Summertime, an' the livin' is easy
Fish are jumpin' an' the cotton is high
Oh, Yo daddy's rich an' yo' ma is good lookin'
So hush, little baby, don't you cry
One of these mornin's, you goin' to rise up singin'
Then you'll spread yo' wings an' you'll take the sky
But till that mornin', there's a nothin' can harm you
With daddy & mammy standin' by
[Porgy and Bess, Houston Grand Opera (HGO), John DeMain, RCA, 1976]
Za “Summertime,” koju kao uspavanku, u prvom, odnosno trećem, činu folk opere “Porgy and Bess” pjevaju i Clara i Bess (Clara je i ponavlja u drugom), George Gershwin je navodno i bio inspiriran jednom ukrajinskom uspavankom koju je čuo u izvedbi ukrajinskog nacionalnog zbora, pod ravnanjem Oleksandera Košica, za jednog njihovog nastupa u New Yorku. Na pisanje opere, braću Gershwin je inspirirao kratki roman “Porgy,” DuBosea Heywarda, iz 1924. godine. Heyward je bio prodavač osiguranja i nekretnina, u Charlestonu, savezna država South Carolina, ali gajio je ozbiljan interes za književnost, imao ozbiljnih spisateljskih ambicija. Heyward je u “Porgyju” vjerno opisao uvjete u kojima su tada živjeli i radili crnci na jugu Sjedinjenih Država. Sa suprugom Dorothy, Heyward je napravio i kazališnu adaptaciju i “Porgy” je, kao neglazbeni igrokaz, uspješno prikazan na Broadwayu, 1927. godine, osam godina prije Gershwinove opere.
Braća Gershwin su Heywardovog “Porgyja” pročitala 1926. godine, a 1934., počela raditi na svom najvećem, najambicioznijem projektu – pisanju opere. Ne “folk opere” nego opere, jer sâm Gershwin nije, navodno, odobravao izraz “folk opera.”
Ali “Summertime” je skladana po uzoru na tradicionalnu uspavanku, a i puno je tada bilo crossovera – folk i tradicijska glazba, crkvena i koncertna – pa je i “Porgy and Bess” bila najavljena i reklamirana kao “folk opera.”
Iako se tekst često pripisuje Iri, istina je da su Ira Gershwin i DuBose Heyward dobrim dijelom zajedno na njemu radili. “Porgy and Bess” je bila premijerno izvedena u rujnu 1935., u Bostonu, i naišla na uglavnom dobre kritike. U New Yorku, međutim, mišljenja su bila duboko podijeljena i opera je bila skinuta s repertoara brodvejskog kazališta Alvin nakon samo 124 prikazivanja.
Unatoč svom nesretnom početku, “Porgy and Bess” će, vremenom, postati najizvođenija američka opera. A njena “Summertime,” sa svojom nevjerojatno jednostavnom melodijom, sažetom u samo šest nota – jedan od najvećih jazz-standarda...
Jazz-glazbenici je, međutim, nisu odmah prihvatili. Mnogi Amerikanci afričkog porijekla smatrali su da opera Georgea i Ire Gershwina promiče rasne stereotipe; sumnjali su u iskrenost, a i sposobnost bijelaca – braće Gershwin i Heywarda – da na pravi način predstave život siromašnih crnaca u jednom getu Charlestona. Jedna od prvih koja je snimila “Summertime” bila je Billie Holiday. Billie ju je pretvorila u blues, “blues s gotovo militantnom afro-notom; u njenoj interpretaciji, ‘Summertime’ gotovo postaje himna pokreta za građanska prava,” piše, u knjizi “Stardust Melodies,” Will Friedwald, koji skladbi “Summertime,” točnije – ariji iz opere “Porgy and Bess,” njenoj povijesti, tekstu, glazbenim analizama, biografijama skladatelja i tekstopisaca, informacijama o izvođačima i snimkama, posvećuje čitavih 38 stranica...
Billie Holiday je “Summertime” snimila u srpnju 1936. godine; u rujnu, s njom se našla na 12. mjestu glazbenih ljestvica. Tri godine kasnije – 1939. – “Summertime,” u izvedbi saksofonista/klarinetista Sidneyja Becheta, postaje prvi hit za tek utemeljenu jazz etiketu Blue Note Records, Alfreda Liona i Maxa Margulisa, i pomaže toj diskografskoj kući da se etablira...
Jedna od jazz-glazbenicima najdražih i jedna od najsnimanijih u povijesti jazza, “Summertime” je bila uvrštavana i u soundtrack za najmanje 15 filmova, a i “Porgy and Bess” je, 1959. godine, bila vrlo uspješno adaptirana za film, u režiji Otta Premingera, sa Sindeyjom Poitierom, Dorothy Dandridge, Sammy Davis Juniorom i Pearl Bailey u glavnim ulogama.
Postoji najmanje 2 600 snimljenih verzija, među njima izvedbe nekih od najvećih imena svijeta. The Summertime Connection, skupina entuzijasta iz Sjedinjenih Država i više evropskih zemalja, čiji članovi dijele jednu te istu strast – za “Summertime” i skupljanje snimki sa svih strana svijeta, tvrdi da su do prvog lipnja ove godine u svoju zbirku uspjeli uvrstiti 20 173 snimke, ali da ih u svijetu sve skupa postoji 26 800, među njima i ska i rock verzije i svi stilovi jazza, od dixielanda do bopa, i svi južnoamerički ritmovi, te snimke “Summertimea” na najneobičnijim glazbalima – thereminu, ugođenim zvončićima (carillonu), xaphoonu (saksofonu izrađenom od bambusa, s havajskog otoka Maui), kravljem rogu... i u svim mogućim vokalnim stilovima, od a cappella do doo-woopa i velikih mješovitih zborova.
Uz Louisa Armstronga i Ellu Fitzgerald, Billie Holiday, te Sidneyja Becheta, koje smo ovdje čuli, svima nam poznatije snimke “Summertimea” još su i one Sama Cookea, Dukea Ellingtona, Charlieja Parkera, Cheta Bakera, Errolla Garnera i Oscara Petersona, Franka Sinatre, Mahalije Jackson, Paula Robesona, Milesa Davisa, Billa Evansa, Johna Coltranea, Raya Charlesa, Arta Blakeyja, Herba Alperta, Sarah Vaughan, Perryja Coma, Billyja Stewarta, Joshue Redmana, Jasche Heifetza...i mnogih, mnogih drugih, iz svih žanrova, u nebrojeno stilova. Raznim ljudima “Summertime” ima različito značenje – može biti vruće ljeto u gradu, lijeno ljeto na selu, neki u njoj vide uspavanku, neki brodvejsku melodiju, neki koncertnu kompoziciju, neki opernu ariju, neki blues, neki jazz skladbu. Postoji toliko raznih verzija, bržih, sporijih, na toliko raznih načina. Za mnoge, i snimka Janis Joplin ostaje nezaboravna...