Elektronska glazba nije novijeg datuma, dugo je vec s nama, a sada, u ovom digitalnom razdoblju, ona je, cini se, posvuda. Jedan elektronski instrument, medjutim, koji postoji vec gotovo sto godina, izdvaja se od drugih, nedodirljiv je, doslovno, jer svira se bez dodira, bez fizickog kontakta.
Theremin je i neobicna izgleda i neobicna zvuka - onog kojeg cesto povezujemo s horror i znanstveno-fantasticnim filmovima.
"Theremin, poznat i kao eterofon, dugo je vremena bio, da tako kazemo - prognan, medju naprave za postizanje zvucnih efekata, kao instrument gotovo je pao u zaborav."
[Od potpunog zaborava djelomicno su ga spasili Led Zeppelin i Beach Boys, koristeci instrument slican thereminu - tannerin ili elektro-theremin, u “Good Vribrations”].
Arthur Harrison za theremin ima profesionalni interes vec gotovo cetiri desetljeca:
"Jos 1974., dok sam bio na koledzu, moj cimer, koji je studirao glazbu, donio je sa sobom jednog dana theremin."
Instrument je zaintrigirao Harrisona, rastavio ga je na dijelove i odlucio poboljsati njegov dizajn. Dvadesetak godina kasnije poceo je i proizvoditi vlastite theremine i tako je osnovana kompanija Harrison Instruments. Harrison je otada prodao na tisuce theremina:
"Theremin me je privukao zato sto je jedinstven i tako cudesan."
Ono sto ga cini jedinstvenim upravo je cinjenica da je nedodirljiv, tj. da ga se svira bez kontakta. Micanjem ruku po zraku Harrison kontrolira visinu tona i jacinu zvuka:
"Kad priblizim jednu ruku ploci, visina tona raste. Priblizavanjem druge ruke drugoj ploci, pojacavam jakost zvuka."
Ploce, obicno zvane antene, zapravo su elektrode kondenzatora.
"Theremin, u svojem klasicnom obliku, mjeri kolicinu elektricne energije izmedju dviju ruku i svojih 'antena,'" kaze Harrison.
Micanjem ruku po zraku, njihovim priblizavanjem i udaljavanjem, kolicina elektricne energije varira i tako se postize kontrola nad visinom i amplitudom zvuka.
Instrument je, 1918. godine, razvio ruski znanstvenik Léon Theremin (Lev Sergeyevich Termen). Njegov je imao jednu vertikalnu i jednu horizontalnu antenu. Harrison je taj model poboljsao, vlastitim izumom – plocama.
Iako je nekoliko puta sâm nastupio i kao glazbenik, cak neko vrijeme bio stalni clan jednog washingtonskog benda, Harrison sebe u prvom redu smatra dizajnerom theremina:
"Kad sam poceo proizvoditi theremine i kad sam poceo usavrsavati dizajn instrumenta, nisam imao nikakvu namjeru svirati, ali, znate, kad izradjujete neki glazbeni instrument, prije ili kasnije pocnete i svirati na njemu jer, ako nista drugo, morate ga znati isprobati."
Uskoro, Arthur Harrison ce opet biti aktivan kao glazbenik jer njegov bend – The Cassettes – ponovno se formira nakon pauze od dvije godine.