Dugo očekivana druga međunarodna konferencija o Siriji bi trebala sutra započeti u švajcarskom odmaralištu Montreux, a onda nastaviti u Ženevi krajem sedmice. Kako izvještava novinar Glasa Amerike iz Evrope Al Pessin, očekivanja nisu velika, jer dvije strane i oni koji ih podržavaju na međunarodnoj sceni imaju oštro suprotstavljena mišljenja po pitanju sirijske budućnosti.
Sukobi u Siriji bjesne već tri godine, usljeg čega je oko 100 hiljada ljudi poginulo, a 8 i po miliona protjerano ili raseljeno, što je gotovo polovina stanovništva te zemlje. Ujedinjeni narodi navode da je za 9 miliona Sirijaca hitno potrebna pomoć, koja im ne može stići zbog sukoba. Dok zapad i arapske zemlje podržavaju opoziciju, a Rusija i Iran podržavaju vladu, dvije strane su sukobljene i pooštrile su svoje zahtjeve, kaže Chris Doyle, iz Centra za arapsko-britansko razumjevanje.
Ni režim, ni različite opozicione snage još uvijek nisu u poziciji da ublaže svoje maksimalističke stavove, kaže on.
To je očigledno u danima prije konferencije, kada zapadni zvaničnici govore da sirijski predsjednik Bashar Al Assad mora sići sa položaja, dok Assad naglašava da nema namjeru to uraditi. Pod jakim pritiskom zapada, podjeljena opozicija se nevoljno složila da prisustvuje konferenciji, ali je navela da će njeni predstavnici napustiti konferenciju ukoliko režim pokuša skrenuti razgovore na sva druga pitanja osim na Assadovo uklanjanje. Postoje prijedlozi o primirju, razmjeni zatvorenika i humanitarnim koridorima. Ali David Butter iz organizacije Chatam house u Londonu kaže da se na ovoj konferenciji vjerovatno neće postići napredak po takvim pitanjima, te da će najvjerovatnija opcija biti samo proceduralni sporazumi.
Ako postoji okvir kojim bi se na kraju strane mogle dovesti za isti sto, onda je to bolje nego išta. Mislim da je to sve što možemo reći za ovaj proces u ovom trenutku, kaže gospodin Butter.
On dodaje da su mnogi opozicioni borci odbili da na ovu konferenciju pošalju svoje predstavnike, dok militanti prijete da će se osvetiti bilo kojoj grupi koja bude prisustvovala konferenciji.
Bilo kakvo rješenje sirijskog sukoba će morati na kraju uključivati ljude na terenu, koji se bore. Nijedna od glavnih grupa na terenu nije u ovom trenutku predana nikakvoj vrsti pregovaračkog procesa, kaže David Butter.
Regionalne sile kao što su Iran, Saudijska arabija, Katar i Turska dodatno kompliciraju krizu, i svaka od njih štiti svoje interese. Chris Doyle kaže da jednostavno nije moguće zadovoljiti sve različite strane sirijskog sukoba.
Glavni igrači također moraju shvatiti da neće ispuniti sve svoje ciljeve i da moraju ublažiti taj hladni rat koji je obuhvatio Siriju, i koji je podstakao sukobe, kaže gospodin Doyle.
Ujedinjeni narodi, domaćin konferencije, već dugo pozive sirijskog naroda nazivaju očajničkim. Ali stručnjaci kažu da je fokus konferencije uglavnom na diplomaciju velikih sila i možda na započinjanje procesa među sirijskim stranama, te da se ne očekuje mnogo po pitanju konkretnih rezultata, kako bi se krenulo ka okončanju rata ili pružanju pomoći žrtvama.
Sukobi u Siriji bjesne već tri godine, usljeg čega je oko 100 hiljada ljudi poginulo, a 8 i po miliona protjerano ili raseljeno, što je gotovo polovina stanovništva te zemlje. Ujedinjeni narodi navode da je za 9 miliona Sirijaca hitno potrebna pomoć, koja im ne može stići zbog sukoba. Dok zapad i arapske zemlje podržavaju opoziciju, a Rusija i Iran podržavaju vladu, dvije strane su sukobljene i pooštrile su svoje zahtjeve, kaže Chris Doyle, iz Centra za arapsko-britansko razumjevanje.
Ni režim, ni različite opozicione snage još uvijek nisu u poziciji da ublaže svoje maksimalističke stavove, kaže on.
To je očigledno u danima prije konferencije, kada zapadni zvaničnici govore da sirijski predsjednik Bashar Al Assad mora sići sa položaja, dok Assad naglašava da nema namjeru to uraditi. Pod jakim pritiskom zapada, podjeljena opozicija se nevoljno složila da prisustvuje konferenciji, ali je navela da će njeni predstavnici napustiti konferenciju ukoliko režim pokuša skrenuti razgovore na sva druga pitanja osim na Assadovo uklanjanje. Postoje prijedlozi o primirju, razmjeni zatvorenika i humanitarnim koridorima. Ali David Butter iz organizacije Chatam house u Londonu kaže da se na ovoj konferenciji vjerovatno neće postići napredak po takvim pitanjima, te da će najvjerovatnija opcija biti samo proceduralni sporazumi.
Ako postoji okvir kojim bi se na kraju strane mogle dovesti za isti sto, onda je to bolje nego išta. Mislim da je to sve što možemo reći za ovaj proces u ovom trenutku, kaže gospodin Butter.
On dodaje da su mnogi opozicioni borci odbili da na ovu konferenciju pošalju svoje predstavnike, dok militanti prijete da će se osvetiti bilo kojoj grupi koja bude prisustvovala konferenciji.
Bilo kakvo rješenje sirijskog sukoba će morati na kraju uključivati ljude na terenu, koji se bore. Nijedna od glavnih grupa na terenu nije u ovom trenutku predana nikakvoj vrsti pregovaračkog procesa, kaže David Butter.
Regionalne sile kao što su Iran, Saudijska arabija, Katar i Turska dodatno kompliciraju krizu, i svaka od njih štiti svoje interese. Chris Doyle kaže da jednostavno nije moguće zadovoljiti sve različite strane sirijskog sukoba.
Glavni igrači također moraju shvatiti da neće ispuniti sve svoje ciljeve i da moraju ublažiti taj hladni rat koji je obuhvatio Siriju, i koji je podstakao sukobe, kaže gospodin Doyle.
Ujedinjeni narodi, domaćin konferencije, već dugo pozive sirijskog naroda nazivaju očajničkim. Ali stručnjaci kažu da je fokus konferencije uglavnom na diplomaciju velikih sila i možda na započinjanje procesa među sirijskim stranama, te da se ne očekuje mnogo po pitanju konkretnih rezultata, kako bi se krenulo ka okončanju rata ili pružanju pomoći žrtvama.
