Glas Amerike: Šta ste saznali prilikom posjete pritvorskim jedinicama u BiH i razgovara s osobama osumnjičenima ili osuđenima za aktivnosti povezane s terorizmom i nasilnim ekstremizmom?
Ni Aolain: Posjetili smo zatvore zatvorenog tipa i državni zatvor. Imali smo otvoren pristup svim pojedincima koji su osuđeni za ozbiljna krivična djela, uključujući i terorizam. Zatvorski uvjeti su dobri. Infrastruktura u novom državnom zatvoru je dobra, ispunjava sve relevantne međunarodne standarde. Što se tiče kazneno-popravnih ustanova na nivoima entiteta, impresionirana sam stručnim znanjem osoblja koje radi s ljudima koji su osuđeni za teška krivična djela. Bh. sistem je imao iskustvo u činjenju najtežih krivičnih djela pred međunarodnom pravdom. Pristup osobama koje služe zatvorsku kaznu je prilagođen i individualistički. S tačke gledišta ljudskih prava, to predstavlja snagu, ali postoje dvije stvari koje treba promijeniti. Potrebno je uvesti probacijski sistem. BiH treba funkcionalan sistem davanja podrške za osobe koje odsluže zatvrosku kaznu. Nije riječ samo o ozbiljnim krivičnim djelima za sigurnost, već osobama osuđenima za sva krivična djela. Također, zatvorima treba nacionalni preventivni mehanizam za torturu, odnosno neophodna je implementacija i primjena tog sistema. Navedene dvije stvari su neophodne kako bi se ojačala ljudska prava u BiH.
Glas Amerike: Da li BiH ima dobru praksu s povratkom muškaraca, žena i djece iz Sirije? Kakva je njihova reintegracija?
Ni Aolain: Mislim da BiH ima snažan sistem za reintegraciju, što je neuobičajeno. U većini zemalja takav sistem ne postoji. Muškarcima su osuđeni za krivična djela koja su počinili. Ali i kada odu u zatvor, njima se pristupa individualno. Za njih je neophodan probacijski sistem kada odu na slobodu, tj., potrebna im je integracija u društvo. Za sada se vratila mala grupa žena i djece Bilo je inicijalnih izazova, trebalo je dugo vremena da djeca dobiju dokumente, pristup školstvu i medicinskoj njezi. Time se , za sada, izbalansirano upravlja. Najbitnija je uloga centara za socijalni rad, lokalnih centara koji rade za dobrobit djece i porodica. To je centralni element procesa reintegracije. On čini dobru osnovu s pravim resursima koji se pružaju centrima i ministarstvima koji rade direktno s porodicama.
Glas Amerike: Djeca koja su rođena u Siriji nisu mogla biti upisana u matične knjige u BiH i dobiti državljanstvo. Kako bi trebalo regulirati ovaj postupak?
Ni Aolain: Mislim da je postignut stvarni napredak što se tiče tog izazova. Grupa koja se vratila je došla brzo. Možda je rješavanje praktičnih pitanja trajalo nešto duže, ali vlasti rješavaju ova pitanja. Kada je riječ ličnim dokumentima, pristupu školstvu, zdravstvenoj njezi, zapošljavanju žena i reintegraciji u porodicama, to se kreće u pozitivnom pravcu. Također, ovo iskustvo treba podijeliti s drugim zemljama. Dio ekspertize koji je razvijen u BiH, primjenjuje se u nekim zemljama Zapadnog Balkana. To je dobar način da se društvo bavi ovom kompleksnom tematikom povratnika. Najbitnije je da vratimo žene, djecu i muškarce koji su još uvijek tamo. To je hitno. Djeca nisu odabrala da idu tamo, ne možemo birati mjesto rođenja. Ona su žrtva sistema Islamske države i prema njima trebamo postupati kao sa žrtvama. Svako dijete zaslužuje bolji život, što je moralna i pravna obaveza vlasti.
Glas Amerike: Razgovarali ste i sa ženama koje su se vratile iz Sirije. U kakvom ambijentu žive, kako napreduje proces integracije u društvo? Koliko im je teško pronaći posao?
Ni Aolain: Veliki broj njih su bile mlade kada su otišle u Siriju, a prije toga su bile suočene s mnogim izazovima. Humano društvo priznaje da ljudi prave greške, a bh. društvo bi trebalo imati kapacitet da prepozna da su one napravljene. Žene su se vratile i uglavnom se bave svojom djecom. Žele im osigurati bolji život. Mnoge od njih su duboko traumatizirane, a društvo ima veliko iskustvo što se tiče trauma. Nadam se da će, uz podršku koja im se pruža, moći živjeti samostalno, biti prihvaćene od porodica u svojim zajednicama. Ljudi koji su prošli kroz težak period tokom boravka u Siriji, mogu nas naučiti posljedicama kada napravite takav izbor i zažalite. U mnogim zemljama sam srela žene koje pričaju protiv ekstremizma, digle su svoj glas. Iz priča onih koji su otišli i vratili se, možemo naučiti kako zaustaviti ljude da idu. Najbitnije da od njih naučimo zašto ljudi odlaze, kako spriječiti da se dešava u budućnosti.
Glas Amerike: BiH je usvojila Strategiju za prevenciju i borbu protiv terorizma za period 2021-2026. i koristi savremene modele repatrijacije povratnika sa stranih ratišta i borbe protiv nasilnih i ekstremističkih pojava. Je li država spremna za prihvat preostalih osoba iz Sirije?
Ni Aolain: Vlasti su se obavezale da to urade. Vijeće ministara BiH je donijelo odluku koja mora biti provedena. Države koje mogu pomoći BiH, trebaju to uraditi. Sjedinjene Američke Države igraju ključnu ulogu u tom procesu.
Glas Amerike: Prethodnih dana ste razgovarali s predstavnicima vlasti i pravosudnih institucija. Kako biste generalno ocijenili stanje ljudskih prava u BiH?
Ni Aolain: Imali smo konstruktivnu i produktivnu posjetu. Bavimo se najozbiljnijim izazovima za bilo koje vlasti - terorizam, nasilni ekstremizam i radikalizacija. Pozitivno je da se od 2016. godine nije dogodio nijedan teroristički napad u BiH. Rizik od terorizma je nizak u ovom području. Veću zabrinutost predstavlja rizik od nasilnog ekstremizma koji može dovesti do terorizma. Potrebno je raditi na tranziciji kako bi se na efikasan način fokusiralo na ljude i spriječila pojava novih vrsta nasilja i preduvjeta za nasilni ekstremizam.