Komisija za Sarajevo, čiji će predsjednik biti Izraelac Rafael Izraeli, će imati sedam članova, a za Srebrenicu devet, i njome će predsjedavati, također Izraelac, Gideon Grajf.
Planirano je da konstitutivne sjednice ovih komisija budu održane krajem marta ili početkom aprila, a cilj njihovog rada, kako je kazao entitetski ministar pravde Anton Kasipović je da se "ekspertskim radom dođe do relevantnih podataka i činjenica o stradanju u Srebrenici i Sarajevu".
"Ovakve dvije komisije se formiraju, prije svega, zbog jačanja povjerenja i tolerancije među narodima u Bosni i Hercegovini, konačnog pomirenja i suživota sadašnjih i budućih generacija", kazao je Kasipović.
Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju je donio pravosnažnu presudu u kojoj je masakr u Srebrenici, u kojem je ubijeno oko 8.000 osoba u julu 1995, kvalifikovan kao genocid.
Istovremeno, u decembru 2003. Vlada Republike Srpske je formirala Komisiju za istraživanje događaja u i oko Srebrenice od 10. do 19. jula 1995.
Komisija je entitetskoj Vladi podnijela, šest mjeseci kasnije, izvještaj u kojem se, kako se, navodi, utvrdilo nedvosmisleno da su u području Srebrenice u julu 1995. godine, učinjeni zločini velikog obima grubim kršenjem međunarodnog humanitarnog prava, te da je Republika Srpska iskazala odlučnost da se suoči sa istinom o događajima iz proteklog tragičnog sukoba na prostoru Bosne i Hercegovine.
Vlada RS je 11. juna 2004. godine izvještaj usvojila, a jedanaest dana kasnije javnosti se obratio tadašnji predsjednik Republike Srpske Dragan Čavić, poručivši:
"Umjesto traženja ravnoteže u počinjenim zločinima, vrijeme je da se svi u Bosni i Hercegovini okrenemo traženju ravnoteže pravde prema počiniocima zločina. Istina, ma kako ona teška bila, mora se ustanoviti, jer ako je sami ne utvrdimo, istinu će nam ukazivati i utvrđivati drugi."
(OVDJE pročitajte obraćanje tadašnjeg predsjednika RS Dragana Čavića nakon objavljivanja Izvještaja, te detalje iz Izvještaja koje je tada iznio)
Petnaest godina nakon Čavićevog obraćanja u Republici Srpskoj se, kako navode žrtve, insistira da se relatiziviraju utvrđene činjenice, o čemu Munira Subašić, predsjednica Udruženja Majke Srebrenice kaže:
"Kako će oni sad objasniti jednoj majci koja je izgubila cijelu porodicu i djecu da formiraju neku komisiju nakon 24 godine i da nešto istražuju? Voljela bih da samo ima jedna istina, bila gorka, bila slatka."
Mirsad Tokača, direktor Istraživačko-dokumentacionog centra (IDC) iz Sarajeva, prije nešto više od deset godina objavio je istraživanje o broju ubijenih u cijeloj Bosni i Hercegovini, klasificirajući svakog ponaosob po opštini iz koje dolazi. U okviru ovog istraživanja nalazi se i dokumentacija o broju stradalih u Sarajevu, ali i onih koji nisu živjeli u gradu, ali su u njemu poginuli.
Zbog toga Tokača za Radio Slobodna Evropa kaže kako ovo istraživanje, ali prije svega sudske presude dva međunarodna suda i brojnih domaćih sudova, ukazuju šta se dešavalo tokom rata u Bosni i Hercegovini.
"I sve to nije dovoljno, već formiraju neke nove komisije i to međunarodne. Ne priznaju Međunarodni tribunal, ne priznaju presudu Međunarodnog suda pravde, nego će oni, kako kažu, priznati samo nalaz ove komisije, koja je pod vrlo čudnim okolnostima formirana, jer niko ne zna ko su ti ljudi, a osim toga, ona gubi kredibilitet samom činjenicom što istražuje stradanje samo jednog naroda", ističe Tokača.
Da se radi o politizaciji, slaže se i profesor Esad Bajtal.
"Nisu u stanju da stanu iza odluke međunarodnih eksperata, nego uporno pričaju svoju priču. To što je svijet utvrdio, to nas ne zanima. Sad ćemo mi, koji smo involvirani u sve to, napraviti neku svoju komisiju koja će, naravno, dati za pravo našoj negaciji, a onda ćemo tražiti, kako smo jučer čuli, da svi narodi prihvate našu odluku, jer ona vodi povjerenju", kaže Bajtal.
Povodom odluke Vlade RS-a da formira dvije komisije, oglasio se i Ured visokog predstavnika (OHR), ali i Američka ambasada u BiH. U saopštenjima podsjećaju da su Međunarodni sud pravde i Međunarodni krivični tribunal za bivšu Jugoslaviju zaključili da je u Srebrenici počinjen genocid, te da se hrabro treba suočiti s prošlošću i prihvatiti istinu, bez obzira koliko je ona bolna.
Ono što već godinama u Bosni i Hercegovini predstavlja problem je to da političari ne žele priznati kako su se zločini činili na sve tri strane tokom rata i da su za njih krivi pojedinci, a ne cijeli narodi. Zbog toga Mirsad Tokača zaključuje:
"Ovo je jedna politička farsa i ne dolazi ekskluzivno samo od Dodika. Sjetite se predizborne kampanje gospodina Džaferovića, koji je rekao kako će on formirati neku nevladinu organizaciju. Dakle, vi imate ljude koji se uporno poigravaju sa živcima i sa sudbinama ljudi i na kraju od toga ne bude ništa. Ovdje nije problem utvrditi istinu, ovdje je problem prihvatiti istinu i činjenice. Ovdje se vrši revizija kako bi se na umjetan način pokušao stvoriti balans, koji nije moguć. Uopće je nepotrebno govoriti o pomirenju. Mi možemo govoriti samo o normalizaciji odnosa. Potpuno je besmisleno, 27 godina kasnije nešto raditi. To se nigdje u svijetu nije radilo."
