Nakon revolucije i prvih demokratskih izbora Tunis mora osmisliti novi politički sustav u zemlji. Sljedeća vlada ove sjevernoafričke zemlje bit će sučeljena s ozbiljnim gospodarskim problemima. I dok je tuniski ustanak inspirirao revolt u cijelom arapskom svijetu ove godine, mnogi se pitaju može li poslužiti kao model za buduće arapske demokracije.
Nakon slavlja u Tunisu mnogi su se vratili na posao ili u kafiće, omiljena okupljališta mladih nezaposlenih muškaraca. Umjerena islamistička stranka Ennahdha osvojila je najveći broj mjesta za Osnivačku skupštinu. Ali već je u pregovorima sa svojim suparnicima.
Glasnogovornica stranke Yusra Ghannouchi kaže da je poruka njene stranke sveobuhvatna. "Vjerujemo da su etička pravila, koja nas inspiriraju, univerzalne vrijednosti i mislim da imamo mnogo toga zajedničkog s tuniskim sekularnim strankama".
Skupština mora napisati novi ustav i imenovati privremenu vladu koja će upravljati zemljom. I to je tek samo jedan izazov. Nezaposlenost – koja je pridonijela revoluciji u siječnju – i dalje je visoka. Ulaganja su u padu. Kao i turizam, ključna industrija ove zemlje.
Bloger Kerim Brouzouita je optimističan i vjeruje da će se to promijeniti. Tvrdi da je revolucija iskorijenila raširenu korupciju koja je postojala za vrijeme vladavine svrgnutog diktatora Zinea el Abidine Bena Alija. "S Ben Alijevim režimom imali smo mafiju. U Tunisu nije uistinu postojalo slobodno tržište. Ako ste htjeli poslovati, morali ste raditi s Ben Alijevima".
Stručnjak za Tunis Steven Ekovich sa, Sveučilišta American u Parizu, predviđa težak put za ovu malu zemlju. "Problemi su dugoročni i duboki. Trebat će dugo vremena da se Tunis iz njih izvuče. Ali ako to ijedna zemlja može učiniti, mislim da je to Tunis".
Ali može li Tunis, koji je inspirirao druge ustanke Arapskog proljeća, biti model za demokratske promjene? Dvije druge arapske zemlje – Egipat i Maroko – održavaju izbore sljedeći mjesec. Tunis je mala, moderna i relativno homogena zemlja orijentirana prema Zapadu. Stanovništvo je vrlo obrazovano. Za razliku od prosvjeda u drugim arapskim zemljama, tamošnja revolucija je bila relativno mirna.
"Tunis će predstavljati jedno iskustvo. Ali ne znam hoće li biti model. To neće ovisiti o Tunižanima, već o Sirijcima, Jemencima i Egipćanima" - riječi su Kerima Bouzouita.
Međutim, arapski će svijet promatrati tunisko demokratsko iskustvo. Ako bude funkcioniralo, moglo bi biti prvo od onih koja će uslijediti.