U Washingtonu postoji više desetaka think-tankova, znanstveno-istraživačkih ustanova koje savjetuju vlade, privatni sektor kao i građanske udruge. Neki od tih instituta su, u političkom smislu, orijentirani desno, a neki lijevo, dok dobar dio njih nije ideološki određen. Upravo o toj, političkoj, odrednici think-tankova govori drugi prilog u našoj seriji o tim važnim ustanovama.
U glavnom se gradu Sjedinjenih Država mogu čuti najrazličitija politička mišljenja. Mnoga od njih formiraju se u istraživačkim organizacijama poznatim po imenu 'think-tank'. One su u posljednjih pedesetak godina postale važan čimbenik američke političke scene. Neki od njih 'opslužuju' jednu konkretnu političku opciju – recimo Republikansku ili Demokratsku stranku, ili pak ekologe ili vlasnike ručnog naoružanja. Drugi pak think-tankovi nemaju političku orijentaciju te klijentima samo nude činjenice, dobivene putem znanstvenih istraživanja ili anketa.
Bivši američki veleposlanik u Ujedinjenim narodima John Bolton radi u Institutu American Enterprise, jednom od najutjecajnijih washingtonskih think-tankova. On kaže da se ove ustanove razliku ne samo po političkoj orijentaciji već i po svom pristupu problemima koje istražuju: "Mnogo je razlika među think-tankovima. Neke od njih su filozofske prirode. Neke od tih ustanova rade za državu, na posebnom projektu koji ona financira. Drugi think-tankovi ovise o privatnim izvorima financiranja. Tako recimo posluju American Enterprise, Zaklada Heritage, Brookings ili Centar za strateška i međunarodna istraživanja."
Većina think-tankova su ne-profitne organizacije. Financiranje im se temelji na novcu koji se daje za konkretni projekt, a daju ga razne dobrotvorne ustanove, bogati donatori zainteresirani za određenu problematiku, ili pak korporacije, koje darovani novac mogu 'odbiti' od poreza. Jeffrey Hiday iz think-tanka RAND Corporation kaže da je ova ustanova neovisna istraživačka institucija, iako dio novca dobiva od države, a dio iz privatnih izvora. Neovisnost nam jamči vjerodostojnost – kaže Hiday: "Ključno je to što smo mi 'sredina', niti lijevo niti desno. Zanimaju nas činjenice, koje onda objektivno analiziramo. Nadamo se da na taj način nismo dio niti jednog ideološkog programa. Napadaju nas zato i s desna i s lijeva."
No, za neke od washingtonskih think-tankova, prikupljanje i analiza činjenica je tek početak. Sljedeći korak je politički aktivizam, kaže Mark Rom, profesor političkih znanosti na sveučilištu Georgetown: "Oni se ne bave samo istraživanjem. Oni se, nakon njega, bave promoviranjem rezultata tog istraživanja. Tako postaju lobisti. Kontaktiraju članove Kongresa ili Bijelu kuću i kažu – 'ovo su naši rezultati, a vi bi trebali učiniti to i to'. Na taj način, od znanstvenika postaju svojevrsni trgovci. Prodaju svoje ideje."
Primjeri se mogu naći u washingtonskim think-tankovima koji se bave ekološkim temama, raznim društvenim pitanjima ili nuklearnim razoružavanjem. Da bi jasno odijelili znanstvenu djelatnost od političkog aktivizma, neki od think-tankova imaju posebne odjele, jedan za istraživački rad, a drugi za lobiranje.
Uz te dvije odrednice, istraživanje i lobiranje, think-tankovi često imaju i ovu korisnu funkciju – oni osiguravaju radno mjesto za mnoge bivše državne dužnosnike. Dok je njihova stranka u oporbi, oni na ovaj način javnosti nude svoje bogato iskustvo. I, uz put - čekaju da se vrate na vlast.