Britanski glumac Daniel Day-Lewis favorit je u utrci za Oscara, za svoju ulogu u filmu Lincoln, Stevena Spielberga, filmu o 16. predsjedniku Sjedinjenih Država. Day-Lewis je već dobitnik dviju nagrada Oscar, za najboljeg glumca, ali jedan je od onih koji ne počiva na lovorikama. Njegova potreba za samoizražavanjem – i njegova pedantna priprema za svaku od uloga – donijeli su mu reputaciju jednog od najboljih glumaca našeg vremena. Penelope Poulou podsjeća na njegova ostvarenja…
“Euklidov prvi aksiom je ovaj: Stvari koje su jednake istoj stvari i međusobno su jednake. To je pravilo matematičkog razmišljanja. I točno je, jer funkcionira.”
Tim zaključkom Abraham Lincoln, u interpretaciji Daniela Day-Lewisa, snažno rezimira svu apsurdnost ropstva.
Osim Oscara vrijedne interpretacije Lincolna, kritičari su, uvijek i iznova, smeteni filmskim ostvarenjima Daniela Day-Lewisa.
Njegova prva glavna uloga bila je u filmu Nepodnošljiva lakoća postojanja, rađenom prema romanu Milana Kundere. Igrao je u ulozi češkog liječnika Tomasa, za vrijeme Praškog proljeća, 1968. godine. U jednoj sceni, Tomas uspoređuje kralja Edipa sa zlom komunizma koji hara njegovom zemljom. “Ne mogu više podnijeti da gledam to što sam uradio,” kaže Edip. Sam sebi kopa oči i odlazi, luta svijetom, osljepljen, do svoje smrti.
Day-Lewis je dao majstorsku interpretaciju, uključujući svladavanje akcenta, jer za tu je ulogu čak učio češki i punih osam mjeseci, koliko je trajalo snimanje filma, bio je uživljen u toj ulozi.
Za vrijeme snimanja filma My Left Foot, Moje lijevo stopalo, 1989. godine, u kojemu je igrao paraplegičara Christyja Browna, Day-Lewis je odbio ustajati iz invalidskih kolica i članovi ekipe morali su ga posvuda gurati u njima. Predani rad se isplatio – Daniel Day-Lewis je za tu ulogu dobio Oscara.
Drugu nominaciju za nagradu Filmske akademije dobio je 1993., za film In the Name of the Father, U ime oca, u kojemu je igrao sitnog lopova pogrešno osuđenog, sa još trojicom drugih, za IRA-in bombaški napad na jedan pub u Londonu.
Godine 2002., nakon petogodišnje pauze, Day-Lewis se vraća kao “Bill Mesar” u filmu Gangs of New York, Bande New Yorka, redatelja Martina Scorcesea.
Svojeg drugog Oscara dobija 2008. godine, za ulogu mizantropa naftaša Daniela Plainviewa, u filmu There Will Be Blood, Bit će krvi, ekranizaciji romana Nafta!, Uptona Sinclaira, u režiji Paula Thomasa Andersona.
Dvije su mu godine trebale da bi se pripremio za tu ulogu i pomisao da bi mogao nadmašiti samog sebe bila je tada nezamisliva.
Sada, pet godina kasnije, taj se Oskarovac ponovno našao na svjetskoj pozornici, za svoju interpretaciju Abrahama Lincolna.
Day-Lewis kaže da je sama prilika da proživi život jednog od najvećih ljudi svijeta već dovoljna nagrada za njega. “Ne postoji to ljudsko biće, koje nisam imao prilike sresti i upoznati, a koje volim više od njega. I sumnjam da će ikad biti takvog čovjeka.”
Nastranu sve pohvale, nagrade,p riznanja… za Daniela Day-Lewisa, jednog od najboljih današnjih glumaca, dobiti priliku i glumiti izvanredne pojedince najvažnije je od svega.
“Euklidov prvi aksiom je ovaj: Stvari koje su jednake istoj stvari i međusobno su jednake. To je pravilo matematičkog razmišljanja. I točno je, jer funkcionira.”
Tim zaključkom Abraham Lincoln, u interpretaciji Daniela Day-Lewisa, snažno rezimira svu apsurdnost ropstva.
Osim Oscara vrijedne interpretacije Lincolna, kritičari su, uvijek i iznova, smeteni filmskim ostvarenjima Daniela Day-Lewisa.
Njegova prva glavna uloga bila je u filmu Nepodnošljiva lakoća postojanja, rađenom prema romanu Milana Kundere. Igrao je u ulozi češkog liječnika Tomasa, za vrijeme Praškog proljeća, 1968. godine. U jednoj sceni, Tomas uspoređuje kralja Edipa sa zlom komunizma koji hara njegovom zemljom. “Ne mogu više podnijeti da gledam to što sam uradio,” kaže Edip. Sam sebi kopa oči i odlazi, luta svijetom, osljepljen, do svoje smrti.
Day-Lewis je dao majstorsku interpretaciju, uključujući svladavanje akcenta, jer za tu je ulogu čak učio češki i punih osam mjeseci, koliko je trajalo snimanje filma, bio je uživljen u toj ulozi.
Za vrijeme snimanja filma My Left Foot, Moje lijevo stopalo, 1989. godine, u kojemu je igrao paraplegičara Christyja Browna, Day-Lewis je odbio ustajati iz invalidskih kolica i članovi ekipe morali su ga posvuda gurati u njima. Predani rad se isplatio – Daniel Day-Lewis je za tu ulogu dobio Oscara.
Drugu nominaciju za nagradu Filmske akademije dobio je 1993., za film In the Name of the Father, U ime oca, u kojemu je igrao sitnog lopova pogrešno osuđenog, sa još trojicom drugih, za IRA-in bombaški napad na jedan pub u Londonu.
Godine 2002., nakon petogodišnje pauze, Day-Lewis se vraća kao “Bill Mesar” u filmu Gangs of New York, Bande New Yorka, redatelja Martina Scorcesea.
Svojeg drugog Oscara dobija 2008. godine, za ulogu mizantropa naftaša Daniela Plainviewa, u filmu There Will Be Blood, Bit će krvi, ekranizaciji romana Nafta!, Uptona Sinclaira, u režiji Paula Thomasa Andersona.
Dvije su mu godine trebale da bi se pripremio za tu ulogu i pomisao da bi mogao nadmašiti samog sebe bila je tada nezamisliva.
Sada, pet godina kasnije, taj se Oskarovac ponovno našao na svjetskoj pozornici, za svoju interpretaciju Abrahama Lincolna.
Day-Lewis kaže da je sama prilika da proživi život jednog od najvećih ljudi svijeta već dovoljna nagrada za njega. “Ne postoji to ljudsko biće, koje nisam imao prilike sresti i upoznati, a koje volim više od njega. I sumnjam da će ikad biti takvog čovjeka.”
Nastranu sve pohvale, nagrade,p riznanja… za Daniela Day-Lewisa, jednog od najboljih današnjih glumaca, dobiti priliku i glumiti izvanredne pojedince najvažnije je od svega.
