Ruske trupe su se prošlog mjeseca povukle iz južnog grada Hersona na drugu stranu Dnjepra, ali su njihovi snajperi i artiljerija i dalje postavljeni duž široke rijeke, što je čini novom linijom fronta.
Četrdesetsedmogodišnjeg Kovbasjuka brine to što je ugroženim stanovnicima izolovanim na riječnim ostrvima, sivoj zoni u kojoj Ukrajinci ili očajnički žele da se izvezu ili traže još potrepština, potrebna njegova pomoć.
"Neki od ovih ljudi nisu napustili svoje dače (vikendice) otkako je Herson oslobođen. Treba im hljeb“, rekao je Kovbasjuk novinarima AFP-a u svom čamcu, umotan u crveni šal i sa šeširom usljed hladnoće.
Prelaz, dok snijeg pada, kratak je, ali opasan.
"Na čamcu sam dobio dvije rupe od metka... odmah nakon što su ruski vojnici pobjegli na drugu stranu", rekao je građevinski radnik.
Rusko granatiranje promašilo je njegov čamac za samo metar prošle nedjelje na redovno ciljanoj industrijskoj obali južno od grada Hersona, gdje je bio smješten njegov čamac.
Njegovo odredište jednog dana ove nedjelje bilo je ostrvo Potemkin, osam kilometara dugo i četiri kilometra široko, odmah nizvodno od grada Hersona.
Parče zemlje okruženo ledenim strujama zahvaćeno je intenzivnim granatiranjem. Od nekoliko stotina malih ljetnikovaca na ostrvu, samo nekoliko njih je još uvijek naseljeno.
Kovbasjuk je ipak odlučan da donese hranu onima koji žele da ostanu i da evakuiše druge na novooslobođenu zapadnu obalu.
Ledeni vjetrovi udaraju u čamac, a ledena voda prska preko njega 40 minuta dok Kovbasjuk ne stigne i sretne Aleksandra Sokolika, 64-godišnjeg penzionera, koji također prevozi ljude na kopno.
"Oleksije, brate! Tako sam sretan što te vidim!" kaže penzioner grleći prijatelja na pontonu pored jedne dače.
Ostrvo je nekada bilo oaza mira, nedaleko od Hersona. Ali to je bilo prije ruske invazije u februaru i lakog zauzimanja Hersona od strane ruskih snaga ubrzo nakon toga.
Borbe su eskalirale u septembru dok su ukrajinske trupe osvajale teritoriju. Sada postoji nemilosrdna unakrsna vatra preko rijeke.
"Situacija je sada bolja u Hersonu. Imaju struju. Ovdje nemamo struje nedjelju dana", rekao je Sokolik.
"I svaku noć provodimo pod granatiranjem. S lijeva na desno, zdesna nalijevo, samo leti iznad nas".
Olga Špinjova, sa elegantnim ljubičastim šeširom i u zimskom kaputu, napušta ostrvo kako bi ostala kod sestre u Hersonu.
"Tamo će biti bolje nego u mom stanu u zgradi bez vode, grijanja i struje", rekla je ona hodajući sa svojim psom Tošom i dvije male torbe u ruci.
Ona je za AFP rekla da je odlučila da napusti ostrvo nakon hitnih molbi svoje kćerke i obavještenja da je njen dom granatiran.
"Imala sam sreću da sam tada bila u kući svoje kćerke. To mi je spasilo život. Moja kćerka je pozvala i rekla: 'Morate da odete!'", rekla je Špinjova za AFP.
Vlasti su najavile evakuaciju civila trajektom između 3. i 5. decembra, ali do nje nikada nije došlo.
"Ne možemo da organizujemo redovan transport na reci. Okupatori nam nisu dozvolili", rekao je regionalni guverner Jaroslav Januševič za AFP.
"Nažalost, ne možemo da garantujemo bezbjednost ljudi", rekao je on.
Na povratku za Herson sa troje ukrcanih ljudi, projektil je pao tačno ispred Sokolikovog čamca.
"Nemam pojma odakle je došao", rekao je on za AFP u šoku.
