Najnovije
Prva predsjednička debata 29. septembra
Sada kada su okončane predsjedničke konvencije, naredni ključni dan u kampanji u trci za kabinet predsjednika Sjedinjenih Država je utorak, 29. septembar, dan kada će biti održana prva debata predsjedničkih kandidata.
Republikanski predsjednik Donald Trump i njegov demokratski rival, bivši potpredsjednik Joe Biden, proveli su nedjelju nakon svojih konvencija iznoseći svoje argumente u nekim državama SAD koje su ključne za pobjedu na izborima - Wisconsinu, Pennsylvaniji i Sjevernoj Carolini.
"Mislim da možemo očekivati da vidimo burnu raspravu između dva predsjednička kandidata", rekla je Jennifer Mercieca, profesorica komunikacija na Teksaškom A&M univerzitetu: "Obojica kandidata su borci".
Ona kaže da najave Trumpovog debatnog stila mogu biti pronađene u onome kako je opisao svoju kampanju 2016, kao "kontraudarac".
"On regularno koristi svoj ad hominem napad, kojim napada osobe umjesto njihove argumente. I on nema stida da to radi, da se ruga ljudima i ismijava ih tokom debate. On je to radio 2016.", rekla je Mercieca, dodajući da istorija Bidenovog debatovanja pokazuje da će on držati svoje pozicije.
"Ono što smo vidjeli 2012. u njegovoj potpredsjedničkoj debati je bilo slično, mislim, Trumpovom stilu. On (Biden) je na neki način malo ismijavao svoje oponente. Smijao im se (Paulu Ryanu), znate, na nekin način u lice", rekla je profesorica. "Ne mislim da će (Biden) ići u ekstrem kao što Donald Trump to radi u smislu ismijavanja svojih protivnika ili prijeteći im. Ali, znate, on je definitivno spooban da drži svoju poziciju i ne dozvoli sebi da bude zastrašen".
Format debate
Od prve predsjedničke debate 1960. godine i nakon njihove obnove 1976. godine, format je generalno ostao isti - kandidati odgovaraju na pitanja moderatora debate.
"Ono što je to zapravo jeste zajednička konferencija za štampu koju dijele. Znate, konferencija za štampu sa kratkim odgovorima naprijed i nazad, dok se zadržavaju na svojim porukama", rekao je John Koch, direktor debate na Vanderbilt univerzitetu.
On je predložio drugačiji format, koji bi uključivao da eksperti postavljaju pitanja umjesto moderator i posmatranje kandidata kako se nose sa temom.
"Rasprava bi započela sa: Evo problema ili situacije. Imate 30 minuta ili šta god drugo za sastanak sa svojim konsultantima i savjetnicima, a zatim želimo da se vratite sa stavom i objasnite svoj stav. Drugi kandidati će objasniti svoj stav. A onda ćemo voditi raspravu o tome kako ste došli do te odluke, a zatim i o kvalitetu tih odluka, jer ono što zaista želimo od predsjednika je neko ko može, u krizi ili kada se neko pitanje postavi, sretne sa svojim konsultantima ili savjetnicima, da donese odluku i da je onda može braniti", objasnio je Koch.
"Zapravo je informativno gledati oba kandidata kako kontriraju jedan drugom. Dakle, da čuju kako govore, ton koji koriste, ali i da čuju o njihovim politikama", rekla je Mercieca. "Omogućava im da direktno optužuju jedni druge za činjenje stvari. Takođe im omogućava pobijanje kako bi se mogli braniti".
Da li debate donose promjenu stavova?
Godine 2016., procjenjuje se da je 84 miliona Amerikanaca gledalo prvu debatu između tadašnjeg republikanskog kandidata Donalda Trumpa i demokratske kandidatkinje Hillary Clinton. Visoko interesovanje za izbore 2020. moglo bi da postavi novi rekord, ali da li će mijenjati stavove glasača je upitno.
"Mnogo istraživanja o predsjedničkim debatama pokazalo je da to na neki način ljudima omogućava da se identifikuju sa kandidatom s kojim se već identifikuju i nekako im omogućava da vide ko dijeli njihove stavove", rekao je Koch. "Nema puno dokaza da sami po sebi predsjedničke debate mijenjaju mišljenja".
Prema istražianjima, 10 odsto glasača 2016. godine odlučilo je kako će glasati tokom ili malo poslije debate. Mercieca kaže da je "šteta" što je politička polarizacija u Americi postala tako loša:
"Zaista mislim da će, znate, ove debate imati neku vrstu uticaja kao što bi trebalo, da će slušaoci sami od sebe imati odgovornost da ih slušaju otvorenog uma".
See all News Updates of the Day
Blinken u Turskoj na razgovorima o pobunjeničkim grupama u Siriji i opasnosti od Islamske države
Američki državni sekretar Antony Blinken počeo je u petak razgovore sa najvišim turskim diplomatom nakon uvjeravanja Ankare da nikada neće dozvoliti bilo kakvo odustajanje u borbi protiv pobunjenika u Siriji nakon svrgavanja Bashara al-Assada.
Blinken se sastao sa turskim ministrom spoljnih poslova Hakanom Fidanom u 9.40 sati, rekao je američki zvaničnik.
On je doletio u tursku prijestolnicu u četvrtak kasno uveče i bio na sastanku sa predsjednikom Recepom Tayyipom Erdoganom više od sat vremena u VIP salonu na aerodromu u Ankari, rekao je američki zvaničnik.
Tokom njihovih razgovora, Erdogan je rekao da Turska nikada neće popustiti u borbi protiv pobunjenika iz grupe Islamska država u Siriji, uprkos svojim naporima da napadne kurdsku grupu koju podržavaju SAD i koja se smatra ključnom za obuzdavanje ekstremista Islamske države.
"Turska nikada neće dozvoliti da se pojavi bilo kakva slabost u borbi protiv ISIS-a", rekao mu je Erdogan, navodi se u saopštenju njegove kancelarije.
Turska će, kako je rekao, preduzeti "preventivne mere protiv svih terorističkih organizacija, prvenstveno terorističkih organizacija PKK/PID/YPG i ISIS (IS), koje djeluju u Siriji i predstavljaju pretnju Turskoj, prije svega po njenu nacionalnu bezbjednost".
YPG je kurdska snaga koja čini najveći deo Sirijskih demokratskih snaga (SDF), grupe koju podržavaju SAD i koja je predvodila ofanzivu u kojoj je poražen samoproglašeni kalifat Islamske države u Siriji 2019.
Ankara smatra YPG i njeno političko krilo, PYD, za produžetak zabranjene Kurdistanske radničke partije (PKK) koja je predvodila decenijsku pobunu protiv turske države, čime Turska efektivno stavlja SDF na crnu listu kao terorističku organizaciju.
Kritična' uloga protiv ISIS-a
Podrška SAD za SDF dovela je do oštrog sukoba sa Ankarom.
Dok su pobunjenici predvođeni islamistima marširali na Damask, Sirijska nacionalna armija (SNA), oružana formacija koja uživa podršku Turske, započela je sopstvenu ofanzivu protiv SDF-a, izazivajući zabrinutost zbog suprotstavljenih interesa dva NATO saveznika u Siriji.
Turska vidi kao prijetnju naoružane kurdske snage tako blizu svoje južne granice.
I dok Washington priznaje zabrinutost za bezbjednost, Blinken je u četvrtak rekao da je SDF "kritičan" za sprječavanje ponovnog oživljavanja ISIS-a.
"U vrijeme kada želimo da vidimo ovu tranziciju... ka boljem putu napred za Siriju, dio toga takođe mora da bude osiguranje da ISIS više ne podigne svoju ružnu glavu", rekao je on.
Kritično važnu ulogu da se to ne dogodi imau takozvane SDF - Sirijske demokratske snage, dodao je on.
Na pragu zime ponovo veliki ruski vazdušni napad na energetsku infrastrukturu Ukrajine
Rusija je u petak pokrenula masivan vazdušni napad na Ukrajinu koji je uključivao na desetine krstarećih raketa i dronova, što je posljednji u nizu takvih napada koji imaju za cilj da osakate elektroenergetski sistem zemlje.
Ruska vojska gađala je ukrajinsku elektroenergetsku mrežu, napisao je ministar energetike Herman Haluščenko na svojoj Facebook stranici.
"Neprijatelj nastavlja svoj teror", rekao je on.
Haluščenko je rekao da energetski radnici čine sve što je potrebno da "minimiziraju negativne posljedice po energetski sistem", obećavajući da će objaviti više detalja o šteti kada bezbjednosna situacija to dozvoli.
Vazduhoplovstvo Ukrajine izvijestilo je o višestrukim udarnim bespilotnim letjelicama koje su lansirane na Ukrajinu tokom noći, praćene rojevima krstarećih raketa u vazdušnom prostoru zemlje. Navodi se da je Rusija također koristila balističke rakete Kinžal iz vazduha protiv zapadnih regiona Ukrajine.
Napad od petka je posljednji u nizu takvih udara koji su pojačali strahove da Kremlj ima za cilj da uništi kapacitete za proizvodnju električne energije u zemlji kako nastupa zima.
Otkako je pokrenula invaziju u februaru 2022. godine, Rusija je nemilosrdno vršila udare po ukrajinskom elektroenergetskom sistemu, što je rezultiralo ponovljenim prekidima u snabdijevanju kritično važnog grijanja pijaćom vodom tokom hladnih zimskih mjeseci u očiglednom pokušaju da slomi ukrajinski duh i riješenost.
Moskva je saopštila da napadi imaju za cilj ometanje ukrajinske odbrambene industrije, sprječavanje proizvodnje projektila, dronova, oklopnih vozila i artiljerije, između ostalog oružja.
Trebinje posljednje utočište slovačkom desničaru koji se divio Putinu
Godinu dana Gabriel Leckeši se u Trebinju osjećao sigurno od slovačkog pravosuđa gdje mu se sudilo za podržavanje ruskog napada na Ukrajinu i citiranje Vladimira Putina.
On je već četvrti Slovak koji utočište od pravosuđa svoje zemlje pronalazi u Bosni i Hercegovini a nekoliko puta u posjetu su mu dolazili pripadnici krajnje desničarske stranke, otkriva Detektor.
Oktobar je ove godine i na kapiji trošne jednospratne bijele kuće u predgrađu Trebinja dočekuje nas Gabriel Leckeši. Starac koji teško hoda i diše uvodi nas u prostoriju u kojoj boravi posljednjih godinu dana, otkada je došao u Bosnu i Hercegovinu, bježeći od slovačkog pravosuđa.
Na stolu male sobe je laptop računar na kome on pokazuje svoje fotografije na kojima izgleda mlađe i zdravije. Ali i sadržaje na društvenim mrežama koje su mu stvorile probleme.
Leckeši je u Slovačkoj prvostepeno osuđen za širenje pretežno desničarskih i proruskih sadržaja. On je na društvenim mrežama podržavao ruski napad na Ukrajinu, citirao Vladimira Putina i širio desničarske stavove i ideologije. Prvostepeno je osuđen na sedam godina zatvora, da bi ga Specijalni sud putom oslobodio, ali je slučaj dalje otišao na Vrhovni sud.
Kaže da je slobodan čovjek, ali da se ne smije vratiti u Slovačku, iako ima dobra poznanstva u vladinim krugovima. Od prijatelja je saznao da mu je Nacionalna agencija za kriminalitet Slovačke izuzela kompjutere.
“Ako se vratim u Slovačku da bi me odmah stavili u zatvor“, objašnjava Leckeši.
Na slabom bosanskom jeziku govori sporo i teško. Često pravi pauze da se odmori.
U prošlosti je bio vlasnik zaštitarske agencije, da bi se zatim preselio u Francusku gdje je radio kao ribar, a u međuvremenu je proglasio i bankrot svoje firme. Nastavio je pisati blog na kojem je širio desničarske stavove, te objavljivati informacije iz sigurnosnih službi.
„Nisam radio za Tajnu službu ali imam prijatelje iz Tajne službe. Imam prijatelja i u specijalnoj komandi i u Ministarstvu sigurnosti. Prije sam imao dosta dobro informacije“, prepričava Leckeši svoju vezu u sigurnosnim službama.
Rusiju voli zato što tvrdi da mu je baka Ruskinja.
Na ulazu u njegovu kuću je zelenu naljepnica sa kojoj piše “kotleba”. Objašnjava da je to logo „Narodne stranke – Naša Slovačka“, čije je simpatizer. Kaže da su ga članovi stranke posjetili nekoliko puta. Dok priča, daje nam naljepnice koje su u ladici.
Leckeši je već četvrti Slovak koji je pobjegao od pravosuđa ove zemlje Evropske unije i utočište pronašao u BiH, te drugi koji se smjestio u Trebinju. Detektor je ranije u saradnji sa slovačkim Istraživačkim centrom Jan Kuciak otkrio kako slovački policajci i obavještajci smatraju BiH sigurnim utočištem odakle neće biti izručeni nazad i gdje mogu uživati u dugotrajnim procesima traženja azila. Domaće institucije nikada nisu Detektoru pojasnile stav da ne izruče odmah stanovnike Evropske unije gdje im je garantovano pravo na pravično suđenje.
Ovaj put domaće institucije nisu odgovorile ni da li imaju saznanja da su slovački krajnji desničari koji su ranije osuđivani u Slovačkoj, nekoliko puta dolazili u BiH.
Leckeši objašnjava da je ideologija stranke “Naša Slovačka” suverenitet Slovačke, te izlazak ove zemlje iz EU i NATO pakta.. On sam dijeli njihove ksenofobne stavove kakvi se često mogu vidjeti kod proruskih organizacija u Evropi. Tokom procesa je rekao da želi drugog sudiju, optužujući postupajućeg sudiju da je član pokreta koji zagovara prava LGBTIQ osoba.
„Pet ili šest puta sam pisao da neću tog sudiju jer sam ja protiv LGBT“, kaže Leckeši i dodaje da mu je “dosta i ulazaka migranata, naročito onih iz Afrike i izbjeglica iz Ukrajine”.
On voli da govori ali dosta toga što kaže nije potpuno razumljivo i često se umara. Da bismo dobili više informacija o njegovim vezama i stranci koju podržava putujemo u Slovačku gdje želimo razgovarati sa Marekom Kotlebom iz Naše Slovačke. Za to nam je potrebna pomoć.
Eva Štefankova iz Istraživačkog centra „Jan Kuciak“ nam pomaže u prijevodu pri razgovoru sa Kotlebom, jer osim slovačkog ne govori drugi jezik.
Upoznaje nas da je to stranka koja slijedi ideologiju nacizma i fašizma ali da su bili mnogo otvoreniji u tim nastupima ranije zbog čega su imali problema sa zakonom.
„Marek, brat Mariana Kotlebe ima 41 godinu, ekonomista je i suštinski slijedi put svog starijeg brata. Zato što nakon što je Marian Kotleba optužen i nakon što je izgubio mandat u Parlamentu i kada se nije mogao opet kandidovati, Marek je postao vođa i nosilac liste. Također se kandidovao sa guvernera Banske Bistrice kao i njegov stariji brat Marian Kotleba što je bio 2016. godine. Ali on nije uspio“, objašnjava Eva na putu do centrale Narodne stranke – Naša Slovačka.
Ispred centrale stranke u Banskoj Bistrici gdje je pokret osnovan parkirano je vojno vozilo. Tu nas dočekuju Marek Kotleba i glasnogovornik stranke. Prvi utisak o centrali stranke je da liči na porodičnu kuću. U prostoriji bez grijenja Kotleba se priprema za razgovor, skida jaknu i ostaje u kratkoj majici sa slovačkim obilježjima. S vremena na vrijeme okrene pogled prema kolegici koja mu prevodi pitanja.
„Moja ideja o budućnosti Slovačke je potpuno različita od one trenutne Vlade. Želimo kršćansku Slovačku, nacionalnu Slovačku, Slovačku koja će se usmjeriti na građane i slovačko društvo“, kaže Marek Kotleba.
Narodna stranka – Naša Slovačka je osnovana 2010. godine, a prije toga Marian Kotleba je bio vođa stranke „Slovačka zajednica“. Ta stranka je 2006. godine raspuštena presudom Vrhovnog suda jer je statut te stranke bio sličan stranci iz Drugog svjetskog rata koja je bila saveznik nacističke Njemačke. U međuvremenu, braća Kotleba su imali i proizvodnju odjeće koju su nazvali „KKK“. Ta skraćenica najpoznatija je za američku rasističku organizaciju „Ku-Kluks-Klan“.
Marek Kotleba izbjegava odgovoriti na pitanje o povezanosti sa nacizmom i fašizmom. Kaže da dolaze iz običnih porodica i da su zakonita skupina koju su mediji htjeli označiti kao esktremističku. Leckešija i Trebinje su posjetili pošto su oni narodna stranka i brinu o svojim članovima.
„Posjetili smo ga, on nas je ugostio. Mogli smo spavati, jesti i okupati se. Pokazao nam je historijski grad, sve kao dobar prijatelj“, kaže Kotleba.
Kotlebovci su na određen način izgubili dodir sa neonacističkom ideologijoim i sada se umrežavaju sa drugim sličnim organizacijama u Evropi, kaže Richard Straka, istraživač posvećen analiziranju i istraživanju desničarskih skupina.
„Prvobitno su nastali kao paravojna organizacija krajnje desnice za narod. Ali nakon samo nekoliko godine, prestali su da se bave tim paravojnim stvarima i prešli su samo na politiku“, objašnjava Straka.
U Ružomberoku na sjeveru Slovačke Ján Benčík, nekadašnji slovački parlamentarac i dugogodišnji novinar te aktivista, godinama prati aktivnosti ektremnih skupina u Slovačkoj. Za vrijeme parlamentarnog mandata, Kotlebovci su ga često napadali i pisali o njemu. Ranije je pratio njihovu vezu sa Leckešijem i dobro poznaje pozadinu njihovog odnosa. Za Leckešija kaže da je širio legende o sebi, naprimjer da mu je djed bio donski kozak a baka Ruskinja.
„O činjenici da ga policija traži saznao sam na internetu. Bilo je to ubrzo nakon što je Rusija napala Ukrajinu. Leckeši je objavio status u kojem je to odobrio i tražio da ruske trupe ne stanu, da idu dalje, čak i do Slovačke. Pogledao sam njegov profil i tamo se on žalio da ga policija maltretira“, kaže Benčík.
Bivši državni tužilac Matuš Harkabus dobro poznaje ideologiju kotlebovaca i kaže da njihovo pojednostavljeno pojašnjenje treba znati tumačiti.
Objašnjava da je stranka rasformirana zbog veza sa nacizmom i fašizmom ali da je Vrhovni sud ukinuo takvu odluku.
Dodaje da je Marian Kotleba ranije bio procesuiran zbog promocije nacističkog simbola 1488, što je u Slovačkoj krivično kažnjivo. Ovaj simbol označava kombinaciju numeričkih kodova krajnjih desničara, gdje se “14” odnosi na slogan od 14 riječi “moramo osigurati postojanje našeg naroda i budućnost bijele djece”. Kod koda 88, oba broja označavaju osmo slovo abecede i označavaju slogan Heil Hitler.
Bosna i Hercegovina je zanimljiva Slovacima poput Leckešija jer nije članica Evropske unije, kaže Harkabus. On to vidi kao osnovni motiv zašto su se odlučili baš za odlazak u BiH.
„To bi mogla biti i Švicarska koja je recimo otprilike na istoj udaljenosti od Slovačke i također nije članica EU. Mora da postoji još nešto, ali ne znam šta“, kaže Harkabus. Dok snimamo u Slovačkoj, njegovi prijatelji iz stranke javljaju nam da je Leckesi preminuo u Trebinju. Za ovu informaciju u BiH se mogu dobiti samo neformalne informacije. Detektor nije mogao od institucija BiH zvanično potvrditi informaciju o Leckešijevoj smrti.
U BiH, Gabriel Leckeši je očekivao da će dobiti azil ali se isto tako nadao da će njegova krajnja destinacija biti Rusija, za koju je smatrao da je najbolja za život. Niti jedno nije dočekao, a bosanskohercegovačke sigurnosne i vladine službe Detektoru nikada zvanično nisu dale informaciju o njegovom boravku, kao ni za prethodna tri slovačka državljanina koja su pobjegla od pravosuđa a koji i dalje žive u BiH.
Prava istina o Leckesijevom životu i namjerama je možda otišla s njim. Vjerovatno posljednju ispovijest dao je Detektoru samo nekoliko dana prije smrti.
Glas Amerike u Damasku: Bijes i tuga dok porodice traže nestale
U sirijskoj prijestolnici vlada bijes dok porodice tragaju za voljenima koji su nestali ili umrli u brutalnom zatvorskom sistemu svrgnutog režima.
Na sahrani žrtve torture u zatvoru, ljudi su pozivali na pogubljenje predsjednika Bashara al-Assada, manje od nedjelju nakon što je pobjegao iz zemlje.
Svi s kojima je Glas Amerike razgovarao kažu da su izgubili nekog u brutalnom zatvorskom sistemu, koji je doživio kolaps zajedno sa režimom.
„Bože, gdje mi je sin? Želim da ga vidim, držim, pomirišem. Ne znam gdje je. Uzeli su mi ga. Nadam se da će Bog njih uzeti”, rekla je za Glas Amerika jedna Sirijka.
Mladić koji je sahranjen, Mazen al-Hamada, umro je u zatvoru nakon što je javno govorio o tome da je mučen.
U jednoj bolnici, porodice tragaju za posmrtnim ostacima ljudi za koje vjeruju da su nedavno preminuli.
Na zidu, ispred bolnice, su fotografije tijela. Mnogi, kako je saopšteno Glasu Amerike, imaju povrede od mučenja.
U bolnici, čeka se na identifikaciju desetina tijela. Međutim, većina porodica ovdje nije pronašla svoje članove.
„Moji sinovi su uhapšeni 2014. Dali su nam umrlice, ali ne znamo šta im se dogodilo. Ovo ovdje se ne može opisati. Posijedi vam kosa”, ispričala je majka nestale osobe Majda Abu al-Omani.
U zloglasnom zatvoru Sednaja, druge porodice tragaju za informacijama koje bi mogle da im pomognu da pronađu nestale članove. Mnogi vjeruju da ima nestalih zatvorenika koji su i dalje živi u skrivenim objektima.
„Ispod zemlje su žive duše. Ne samo jedna ili dvije. U Sednaji smo četiri ili pet dana, ali za sada nismo nikog pronašli”, kaže Khamis al-Ibrahim, kojem je nestao brat.
Sirijci su za Glas Amerike ispričali da su članovi njihovih porodica uhapšeni iz nepoznatih razloga, ili zato što su rekli nešto negativno o vladi ili živjeli u oblasti u kojoj su djelovali aktivisti i pobunjenici.
Mnogi su pred ekipom Glasa Amerike izrazili bijes i tugu, dok je jedan čovjek upitao: Ljudi iz cijelog svijeta su decenijama znali o ovome i zašto tek sada snimate?”
Izvještaj: FBI trebalo da učini više u prikupljanju podataka uoči napada na Kongres
Federalni biro za istraživanja (FBI) trebalo je da učini više u vezi sa prikupljanjem obavještajnih podataka prije nasilja u američkom Kongresu 6. januara 2021, iako se pripremio za tu mogućnost, utvrđeno je u izvještaju generalnog inspektora Sekretarijata pravosuđa.
Navedeno je i da tog dana među okupljenima nije bilo službenika FBI, dok doušnici te agencije nisu imali naređenja ili uputstva da deluju.
U izvještaju se odbacuju teorije zavjera pojedinih republikanskih članova Kongresa da je FBI imao ulogu u podsticanju okolnosti koje su doprinijele neredima, nasilju i sukobima sa policijom - prilikom pokušaja poništavanja izbornog poraza Donalda Trumpa i pobjede demokrate Joea Bidena.
Izvještaj je objavljen gotovo četiri godine nakon događaja koji je uzdrmao temelje američke demokratije, izvijestila je agencija AP. Svrha dokumenta je rasvjetljavanje važnih pitanja koja su dominirala javnim diskursom, između ostalog, i da li su greške u radu obavještajnih agencija prethodile neredima, kao i da li je neko u okupljenoj masi djelovao po nalogu Federalnog biroa za istraživanja.
U dokumentu je utvrđeno da je dvadeset šest doušnika prisustvovalo protestima u Washingtonu. Iako su trojica ušla u zgradu Kongresa, ili spoljnu zonu kojoj nije bio dozvoljen pristup, niko od njih nije imao ovlaštenja da krši zakon ili podstiče druge okupljene da to čine.
U izvještaju je navedeno da je FBI preduzeo odgovarajuće korake da se pripremi za događaje od 6. januara, ali nije uspio prikupi relevantne obavještajne podatke iz ukupno 56 kancelarija na terenu. Provjera generalnog insprektorata Sekretarijata za pravosuđe inicirana je nekoliko dana poslije nereda, nakon otkrića da je u izvještaju FBI kancelarije u Norfolku u saveznoj državi Virginia, od 5. januara 2021, upozorila na mogućnost, kako je navedena, rata na Capitol Hillu.
Bivši šef kancelarije FBI-a u Washingtonu izjavio je da su, pošto je dobio upozorenje od 5. januara, informacije brzo podijeljene drugim agencijama za primjenu zakona preko zajedničke operativne grupe za terorizam.
Međutim, zvaničnici policije Capitola izjavili su da u to vrijeme nisu znali za taj dokument insistirajući da nisu raspolagali konkretnim ili vjerodostojnim obavještajnim podacima da bi bilo kakav vid demonstracija mogao rezultirati napadom tolikih razmjera.
Christopher Wray, direktor FBI koji je saopštio da će napustiti funkciju 20. januara 2025, kada bude inaugurisan novoizabrani predsjednik Donald Trump, branio je postupke Federalnog biroa za istraživanje.
Članovima Kongresa je 2021. rekao da je izvještaj kancelarije iz Norfolka blagovremeno distribuiran putem zajedničke operativne grupe za terorizam.
Ustvrdio je da se razmatrao u Washingtonu i da je objavljen na internet stranici dostupan drugim agencijama za primjenu zakona.
„Informaciju smo blagovremeno prenijeli policiji Capitola i gradskoj policiji na najmanje tri različita načina”, rekao je tada Wray.
Napad dijela Trampovih pristalica na zgradu Kongresa propratile su teorije zavjere prema kojima su nerede izazvali kriminalci pod kontrolom službi za primjenu zakona. Širenju takvog narativa doprinosili su i pojedini republikanski članovi Kongresa.
Clay Higgins, republikanski član Predstavničkog doma, nedavno je tvrdio da su agenti koji su se predstavljali kao Trumpove pristalice, odgovorni za podsticanje nasilja.
Matt Gaetz, koji je odustao od nominacije za sekretara pravosuđa usljed istrage po optužbama za kriminal, 2021. je u pismu pitao Wrayja koliko je doušnika bilo u Capitolu 6. januara i da li su bili pasivni ili podstrekivali nerede.
Prije objave izvještaja nije bilo poznato koliko se doušnika FBI nalazilo u masti tokom napada na Capitol 6. januara.
Inače, pošto su neredi 6. januara 2021. suzbijeni, a okupljeni izgrednici rastjerani, sjednica Kongresa na kojoj se potvrđivao ishod elektorskog glasanja je nastavljena.
Joe Biden proglašen je pobjednikom izbora i mandat je preuzeo 20. januara 2021 - tokom ceremonije koju su pratile opsežne bezbjednosne mjere.