Obala Louisiane, njena močvarna područja poznata kao “bayou country,” domovina je i nekim starosjedilačkim plemenima koja tu žive tisućama godina. Desetljeća eksploatacije nafte i plina, medjutim, drastično su promijenila njihov način života. Izlijevanje nafte u Meksičkom zaljevu dodatno prijeti njihovoj budućnosti i za savjet su se obratili nekim drugim starosjedilačkim skupinama, od Aljaske do Ekvadora, koje su se u prošlosti takodjer morale nositi sa sličnim naftnim katastrofama.
Neuobičajeno je svježa srpanjska večer za Dulac, u Louisiani. Parkiralište pred društveno-kulturnim centrom se puni. Stotinjak ljudi došlo je na panel o krizi koju je uzrokovao BP. Ovo mjesto ovisi o ribi i plodovima mora. Zbog zagadjenja naftom mnoga su područja za ribolov već zatvorena.
Prisutne, predstavnike starosjedilačkih naroda iz pet zemalja, pozdravlja Thomas Dardar, poglavica Houma Indijanaca, službeno United Houma Nation, domaćina foruma: “Zahvaljujem svima koji su se odazvali i koji su nam došli, prijateljima iz Ekvadora kao i svima drugima. Već smo sinoć imali prilike razgovarati, čuli smo priče o sličnim nesrećama, nije ovo prva, desetljećima se to već dogadja, na drugim mjestima.”
Louisianine močvare na udaru su još od 30-ih godina prošlog stoljeća, kad su naftne kompanije iskopale prve kanale. Eksploatacija nafte i plina dovela je do odronjavanja tla na nekim mjestima, ali ništa slično ovome nije do sada pogodilo obale Louisiane i Meksičkog zaljeva i žitelji su zabrinuti za budućnost i što to znači za njihov način života, ovisan o zemlji jednako kao i o vodi.
“Užasno je znati da možda više nikad nećemo moći loviti ribu,” kaže Lora Ann Chaison, predstavnica plemenskog vijeća. “Ne mogu to prihvatiti, a drugog odgovora nemam. Ne znam da li nam ga itko može dati, znam samo da odgovor neće biti pravi i iskreni.”
Članovi lokalnih zajednica obratili su se ljudima poput Riki Ott, da im ona otvoreno kaže kako će izlijevanje nafte utjecati na njihov život. Riki Ott ima doktorat iz biologije mora, ali živi od komercijalnog ribolova na Aljasci. Zadnjih 20 godina proučava posljedice izlijevanja nafte s tankera Exxon Valdez.
Prije početka foruma, sudionici su autobusom obišli pogodjeno močvarno područje Louisiane. Riki Ott im je govorila o tome kako je bilo nakon havarije tankera Exxon Valdez, 1989.: “Ujutro 24. ožujka na našu se obalu izlilo, kako nam je bilo rečeno, 40 milijuna litara nafte. Dali su nam puno manju procjenu, baš kao i ovdje. Rekli su i da će potpuno očistiti obalu. Baš kao i vama ovdje. Obećanja industrije bolje izgledaju na papiru nego u praksi.”
Pogodjenim žiteljima Aljaske korporacija Exxon je takodjer rekla da neće biti nikakvih dugotrajnih posljedica od izlijevanja nafte. Ni to, kaže Riki Ott, nije bila istina.
Vrhovni sud Sjedinjenih Država presudio je da ova korporacija mora platiti odštetu od 507 milijuna dolara, otprilike desetinu onoga što je prvotno bilo traženo, za štetu nanesenu okolišu i lokalnom gospodarstvu.
Od svih koji su se okupili na forumu u Dulacu, Luis Yanza ima najviše iskustva u borbi s naftnim kompanijama. Vodeći je tužitelj u najvećem do sada ekološkom sudskom procesu. Početkom 60-ih, kompanija Texaco počela je eksploatirati naftu u izoliranom području Ekvadora, u tropskoj prašumi Amazone. Do 1992. godine, kad je kompanija to područje napustila, izbacila je više od 56 milijardi litara toksičnog otpada i to izravno u vodene puteve Amazona. Više od 30 tisuća starosjedilaca pogodjeno je kontaminacijom. Godine 2000., Chevron je kupio Texaco i bude li sud presudio protiv njih, mogli bi biti prisiljeni isplatiti odštetu u visini do 27 milijardi dolara. ‘Kompanija je odbila s nama razgovarati; tvrdi jedino da je za čišćenje odgovorna Petro Ecuador, lokalna naftna kompanija, koja je bila partner u konzorciju vlasnika bušotina’ – rekao je jedan od posjetitelja iz Ecuadora.
Luis Yanza savjetuje plemenima iz Louisiane kako treba postupati u ovakvim situacijama: “Potrebno je dokumentirati nanesenu štetu, potrebno je to činiti neovisno, sa znanstvenicima koji nisu povezani s naftnim kompanijama, potrebno je biti u stanju štetu dokazati, inače kompanija može oprati ruke od svake odgovornosti.”
Lokalni žitelji poput Brende Dardar Robicheux zabrinuti su i zbog gubljenja nekih aspekata lokalne kulture koje nikakav novac ne može zamijeniti: “Louisiana plaća krajnju cijenu za naftu, koju koriste i svijet i Amerika. Mi, pleme Houma, koje živi duž obale Louisiane, plaćamo krajnju cijenu i stoga smatram da je izuzetno važno da govorimo i nastupamo ujedinjeni. Da kao starosjedilački narod ustanemo za svoja prava, bez obzira na to iz koje zemlje bili, koje područje predstavljali, jer ugrožena je naša egistencija, naš način života.”
BP je, nakon gotovo tri mjeseca, zaustavio istjecanje nafte iz svoje oštećene bušotine u Meksičkom zaljevu. Za United Houma Nation tek će početi desetljeća čišćenja i parničenja koja će odlučiti o sudbini jedne krhke zajednice na samom rubu preživljavanja.