Hladnoća na sjevernom dijelu naše planete, izazvana prodorima polarnih vazdušnih masa, i u Sjedinjemim Državama je, kao i mnogim drugim zemljama, nezabilježena do sada. Hladan zrak u dužem vremenskom periodu mogao bi, sudeći po najnovijim istraživanjima, povoljno uticati na zdravlje, mada za vrlo niske temeperature koje traju već četvrti mjesec Paige Worthy, stanovnica Čikaga kaže da je najgori vremenski period koji pamti:
"Osjećam bol prilikom disanja zbog izuzetno hladnog zraka. Moram šalom pokrivati usta i nos da bih ulažila bol u plućima."
Pri vrlo niskom temperaturama, bez obzira na to koliko slojeva odjeće imaju, ljudi se tresu od hladnoće. No, to bi moglo imati i dobru stranu. Naime, u studiji objavljenoj u žurnalu Cell Metabolism konstatuje se da podrhtavanje izazvano hladnoćom oslobađa hormone zvane irisin. Ti hormoni aktiviraju smeđe, dobre masnoće u tijelu čime se pospješuje sagorijevanje kalorija. Usljed toga gubi se tjelesna težina, praktično na isti način kao i prilikom fizičkih vježbi i kontrakcija mišića.
U seriji testova koje je za američki Nacionalni institut za zdravstvo vodio endokrinolog Francesco Celi, kod velikog broja volontera praćen je nivo hormona irisin u dvije situacije - prilikom vježbanja i odmaranja pod pokrivačima rahlađivanim do 12 stepeni celizijusa.
"Većina naših volontera podrhtavala je pod pokrivačima. To hlađenje trajalo je između 5 i 10 minuta, ne više. Analizirali smo uzorke njihove krvi prije i poslije rashlađivanja" - kaže doktor Celi i dodaje da je u tijelima rashlađenih volontera porast nivoa irisina bio iznenađujući:
"Nivo povećanja bio je skoro identičan porastu tog hormona nakon jednog sata vježbanja. To je potvrdilo našu početnu tezu da drhtanje tijela na hladnoći izaziva porast irisina."
Dalja istraživanja, nužna za razumijevanje procesa aktiviranja smeđih masnoća hormonom irisin i trošenja kalorija biće izuzetno korisna u kreiranju novih preparata za sprečavanje pojave šećerne bolesti i gojaznosti. Doktor Celi naglašava:
"Saznanja o porastu nivoa irisina usljed drhtanja tijela izazvanog niskim temperaturama su prvi, kraći, korak. Porebna su dalja, dugoročna istraživanja da dođemo do cjelovitih ocjena o mogućim efektima."
Doktor Celi ne preporučuje zadržavanje i drhtanje na hladnoći kao put gubljenja tjelesne težine. Mnogo jednostavnije je biti vani, na hladnom, samo onoliko koliko se mora, a višak tjelene težine skidati vježbanjem pri normalnim temperaturana.
"Osjećam bol prilikom disanja zbog izuzetno hladnog zraka. Moram šalom pokrivati usta i nos da bih ulažila bol u plućima."
Pri vrlo niskom temperaturama, bez obzira na to koliko slojeva odjeće imaju, ljudi se tresu od hladnoće. No, to bi moglo imati i dobru stranu. Naime, u studiji objavljenoj u žurnalu Cell Metabolism konstatuje se da podrhtavanje izazvano hladnoćom oslobađa hormone zvane irisin. Ti hormoni aktiviraju smeđe, dobre masnoće u tijelu čime se pospješuje sagorijevanje kalorija. Usljed toga gubi se tjelesna težina, praktično na isti način kao i prilikom fizičkih vježbi i kontrakcija mišića.
U seriji testova koje je za američki Nacionalni institut za zdravstvo vodio endokrinolog Francesco Celi, kod velikog broja volontera praćen je nivo hormona irisin u dvije situacije - prilikom vježbanja i odmaranja pod pokrivačima rahlađivanim do 12 stepeni celizijusa.
"Većina naših volontera podrhtavala je pod pokrivačima. To hlađenje trajalo je između 5 i 10 minuta, ne više. Analizirali smo uzorke njihove krvi prije i poslije rashlađivanja" - kaže doktor Celi i dodaje da je u tijelima rashlađenih volontera porast nivoa irisina bio iznenađujući:
"Nivo povećanja bio je skoro identičan porastu tog hormona nakon jednog sata vježbanja. To je potvrdilo našu početnu tezu da drhtanje tijela na hladnoći izaziva porast irisina."
Dalja istraživanja, nužna za razumijevanje procesa aktiviranja smeđih masnoća hormonom irisin i trošenja kalorija biće izuzetno korisna u kreiranju novih preparata za sprečavanje pojave šećerne bolesti i gojaznosti. Doktor Celi naglašava:
"Saznanja o porastu nivoa irisina usljed drhtanja tijela izazvanog niskim temperaturama su prvi, kraći, korak. Porebna su dalja, dugoročna istraživanja da dođemo do cjelovitih ocjena o mogućim efektima."
Doktor Celi ne preporučuje zadržavanje i drhtanje na hladnoći kao put gubljenja tjelesne težine. Mnogo jednostavnije je biti vani, na hladnom, samo onoliko koliko se mora, a višak tjelene težine skidati vježbanjem pri normalnim temperaturana.
