Posao policijskog pregovarača je izuzetno kompleksan i zahtjevan, a podrazumijeva snažne komunikacijske i psihološke vještine.
Na nivou Bosne i Hercegovine posao policijskog pregovarača nije definiran zakonom, već svaka policijska agencija ili ministarstva na području kantona ili entiteta formiraju pregovarački tim po potrebi.
Vaso Jovanović je pregovarač Ministarstva za unutrašnje poslove Republike Srpske (MUPRS) od 2011. godine, od kada je i formirana ova pozicija. Ističe kako su sve situacije na kojima je radio proteklih sedam godina bile uspješne. Jovanović kaže da osoba koja obavlja ovaj posao mora vladati različitim vještinama kako bi bila spremna na svaku situaciju.
„Najčešće situacije s kojima se susrećemo na terenu su prijetnja samoubistvom, prijetnja ubistvom druge osobe, barakadiranje u objektima, kućama i slično. U MUP-u RS-a imamo pravno definiran rad pregovaračkog tima, odnosno rad u kriznim situacijama. Nikada ne možemo predvidjeti šta će osoba koja prijeti uraditi u datom momentu“, pojašnjava pregovarač Jovanović.
Psihološke vještine kao važan faktor pregovaranja
U pregovaračkom timu MUP-a RS-a postoje i psiholozi, koji u zavisnosti od situacije izlaze na teren, ali pregovaračima određene smjernice može davati i putem telefona.
Oblici kriznih situacija s početka teksta predstavljaju najgori scenario, jer su životi nedužnih osoba izloženi direktnoj opasnosti. Također, često se dešava da otmičari imaju određeni oblik psihičkog poremećaja što dodatno usložnjava cjelokupnu situaciju u pogledu nepredvidivosti toka događaja. Zbog toga, rješavanje talačkih situacija može potrajati satima, pa čak i danima. S druge strane, zadatak profesionalnih pregovaračkih timova je na miran i bezbolan način riješiti problem bez ljudskih gubitaka ili povreda. To podrazumijeva brigu za sigurnost taoca, policijskih službenika, ali i samih otmičara. U takvim okolnostima, upotreba sile, odnosno vještina specijalnih policijskih jedinica posljedna je opcija.
Svaki pregovarač stiče iskustvo u konkretnim kriznim situacijama na terenu. Međutim, Jovanović smatra da sunajbolji pregovarači oni koji pregovaraju u situacijama kada je riječ o prijetnji samoubistvom. Jedna od situacija koju je podijelio, dogodila se u Tesliću u oktobru ove godine, kada je muškarac prijetio samobistvom. Pregovori su trajali 22 sata i uspješno su okončani.
Policijske agencije u BiH bez pregovarača
Policijske agencije na nivou Bosne i Hercegovine nemaju oformljene svoje pregovaračke timove. Taj nedostatak možda i najviše iznenađuje za Državnu agenciju za istrage i zaštitu (SIPA) koja se smatra glavnom oštricom u borbi protiv najtežih oblika krivičnih djela.
„Zakonski nije propisano da Državna agencija za istrage i zaštitu ima pregovarača te navedeno radno mjesto nije sistematizirano Pravilnikom o unutrašnjoj organizaciji Državne agencije za istrage i zaštitu“, odgovorili su naš upit iz SIPA-e.
Također, ni Direkcija za koordinaciju policijskih tijela BiH ne raspolaže s pregovaračima, već određeni policijski službenici po potrebi obavljaju tu funkciju. Da situacija na terenu diktira tok pregovaranja, potvrđuje nam i Emir Sijerčić, samostalni inspektor i komandir Jedinice za specijalističku podršku Uprave policije MUP Kantona Sarajevo. Komandir Sijerčić je obuku za pregovarača završio u američkoj saveznoj državi Louisiani.
„Uz pregovarača je uvijek dio ljudstva koji ga prati - zapisničar, rezervni pregovarač, tim koji pomaže... Sastavnio dio je i pregovarački telefon koji se dostavlja osobi koji je napravila talačku krizu, a kod koje postoje različite vrste motiva: ucjena, ostanak bez posla i slično. Pregovaranje zahtjeva mirnoću, jer jedna pogrešna riječ koju uputite osobi s kojom pregovarate, može dovesti do kraja vašeg posla u toj situaciji. Ući u psihu osobe s kojom pregovarate je velika umjetnost, a ako uzmemo naše podneblje u obzir, pregovarač mora biti dobar psiholog“, ističe komandir Sijerčić.
Pojašnjava kako se nikada ne može predvidjeti kada će pregovaranje biti gotovo, jer, prema njegovim riječima, sve zavisi od osobe s druge strane. Naglašava kako se prvobitna situacija u kojoj se nađe pregovarač do kraja promjeni deset puta. Taktička oprema za jednog pregovarača podrazumijeva zaštitni i balistički prsluk, kacigu, dugo naoružanje, alpinistička oprema, batove, alat za razvaljivanje vrata i slično.
Kao pregovarač s dugogodišnjim iskustvom, naš sagovornik kaže kako pregovarači većinom nemaju mnogo vremena za razmišljanje te kako moraju promptno reagirati. Njihovo glavno oružje je riječ.
„Zadatak možete isplanirati u kancelariji do u detalj, ali teren daje potpuno drukčiju sliku. Da bi se uspješno odradio bilo koji policijski zadatak moraju biti ispunjena tri uvjeta: brzina, iznenađenje i silovitost. Kada spasite jedan život, bude vam drago, osjećaj koji se ne može opisati. To ispunjava i daje motiv za nastavak drugih situacija pregovaranja“, zaključuje pregovarač MUP-a KS-a.
U odnosu na Bosnu i Hercegovinu, u Hrvatskoj su pregovarački timovi uspostavljeni u okviru Specijalne policije MUP-a RH. U Srbiji se pregovarački tim MUP-a sastoji od više timova, a slično i kao u BiH, ne postoje stalno angažirani pregovarači. Za rješavanje talačkih situacija u Crnoj Gori nadležna je Specijalna antiteroristička jedinica (SAJ) pri MUP-u.
