Linkovi

Zaraćene strane učvršćuju pozicije prije mogućih pregovora


Zaraćene strane učvršćuju pozicije prije mogućih pregovora
Zaraćene strane učvršćuju pozicije prije mogućih pregovora

Rat kojeg Sjedinjene Države i saveznici vode u Afganistanu, bliži se desetoj godišnjici, bez kraja borbi na vidiku. Međutim, ulažu se napori da se pregovara o političkom rješenju sukoba.

U toku je sezona borbi, ljetni mjeseci tokom kojih odgajivači maka nisu na svojim poljima, a planinski prolazi nisu zatrpani snijegom. Borbe su posebno intenzivne zbog toga što Taliban nastoji da ponovo uspostavi kontrolu nad teritorijama, naročito na istoku i jugu. Za NATO i američke snage, to znači nove ofanzivne operacije. Za Taliban, seriju atentata i velikih napada koji će odjeknuti u javnosti.

Mohammad Stanekzain, izvršni direktor Afganistanskog programa za mir i reintegraciju, kaže da su razgovori već u toku, ali da Talibanu neće biti dozvoljeno da ponovo kontroliše Afganistan kao što je to činio 2001. :

- To nije povratak na talibanski Emirat. Riječ je o tome da svim Afganistancima dajemo priliku da postanu dio zajednice, dio političkog sistema. Ali u isto vrijeme, trebalo bi da poštujemo volju cijelog naroda. Njihovu vladavinu ne želi cijeli narod u Afganistanu. A i oni shvataju da više ne mogu da vladaju zemljom.

Afganistan je umoran od rata. Sovjeti su izvršili invaziju 1979. Građanski rat je izbio 1992. A onda, prije gotovo deset godina, medjunarodne trupe su krenule protiv Talibana.

Članica afganistanskog parlamenta Fawzai Koofi kaže da bi htjela da njene dvije kćeri rastu u miru. Ona brine da bi teško osvojena građanska prava, naročito prava žena, mogla da se izgube:

- Politička prava pojedinca će biti ograničena. Brinemo se da ćemo izgubiti sva ova građanska prava. Ili ćemo ih izgubiti, ili će biti ograničena. I šta ćemo dobiti? Šta ćemo izgubiti? Da li će to garantovati mir u Afganistanu? Pravedan mir? Dostojanstven mir?

NATO smatra da su prava žena, afganistanski ustav i kraj nasilja, teme o kojima ne može da se pregovara. Koofi kaže da su razgovori sa pojedincima u redu, ali je brine Taliban kao pokret:

- Ne zabrinjava nas reintegracija pojedinačnih pripadnika Talibana. Jer, kao što znate, ti pojedinci ne doprinose miru ili ratu. Iako su uz Taliban, pojedinci ne mogu da doprinesu širenju rata. Ili će se pridružiti vladi. Kao žene, kao narod, koji vjeruje u demokratsku zemlju, naša briga je talibanizacija demokratskog procesa.

Regionalni sporovi, plemenski savezi i rasprostranjeno bezakonje, dodatno komplikuju pregovore o miru. Ali na kraju, kako kaže Mohammad Stanekzai, Afganistanci međusobno moraju da sklope mir:

- Jasno bi moralo da se kaže da niko neće služiti afganistanskim interesima više od samih Afganistanaca. Tu je još jedna stvar: Afganistanci bi trebalo da se ujedine da bi spasili ovu zemlju. Definitivno nam je potrebna podrška regionalnih zemalja i međunarodne zajednice. Ali krajni faktor su sami Afganistanci. Oni svoje razlike treba da ostave po strani. Da se udruže i uključe u igru, a ne da budu žrtve tudje igre.

Pregovori su za sada iza zatvorenih vrata, a borbe se nastavljaju. Ali kako se smanjuje podrška zapadne javnosti za taj rat, a i sami Afganistanci su željni mira, treba naći način da se okonča rat koji je koštao toliko mnogo života i izazvao tako velika razaranja.

XS
SM
MD
LG