Linkovi

Suvremeni lovci na blago danas tragaju za - kutijama


Obitelj Hartigan iz Virginije sakrila je svoju kutiju s porukom u zidu groblja Kilkirren u okrugu Clare u Irskoj
Obitelj Hartigan iz Virginije sakrila je svoju kutiju s porukom u zidu groblja Kilkirren u okrugu Clare u Irskoj

Hannah je udarila u bilježnicu svojim žigom u obliku snježne pahuljice i vratila se s odmora s novim suvenirom i lijepim uspomenama. Blago nekadašnjih ‘lovaca’ – za nju, obitelj Hartigan i tisuće drugih tragača za kutijama je – u samoj potrazi

Današnji ‘lovci na blago’ drugačiji su od nekadašnjih: za taj pothvat potreban im je internet, dar za orijentaciju i rješavanje zagonetki te smisao za avanturu. Ovi istraživači 21. stoljeća ne tragaju za bogatstvom već - za jednom kutijom. Predstavljamo neke od američkih tragača za takvim kutijama u Irskoj.

Hladna kiša prska po trajektu u zapadnoj Irskoj. James i Nancy Hartigan i njihovo dvoje djece, u autu na trajektu planiraju ostatak putovanja za taj dan. U Irsku su došli iz mjesta Ashland u državi Virginiji, u posjet domovini svojih obiteljskih predaka, kako bi vidjeli svoje rođake i za sobom ostavili jednu kutiju. Nalaze se na posljednjem dijelu svog putovanja.

"Već se neko vrijeme bavimo ostavljanjem i sakupljanjem ovih kutija. To je zgodan način povezivanja s ljudima, drugačije od razmjenjivanja e-mail poruka. Da biste se uključili, morate putovati."

Radi se o kutiji od vodootpornog materijala – metala ili plastike - u kojoj se obično nalazi ručno izrađeni gumeni pečat i bilježnica. Osoba koja nosi kutiju skriva je na nekom javnom mjestu, a nit vodilju i upute za njeno pronalaženje objavi na internetu. Oni koji je pronađu, pečatom iz kutije udare u osobnu bilježnicu, a vlastitim pečatom ostave otisak u bilježnici koja se nalazi u kutiji. Kutiju tada vrate na skriveno mjesto kako bi je pronašao sljedeći tragač. Desetogodišnji Sean Hartigan, kojemu se potraga za kutijama jako sviđa, izrezbario je vlastiti drveni pečat u obliku vlaka. Njegova starija sestra Maggie u bilježnici je napisala uvodni odlomak:

"Pisala sam o mom šeširu i o tome kako je Irska fenomenalna, i da ću se preseliti ovdje kad se obogatim…i još puno toga."

No, prvo moraju sakriti kutiju, što znači voziti dugo kroz kišu po neravnoj sporednoj cesti i povratak u gluho doba noći na posljednje konačište brojnih predaka Jamesa Hartigana.

"Ovo je groblje Kilkirren – da, grobovi su svuda oko nas – pazite kako hodate. Ovi grobovi vjerojatno su stari nekoliko stotina godina…"

Obitelj uvlači njihovu kutiju u pukotinu zida ovog groblja. Naputke za pronalazak mjesta gdje se ona nalazi dali su svojim rođacima. Američki softverski inžinjer Randy Hall, autor priručnika za tragače kutija, kaže da je ovaj hobi počeo u jednom močvarnom parku u engleskom gradu Devonu, 1854. godine:

"Jedan je muškarac tamo ostavio svoju posjetnicu. Na njoj je napisao: ‘Onaj tko ovo pronađe, neka uradi isto ili napiše kratku poruku na papiru…’"

I tako su šetači počeli ostavljati svoje posjetnice. Ideja je prihvaćena i sve više izletnika počelo je ostavljati kutije u zabačenim područjima, s tajnovitim uputama koje su prenosili usmenim putem. Posjetnice su nakon nekog vremena zamijenjene pečatima. Preko jednog stoljeća, međutim, ovaj je hobi bio ograničen tek na nekoliko entuzijasta u močvarnim regijama Engleske. Onda je članak, objavljen 1998. godine u jednom popularnom američkom časopisu, predstavio ovu vrst potrage Amerikancima.

Zahvaljujući internetu, popularnost joj je dramatično porasla, a internet je postao i glavno sredstvo prenošenja uputa ostavljenih u kutijama. Randy Hall kaže da one u Britaniji često zahtijevaju korištenje kompasa, dok u Sjedinjenim Državama dominiraju smjernice i zagonetke. Radi se, kaže, o mozgovnoj aktivnosti. Inače, Hall je poznat po svojim pametno osmišljenim i vrlo složenim zagonetkama. Jedini ključ koji odaje za lociranje svoje kutije u Sjevernoj Karolini je njegova haiku pjesma…

"Volim kad ljudi shvate poruku i dobiju pobjednički osjećaj otkrića. Kad sami sebi kažu: ‘Ha, pa to je stvarno cool.’ Ne volim kad je traganje prejednostavno, kad samo skrenete sa staze i pogledate ispod neke stijene."

Pronalaženje kutija postalo je popularna aktivnost za vrijeme obiteljskih praznika. Dio je svakog godišnjeg odmora obitelji Andree Wyman. Tako je bilo i na putu u državi Ohio 2010. godine:

"Išli smo u potragu za kutijama na jezeru Erie. A završili smo u jednoj šumi u koju inače uopće ne bi išli. Kutija je bila skrivena u jednom malom kampu."

Njena jedanaestogodišnja kći Hannah do sada je pronašla već mnogo kutija. Ona kaže da joj je taj hobi baš ‘cool’ jer je nešto različito od kompjutera:

"Kad smo došli u taj park i pronašli poruku, u njoj je pisalo: ‘od tog i tog stabla koračajte 42 koraka korakom jednog učenika trećeg razreda. Kako sam ja u to vrijeme bila u trećem razredu, kutiju sam vrlo lako pronašla."

Hannah je udarila u bilježnicu svojim žigom u obliku snježne pahuljice i vratila se s odmora s novim suvenirom i lijepim uspomenama. Blago nekadašnjih ‘lovaca’ – za nju, obitelj Hartigan i tisuće drugih tragača za kutijama je – u samoj potrazi.

XS
SM
MD
LG