USK reagovale su i Ujedinjene nacije u BiH (UN BiH). Iz ove međunarodne organizacije apeluju na vlasti u ovom kantonu da ne ograničavaju slobodu kretanja migranata i tražilaca azila, a od državnih vlasti traže da odmah odrede novu adekvatnu lokaciju za prihvat i smještaj migranata.

"UN u BiH u potpunosti prepoznaje nesrazmjerni teret koji imaju vlasti USK i lokalne zajednice pogođene velikim brojem migranata i azilanata bez odgovarajućih sredstava ili rješenja", navodi se u saopćenju, uz napomenu da su "prihvatni centri 'Bira' i 'Miral' uspostavljeni u koordinaciji s Ministarstvom sigurnosti BiH, da ih je Vijeće ministara BiH prepoznalo kao službene privremene prihvatne centre i da, do daljnjeg, ta odluka ostaje na snazi".

Zatražen dodatni nadzor državne granice

Operativna grupa zatražila je od granične policije BiH da vrši dodatni nadzor državne granice i maksimalno angažuje materijalno-tehničke i ljudske resurse kako bi spriječili prisilno i nezakonito vraćanje migranata sa teritorije Hrvatske od pripadnika hrvatskih policijskih agencija. Od Vlade Federacije BiH tražili su da se u saradnji sa Javnim preduzećem (JP) Željeznice Federacije suspenduje linija talgo voza Sarajevo-Bihać-Sarajevo, jer kako navode, tom linijom se USK "dodatno opterećuje migrantima".

Evropski komesar za migracije Dimitris Avramopoulos upozorio je bosanskohercegovačke vlasti na vjerovatnu humanitarnu krizu ove zime zbog loših uslova u prenapučenim migrantskim kampovima i pozvao na zatvaranje privremenog prihvatnog centra "Vučjak" kod Bihaća, koji međunarodne organizacije i humanitarci smatraju neuslovnim.

Spreman novac EU za druge lokacije

Za sada nije poznato ni šta će biti sa skoro 1.000 osoba, koliko ih je trenutno u tom kampu, čije je zatvaranje, pored ostalih međunarodnih institucija, nedavno zatražio i šef Delegacije Evropske unije u BiH Johann Sattler.

Ranije je Evropska unija pozvala na hitno zatvaranje kampa "Vučjak" u Bosni i Hercegovini i relokaciju migranata na lokacije sa adekvatnim smještajem, a danas je Delegacija EU u BiH saopštila da je već Dostupan značajan novac za nove lokacije za migrante u BiH, odnosno za "osposobljavanje novih lokacija" za smještaj migranata.

U Evropskom parlamentu održana je rasprava o migrantskoj situaciji u BiH, gde je finska ministarka inostranih poslova Tytti Tuppurainen, u ime njene države, predsedavajuće EU, izrazila zabrnutost činjenicom što su postojeći prijemni kapaciteti u Bosni i Hercegovini "u velikoj meri nedovoljni".

"Nažalost, uprkos spremnosti EU da pruži potrebnu finansijsku podršku, vlada nije dodjeljivala nove lokacije niti predložila lokacije za potrebne dodatne prijemne centre", istakla je finska šefica diplomatije. Ona je upozorila da bez obzira što EU nastavlja da prati stanje na terenu i pokušava da pomaže, od ključne je važnosti da lokalne i nacionalne vlasti BiH obave svoj dio posla i kontrolišu situaciju.

Od 2015. godine do danas Evropska unija uložila je oko 380 miliona eura na upravljanje migracijama u regiji, podsjetio je Khaldoun Sinno, zamjenik šefa delegacije Evropske unije u Bosni i Hercegovini.

Čak i prije migrantske krize stavljan je akcenat na jačanje granične policije, kontrole granica, te zakonodavstva koji se tiče azila, a sada kada je kriza u jeku nemaju namjeru da se povuku, kazao je Sinno.

Komentirajući pitanje zatvaranja migrantskih kampova u Unsko-sanskom kantonu ocijenio je kako to nije i ne smije biti problem samo za jedan kanton.

Panel u Washingtonu: U BiH i Srbiji su problem slabe institucije, korupcija i oportunizam

Washington: Tri razloga zašto ljudi odlaze u BiH: nezaposlenost, loše javne usluge i politička nesigurnost
please wait

No media source currently available

0:00 0:04:37 0:00

U Washingtonu je u organizaciji Centra za međunarodno privatno preduzetništvo (CIPE) održan događaj pod nazivom “Odgovorno donošenje politika u BiH i Srbiji” na kojem su učesnici govorili o ekonomskim problemima i politikama u dvije države.

Organizatori kažu da su ove teme izabrali zbog toga što u BiH ni godinu dana nakon izbora nije formirana vlast na državnom nivou, što utiče na razvoj ekonomije, dok ni perspektiva Srbije nije najbolja, imajući u vidu izbore koji će biti održani naredne godine.

„Političari u Srbiji skloni su oportunizmu i radije se bave kratkoročnim popravkama nego održivim i inkluzivnim politikama od kojih svi imaju koristi“, kaže Martina Hrvolova iz Programa za Evropu organizacije CIPE.

Jedan od najčešće spominjanih problema bila su javna preduzeća koja su prezadužena i neefikasna, ali i produžena ruka politike.

Adis Muhović, izvršni direktor Centra za politike i upravljanja, kaže da se na javna preduzeća u BiH gleda kao na plijen političkih partija. Dodaje da se ljudi osjećaju frustrirano jer imaju osjećaj da je u javnim preduzećima i institucijama teško naći posao na osnovu sposobnosti i vještina, nego su u prvom planu političke i familijarne veze. Zbog takvih stvari i loše ekonomske situacije mnogi napuštaju BiH.

„Tri osnovna uzroka zbog kojih mladi odlaze su ekonomska situacija, odnosno, nezaposlenost, drugi razlog je nezadovoljstvo javnim uslugama i treći razlog je politička situacija koja je nesigurna, uvijek se priča o prošlosti i novim konfliktima, ljudi jednostavno sa ta tri faktora odluče da napuste državu“, objašnjava Muhović.

Panel o politikama i ekonomskim problemima u Srbiji i BiH, 13.11.2019
Panel o politikama i ekonomskim problemima u Srbiji i BiH, 13.11.2019

Petar Čekerevac, izvršni menadžer Libertarijanskog kluba LIBEK, kaže da je slično i u Srbiji: „Ljudi odlaze iz Srbije jer su niske plate i životni standard, žele veće plate. Postoje i oni koji zarađuju više od prosečnih zarada i u tom slučaju faktor postaju i neke druge stvari, oni razmišljaju kako se osjećaju u društvu, da li je ovo društvo pravedno, da li politička rasprava ima smisla ili se i dalje bavimo nekim fundamentalnim stvarima koje su odavno trebale biti razrešene. Kažu 'ne mogu ja više da trpim ovo i za manje bih para radio na Zapadu'“.

Sagovornici Glasa Amerike govorili su i o uticaju države na medije. Prema Muhovićevim riječima, političke partije u BiH, preko oglašavanja institucija i javnih preduzeća, utiču na uredničku politiku javnih ali i privatnih medija: „Tu nezavisni mediji imaju veoma malo prostora da dođu oglašivača, do finansijskih mogućnosti i da ostanu nezavisni.“

Čekerevac kaže da i u Srbiji država koristi javna preduzeća da kontroliše medije i utiče na njih. Dodaje da je dio rješenja u uspostavi vladavine prava ali da je problem i u sistemu državnih podsticaja: „Dokle god imate državna preduzeća koja su toliko uticajna, koja svojim budžetima finansiraju i marketinške budžete medija i same medije kupuju, vi ne možete da imate slobodne medije. Vi ćete uvek imati tu vezu između politike i medija.“

Kada se u SAD govori o Balkanu, uglavnom je riječ o uticajima stranih sila, pa organizatori navode da su upravo zbog toga željeli organizovati događaj sa drugačijim fokusom.

„Strani uticaji su mogući samo zbog slabosti u ovim državama, bilo da je riječ o Bosni, Srbiji ili nekoj drugoj državi. Balkan po tome nije jedinstven. Problem su slabe institucije, korupcija i oportunizam. Jer ako se politike u ovim državama formiraju na osnovu toga, onda su stvari zbog kojih su ljudi zabrinuti posljednje za šta političari mare“, kaže Hrvolova.

Učesnici su govorili i o načinima da se ekonomska situacija u BiH i Srbiji popravi.

Čekerevac kaže da je potrebno strpljenje ali da je najvažnija viša stopa ekonomskog rasta: „Pored jakog ekonomskog rasta, za koji je potrebna vladavina prava, niži porez, uređen i jednostavan sistem birokratije i administracija koja je efikasna, moramo da stvorimo kroz vladavinu prava osećaj pravednosti u društvu, jednakog tretmana svih građana, koji još uvek fali.“

„Nama je potrebna porezna reforma koja će rasteretiri porezno opterećenje rada i omogućiti građanima, radnicima veću kupovnu moć. Druga stvar koja nam je potrebna je unapređenje poslovnog okruženja i smanjenje poreskih opterećenja za privatni sektor, kako bi dobili veći zamah i kreirali nova radna mjesta“, kaže Muhović.

Washington: Tri razloga zašto ljudi odlaze u BiH: nezaposlenost, loše javne usluge i politička nesigurnost

Washington: Tri razloga zašto ljudi odlaze u BiH: nezaposlenost, loše javne usluge i politička nesigurnost
please wait

No media source currently available

0:00 0:04:37 0:00

Istraga o opozivu predsjednika Trumpa: Pred Kongresom bivša ambasadorka SAD u Ukrajini

Bivša američka ambasadorka u Kijevu pred početak svjedočenja na pretresu u Odboru za obavještajna pitanja Predstavničkog doma (Foto: Reuters/Jim Bourg)

WASHINGTON - U Odboru za obavještajna pitanja Predstavničkog doma počeo je pretres na kojem svjedočiti Mari Jovanovič, bivša američka ambasadorka u Kijevu, koju je Trumpova administracija smijenila nekoliko mjeseci prije nego što joj je istekao mandat.

Pretres je počeo uvodnim izlaganjima najviše rangiranog demokrate i republikanca u Odboru za obavještajna pitanja.

Predsjedavajući odbora, demokrata Adam Šif rekao je u uvodnom izlaganju da „predsjednik ima veliku moć, ali da ona nije apsolutna i ne smije biti korištena za korupciju“.

„Amerikanci očekuju od predsjednika da autoritet koji su mu dali upotrijebi u korist nacije, a ne da uništava druge kako bi ostvario ličnu ili političku korist“.

Republikanac Devin Nunes kritikovao je demokrate zbog pokretanja istrage o opozivu Trampa i nazvao je "političkom vježbom baziranom na glasinama iz druge i treće ruke".

"Problem sa svrgavanjem predsjednika sa ovakvim dokazima je očigledan. Ali, na tome se bazira cijeli slučaj", rekao je Nunes u uvodnoj riječi.

Njena smjena je, prema iskazima karijernih diplomata, koje su nemoćno posmatrale šta se događa, uslijedila pošto je Trampov lični advokat Rudi Đulijani dobio zadatak da nadzire politiku prema Ukrajini, mimo regularnih kanala Stejt Departmenta, i založio se za njenu smjenu pošto je vidio kao prepreku inicijativi da se Ukrajina navede da pokrene istragu protiv Bajdena.

Učitajte još

XS
SM
MD
LG