„Bilo je momenata kada sam želio odustati, ali poruke od bosanskohercegovačke javnosti su mi značile. Ja sam se popeo na vrh, ali imam osjećaj da je to bio timski uspjeh jer svaka poruka podrške je presudna u trenucima kada vam je teško”, kaže bh. alpinista Tomislav Cvitanušić u intervjuu za Glas Amerike nakon uspješno završene ekspedicije na „krov svijeta” – Mount Everest.

Glas Amerike: U Sarajevu su Vas, nakon ekspedicije na Everest, dočekali prijatelji, porodica i ljudi koji su podržavali Vaš put. Da li je nekoliko dana dovoljno da se sumiraju utisci i „slegnu” emocije nakon velikog uspjeha?

Cvitanušić: Utisci i emocije se još uvijek sumiraju. Trebat će mi vremena da shvatim da je to bio „krov svijeta” i da je sve trajalo od polaska na Himalaje do povratka. Prošlo je 58 dana, dug period, pogotovo ako ste sami, da nije bio niko iz Bosne i Hercegovine s kim sam mogao popiti kafu, porazgovarati... U timu sa mnom su bili pjevači iz Meksika, Indije, Njemačke i Francuske. Divni ljudi s kojima sam razgovorao, ali nije to isto. Imati nekoga bliskog mi je najviše falilo. Bilo je dana kada sam se pitao da li mogu, ali nisam dozvolio da nadvlada pesimizan. Zebnja i čekanje da li će sve dobro proči. Bila je loša sezona za penjače u Nepalu. Stradalo ih je 17 i to je previše. Prosjek je četiri do pet nesreća po sezoni.

Glas Amerike: Koliko su Vam značile podrška i savjeti bh. alpiniste Muhameda Gafića i ostalih iskusnih penjača iz regiona? Kako ste se pripremali fizički i mentalno?

Cvitanušić: Podrška Muhameda Gafića Gafe je bila značajna, jer sam od njega naučio sve o planinama i alpinizimu. Generacija Hame Šišića i Slobodana Žalice je postavila temelje alpinizma u BiH krajem '60-ih, '70-ih i '80-ih godina. Kad idete na Everest uradite sve što je do vas kako biste sebi pojačali šansu da bude uspješno. Ja sam imao „savjetodavno tijelo” koje se sastojalo od Gafe, Dragana Jaćimovića, prvog čovjeka iz Srbije koji je popeo Everest, Stipe Božića iz Hrvatske i Naima Logića, prvog Bosanca i Hercegovca s adresom u Arizoni, koji je popeo svih sedam vrhova na sedam kontinenata. Imao sam satelitski lokator kojim sam mogao komuncirati na mjestima gdje nema signala. To mi je mnogo značilo, al sam ponosan da sam imao pomoć od navedenih ljudi.

Glas Amerike: Šta je bilo u mislima tokom ekspedicije s obzirom na teške vremenske prilike i okolnosti? Je li bilo momenata kada ste htjeli odustati?

Cvitanušić: Bilo je momenata kada sam želio odustati, ali poruke od bh. javnosti su mi značile. Ja sam se popeo na vrh, ali imam osjećaj da je to bio timski uspjeh. Svaka poruka podrške, pogotovo ljudi koje ne poznajete, presudna je u trenucima kada vam je teško. Svakom penjaču je teško. Svi nekada razmišljaju da odustanu. Neki to i urade, ali ja nisam. S druge strane, mi iz BiH nemamo tako često priliku izaći na „krov svijeta” Mala smo zemlja, iako imamo veliki potencijal, talenat i ljudske resurse. Mora se pronaći unutrašnja motivacija, a mislio sam da je najviše potrebna fizička snaga. Potrebno vam je zdravlje i da tijelo sluša. Međutim, tamo sam naučio da se Everest penje iz srca. Mlađi i snažniji momci, alpinisti, pripadnici specijalnih jedinica iz raznih dijelova svijeta su odustajali. Sa mnom u timu je bila Francuskinja Fabiene, majka troje djece, koja je zbog autoimune bolesti, dvije godine provela u kolicima. Nakon što se izliječila, odlučila je popeti Everest i skrenuti pažnju na tu bolest. S jedne strane je žena koja je bila bolesna, a s druge pripadnici specijalnih jedinica. Ona se popela, a neki od njih su odustajali. Penjanje na Everest je mentalna igra. Potrebno je pronaći motivaciju i snagu da se ide dalje, metar po metar do kraja.

Glas Amerike: Iako je postojala velika želja i upornost, šta je bilo najizazovnije na putu do vrha, postoji li ključni trenutak?

Cvitanušić: Najuzbudljiviji momenat je bio i najteži na ekspediciji. Petnaestog maja, u 15 sati smo došli na južno sedlo, jurišni kamp odakle se ide na vrh. Trebali smo tu provesti tri do četiri sata, istopiti led kako bismo napravili vodu ili čaj za uspon, odmoriti se i krenuti. Jedva smo uspjeli razapeti šator od jačine vjetra, a vrlo je teško predvidjeti vjetar na tom sedlu. Tu smo proveli 26 sati, strahujući za život. Tu se ne može disati dbez kisika u bocama. U tom trenutku nisam razmišljao o vrhu, već o opstanku. Sutradan su nam javili da će vjetar oslabiti na grebenu Everesta i da će biti prihvatljivo za penjanje. Rekli su nam: „Ako mislite krenuti na vrh, trebate poći noćas ili se vratiti u bazu”. Partner me pogledao i pitao: „Šta misliš?”, a ja sam rekao da sam fokusiran i spreman pokušati. Krenuli smo ka vrhu i nakon 14 sati smo stigli na Mount Everest. Bili smo naoružani optimiznom i željom da izađemo skupa na vrh. Njemu znači taj vrh, a znao je koliko bi i meni značio i koliko bi bio ponosan i sretan da zastavu BiH izvadim iz ruksaka i napravim fotografiju.

Glas Amerike: Koliko su česte povrede i smrtni ishodi na usponima?

Cvitanušić: Nesreće se dešavaju. Teško je ako se nesreća desi gdje ne može doći helikopter i spasioci. Prepušteni ste sami sebi. Partner i ja smo imali paket prve pomoći, a 80 posto penjača je za dva dana dobilo promrzline zbog vjetra. I ja sam ih dobio i javio sam se doktoru u baznom kampu nakon povratka. Helikopter me prebacio u bolnicu, pobrinuli su se za mene i neću imati posljedice. Trebam biti pod ljekarskim nadzorom te se nadam da ću ubrzo voziti bicikl, trčati i plivati.

Glas Amerike: Kako je izgledao boravak na vrhu, šta Vam je u tom trenutku bilo u mislima?

Cvitanušić: Boravak na vrhu je kratak. To je mali prostor, snježna kapa na kojoj se nalazi famozna kineska piramida. Na vrhu se ne ostavlja ništa. Ljudi često pitaju jesmo li ostavili zastavu? Zamislite kada bi svaki penjač ostavio zastavu na vrh, a u sezoni ih je oko 200. Boravak na vrhu je trajao desetak minutaa, jer imamo kisik koji se troši, a potreban nam je i za povratak. Silazak je puno teži nego uspon. Uspon je noću pomoću čeonih lampi i vidite nekoliko kvadrata oko sebe, ne vidite prostranstvo. Kada se spuštate po danu i vidite kuda ste prošli, pomislite da je sreća što je bila noć. Da sam preko dana vidio put kojim sam krenuo, vjerovatno bi bilo teže i bilo bi iskušenje odustati. Nemoguće je opisati kakve su to padine i predjeli. Kada ste na vrhu i oči se ovlaže, taj trenutak spakujete u srce. Ono što ostaje u srcu i duši je sve što penjač ponese sa sobom. Ja sam imao osjećaj zahvalnosti i prolaznosti. Planina je stara 60 miliona godina, a mi smo na planeti određeno vrijeme.

Glas Amerike: Koja bi bila Vaša poruka sve hrabre ljude iz Bosne i Hercegovine koji se odluče na ekspediciju penjanja na Everest?

Cvitanušić: Najvažnije je imati dobre učitelje i savjete i naučiti vještine. Ja sam imao dobar tim i „savjetodavno tijelo” alpinista iz regiona koji su se ujedinili da mi pomognu. Imao sam logističku podršku od sponzora - dozvole su preskupe, oprema, bazni kamp... Sada imam obavezu prenijeti mladima kako su meni prenosili moji učitelji alpinizma - ništa nije nemoguće. Ne trebamo se plašiti, moramo biti hrabri. Mi smo mala zemlja, ali smo sposobni za velike stvari, a to se pokazuje u sportu u cijelom regionu. Nekada se plašimo i pokušati. Svako ima svoj Everest. Ne mora to biti penjanje, može biti u nauci, kulturi, muzici.. Moramo ohrabriti generacije koje dolaze da nastave tamo gdje smo mi stali. Nadam se da će moj put nekoga ponukati. BiH još uvijek nema ženu na vrhu svijeta. Nadam se da će moja priča ponukati neku ženu iz alpinizma da postane prva žena iz BiH na „krovu svijeta”. Svi ćemo se staviti u službu tog cilja, cijela ekipa iz BiH i regiona.

Tako je prevaziđeno protivljenje konzervativnog, desnog krila Republikanske stranke i izbjegnut kastastrofalni scenario da Amerika dođe u situaciju da ne može da plati svoje dugove.

Predstavnički dom, u kome tijesnu većinu imaju republikanci, glasao je sa 314 prema 117 glasova da se zakon usvoji i proslijedi Senatu, koji će morati da usvoji mjeru i dostavi je predsjedniku Joeu Bidenu na potpis prije roka u ponedjeljak, kada se očekuje da federalna vlada ostane bez novca da plaća svoje račune.

"Ovaj sporazum je dobra vijest za građane Amerike i američku ekonomiju", izjavio je Biden poslije glasanja. "Pozivam Senat da ga usvoji što brže da bih ga potpisao."

Predložena mera - kompromis između Bidena i predsjedavajućeg Predstavničkog doma Kevina McCarthyja, izazvala je protivljenje 71 republikanaca iz tvrde, konzervativne struje. To bi obično bilo dovoljno da se blokira neki stranački prijedlog, ali je 165 demokrata - više od 149 republikanaca koji su glasali za njega - podržalo mjeru i omogućilo da bude usvojena.

Zakonom se suspenduje, odnosno privremeno ukida granica zaduživanja federalne vlade do 1. januara 2025. To omogućava Bidenu i Kongresu da stave u stranu to politički rizično pitanje do predsjedničkih izbora u novembru 2024.

Njime se također predviđa zamrzavanje federalne potrošnje na istom nivou tokom 2024, i povećanje od 1 posto 2025. Ubrzava se proces davanja dozvola za određene energetske projekte, federalnoj vladi se vraća 30 milijardi dolara neutrošene pomoći državama za vrijeme pandemije, i povećavaju zahtjevi za kvalifikovanje za programe pomoći u hrani, odnosno "markica za hranu".

Republikanci tvrde struje željeli su veće rezanje potrošnje. "U najboljem slučaju, imamo dvogodišnje zamrzavanje potrošnje, koje je puno rupa i trikova", izjavio je kongresmen Chip Roy, istaknuti član konzervativnog Kokusa slobode u Predstavničkom domu.

Liberalne demokrate - koje su se zajedno sa Bidenom protivile vođenju pregovora u vezi sa granicom zaduživanja - protivile su se zakonu iz nekoliko razloga, uključujući nove uslove za korisnike vladinih programa pomoći siromašnima.

"Republikanci su nas primorali da odlučimo koji ranjivi Amerikanci će dobiti priliku da jedu, ili će nas dovesti u stanje da ne možemo da plaćamo dugove. To prosto nije ispravno", rekao je demokratski kongresmen Jim McGovern u srijedu.

U utorak uveče, kongresna kancelarija za budžet, koja je nestranačko tijelo, izračunala je da bi prijedlog rezultirao uštedama od 1,5 biliona dolara u narednih deset godina.

U Senatu, lideri obje stranke kažu da se nadaju da će usvojiti zakon prije vikenda, ali bi potencijalno kašnjenje zbog glasanja o amandmanima moglo da iskomplikuje stvari.

Bitka oko zakonskog prijedloga takođe se pretvorila u test autoriteta McCarthyja, kao predsjedavajućeg Predstavničkog doma. On je izabran u januaru poslije 15 rundi glasanja, nakon što je ultrakonzervativnim članovima Kongresa obećao da će imati veće učešće u nastojanjima da se smanji vladin budžet.

SAD svake godine hronično boluju od deficita u iznosu od nekoliko hiljada milijardi dolara, čime se samo povećava dugoročni, ukupni dug.

“Demokrate će se postarati da zemlja ne dođe u situaciju da ne plaća dugove. Tačka", rekao je novinarima u sredu lider demokrata u Predstavničkom domu Hakeem Jeffries

Neki konzervativni republikanci su bili sumnjičavi u odnosu na upozorenje sekretarice za finansije da će vlada, do sljedećeg ponedjeljka, ostati bez novca da ispuni svoje finansijske obaveze, što između ostalog znači da ostaje bez gotovine za plaćanje kamate na vladine hartije od vrijednosti, penzija za starije Amerikance i plata vladinim radnicima i pripadnicima vojske.

Zakon ne sadrži podizanje poreza niti se njime sprječava dalji rast nacionalnog duga, koji će se povećati za još dodatnih 3 biliona dolara ili više u narednih godinu i po.

On također predviđa smanjenje zapošljavanja službenika Nacionalne poreske službe.

Pence će saopštiti kandidaturu na skupu u 7. juna, na svoj 64. rođendan, prema izjavama dvije osobe upoznate sa njegovim planovima, koje su željele da ostanu anonimne.

Također se očekuje da Pence objavi video snimak kada bude proglašavao kandidaturu.

Njegov tim smatra da je Iowa, jedna od prvih država u kojoj se glasa na stranačkim izborima, ključna za njegov potencijalni put ka pobjedi, a savjetnici kažu da planira da vodi agresivnu kampanju za konzervativne glasove hrišćanskih evanđelista koji čine znatan deo republikanskog biračkog tijela u toj državi.

Pence je otvoreno konzervativan političar i snažno se protivi pravu na abortus, zalažući se za nacionalnu zabranu.

Očekuje se da će se u svojoj kampannji, Pence nastojati da izađe iz Trumpove senke i u direktnim susretima sa biračima pokaže svoju ličnost. Pence, koji je služio u Kongresu kao guverner Indiane prije nego što ga je Trump izabrao za svog potpredsjednika 2016, bio je izuzetno lojalan potpredsjednik dok se nije distancirao od Trumpa zbog izbora 2020.

Trump, koji je očajnički želio da preokrene svoj poraz i ostane na vlasti, pokušao je da ubijedi Pencea, i svoje pristalice, da Pence nekako može da poništi volju birača, dok bude predsjedavao ceremonijalnim prebrojavanjem elektorskih glasova u Kongresu 6. januara 2021, iako potpredsjednik nema takva ovlaštenja.

Dok je brojanje glasova trajalo, nasilna rulja Trympovih pristalica upala je u zgradu, lomila prozore, i napadala policiju, a Pence i njegovi članovi porodice i osoblje su morali da se sakriju dok su neki ljudi iz rulje skandirali "Objesite Mikea Pencea!"

Pence je izjavio da su Trumpove "nesmotrene riječi" ugrozile njegovu porodicu i sve druge koji su bili u Capitolu tog dana i ocijenio da će historija "pozvati Donalda Trumpa na odgovornost."

"Četiri godine smo imali dobar poslovni odnos. Nije se dobro završilo", napisao je Pence u svojoj knjizi "So Help Me God".

Bivši potpredsjednik je proveo naredne dvije i po godine strateški se odvajajući od Trumpa, dok je postavljao temelje za svoju kampanju. Dok je dosljedno hvalio učinak "Trump-Pence administracije", također je naglašavao različitosti njih dvojica, i u politici i stilu.

Glas Amerike: Da li je Tužilaštvo Haškog suda za ratne zločine zadovoljno današnjom presudom protiv bivših rukovodilaca srbijanske Službe državne bezbjednosti Jovice Stanišića i Franka Simatovića?

Brammertz: Da, definitivno smo zadovoljni. Mislim, mi smo već dobili osuđujuću prvostepenu presudu, ali jedan od razloga zbog kojih smo se žalili je to što su, uprkos činjenici da su obojica osuđeni na po 12 godina zatvora, nisu smatrani dijelom većeg udruženog zločinačkog poduhvata. I to je svakako značaj današnje odluke u kojoj su sudije potvrdile da je postojao veliki udruženi zločinački poduhvat iz Beograda, koji je za plan imao etničko čišćenje teritorija u Bosni i Hrvatskoj. Sudije su ponovo pominjale Slobodana Miloševića i Radovana Karadžića kao dio ovog poduhvata. I Stanišić i Simatović se smatraju dijelom ovog velikog udruženog zločinačkog poduhvata.

POGLEDAJTE JOŠ:

Stanišiću i Simatoviću po 15 godina zatvora; Tužilaštvo: Potvrđen međunarodni sukob u BiH

Glas Amerike: Ovo je prvi put da je neko osuđen za zločine koje su počinile srpske snage, pripadnici jedinice Škorpion 1995. godine u Trnovu. Koliko je presuda, u tom smislu, značajna žrtvama?

Brammertz: Pojedini političari pokušavaju prikazati da je rat u Bosni bio jedna vrsta građanskog rata i unutrašnji oružani sukob. Današnjom odlukom, što je vrlo važno, jasno je razjašnjeno da je riječ o međunarodnom oružanom sukobu. Jasna je direktna upletenost višeg rukovodstva iz Beograda u zločine počinjene u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj.

Glas Amerike: Ujedno je i prva presuda kojom se utvrđuje odgovornost paravojne jedinice za učešće u ratu u Bosni i Hercegovini, odnosno tzv. Arkanovih Tigrovaca.

Brammertz: Svi znamo da su naoružane grupe, paravojne formacije kao što su Arkanovi Tigrovi i druge, oduvijek igrale vrlo važnu ulogu u ratu u Jugoslaviji i bile su veoma poznate po brutalnosti i ubijanju. A važnost ove odluke je pravosnažna presuda koja jasno utvrđuje da je srpska obavještajna služba formirala svoju tzv. elitnu jedinicu koja je bila direktno uključena u obuku i činjenje zločina zajedno sa paravojnim jedinicama u Bosni. U tom smislu, to je i veoma važan dokaz hijerarhije ili interakcije između paravojnih i redovnih državnih službi. Jedan od od izazova u nekoliko slučajeva je bio da se uspostavi komanda i kontrolu državnih službenika vojske nad oružanim grupama. I ovo je opet jedan od onih veoma važnih slučajeva gdje je jasno utvrđeno da oružane grupe nisu djelovale samostalno, već da su bile direktno podržane od zvaničnika, u ovom konkretnom slučaju, službenika obavještajne službe u Beogradu.

Glas Amerike: Kakva je, prema Vašem mišljenju, saradnja Bosne i Hercegovine sa Srbijom i Hrvatskom u istrazi ratnih zločina?

Brammertz: Svakih šest mjeseci podnosimo izvještaj Vijeću sigurnosti o napretku ili izostanku u realizaciji našeg mandata. I naravno, danas je bila naša posljednja odluka. Ali izazova će biti dugi niz godina, jer još uvijek manjka saradnja između zemalja bivše Jugoslavije. Danas je realnost da su stotine počinitelja zločina u Bosni i Hercegovini, našle utočište u Srbiji i Hrvatskoj jer imaju dvojno državljanstvo. Ni Srbija ni Hrvatska ne izručuju svoje državljane. Tužna je realnost da još uvijek postoji mnogo nekažnjenih za počinjene zločine. Skoro svaki dan radimo s kolegama u regionu i pokušavamo podržati BiH. Ali, Beograd i Zagreb trebaju pokazati da ozbiljno shvataju te slučajeve. Ako ne budu ozbiljno radili na istragama, bosanskim žrtvama, preživjelima i svjedocima će biti veoma teško otići u Zagreb i Beograd da svjedoče. Dakle, mnogo toga treba uraditi. Prije dva mjeseca sam bio u Beogradu da pružim podršku, ali i da budem kritičan u odnosu na mali broj predmeta koji se tamo vode. Nedavno sam boravio i u Zagrebu te sam skrenuo pažnju da posljednje dvije godine ministarstvo pravde blokira skoro 100 zahtjeva koji dolaze iz BiH.

Glas Amerike: Do danas, pred Haškim tribunalom nijedan državni funkcioner Srbije nije ranije osuđen za učešće u ratu u Bosni i Hercegovini. Hoće li se u narednom periodu utvrditi kakvu je ulogu susjedna država imala u ratu i da li su optuženi odgovorni za djelovanje paravojnih jedinica?

Brammertz: Međunarodni sudovi uvijek procesuiraju pojedince zbog njihove individualne krivične odgovornosti. Ovo nije presuda koja kaže da je odgovoran kompletan srpski narod. Ali, vrlo jasno govori da je tadašnje rukovodstvo, kojem pripada obavještajna služba, imalo vrlo jasan plan da okupira i etnički očisti određene teritorije u Bosni i Hrvatskoj kršenjem Ženevske konvencije i prisilnim premještanjem pojedinaca, seksualnim nasiljem, ubistvima i istrebljenjem. Dakle, zločini su bili masovni. Svi koji gledaju naprijed, trebaju znati historiju sukoba i da su Beograd i Zagreb u različitim periodima imali značajnu ulogu u ratu. Dakle, ta otkrića nisu nova, ali su barem sada u konačnoj presudi. I biće veoma teško, bilo kome u budućnosti da tvrdi da Srbija nije imala nikakvu ulogu u zločinima počinjenim na teritoriji Bosne i Hercegovine i Hrvatske.

Glas Amerike: Ovo je posljednji postupak za rat u Bosni i Hercegovini pred Haškim sudom. Ostavila je Bosni i Hercegovini, ali i svijetu, sudski utvrđene činjenice kao jedan od načina borbe protiv negiranja genocida i drugih zločina. Kakva će biti konačna ocjena umiješanosti Srbije u rat u Bosni i Hercegovini?

Brammertz: Znate da Tribunal nikada nije imao mandat da piše historiju sukoba, zar ne? Ako danas pogledate školske knjige u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i Srbiji, naći ćete potpuno drugačija objašnjenja o ratu. I svako sebe smatra žrtvom i teško priznaje zločine. I to je realnost koja je jasna i u Srbiji. Ako danas vidimo veličanje ratnih zločinaca kao što su Karadžić i Mladić, možemo samo biti krajnje razočarani. A sve to uprkos dokazima predstavljenim u video snimcima pogubljenja vojnika. Ako govorimo o pomirenju i posmatramo kako region napreduje, definitivno ostaje puno posla da se uradi. Kako se možete dogovoriti o zajedničkoj budućnosti u regionu ako imate potpuno drugačiju procjenu nedjela iz prošlosti? Na historičarima će biti da odluče da li država ima krivičnu odgovornost. Mislim da je Tribunal dao mnogo dokaza historičarima koji žele dati poštenu procjenu. Bilo je nekoliko hiljada svjedoka koji su svjedočili. Postoje milioni stranica zapisa o sukobu i svi će moći vidjeti i pročitati čija je odgovornost.

Blinken je ustvrdio da administracija ne povezuju ta dva pitanja, ali je priznao da to jeste slučaj sa nekim članovima Kongresa. Predsjednik Joe Biden je indirektno povezao ta dva pitanja tokom telefonskog razgovora sa turskim predsjednikom Recepom Tayyipom Erdoganom u ponedjeljak.

"Razgovarao sam sa Erdoganom i on i dalje želi da se poradi na (borbenim avionima) F-16. Rekao sam mu da mi želimo dogovor sa Švedskom. Pa hajde da to završimo", rekao je Biden.

Međutim, državni sekretar i dalje je isticao da su ta dva pitanja razdvojena. Ipak je naglasio da bi njihovo rješavanje značajno ojačalo evropsku bezbjednost.

"Oba su po našem mišljenju ključna. Vjerujemo da bi oba trebalo riješiti što je brže moguće: odnosno pristupanje Švedske i napredak kada je riječ o avionima F-16", rekao je Blinken na konferenciji za novinare sa švedskim premijerom Ulfom Kristerssonom u švedskom gradu Lulea.

"Vjerujemo da je sada pravi trenutak", poručio je američki diplomata. Odbio je međutim da predvidi kada bi Turska i Mađarska - jedine članice koje to nisu uradile - mogle da ratifikuju članstvo Švedske u NATO-u.

Dodao je da očekuje da će to biti završeno do samita lidera u Viljnusu u julu.

Erdogan, koji je ponovo izabran u nedjelju, optužuje Švedsku da nije dovoljno oštra prema grupama koje Ankara smatra teroristima, dok su njegove pristalice nezadovoljne zbog paljenja Kurana na protestima u Stockholmu.

Kristersson je rekao da su dvije strane u kontaktu od izbora u nedelju, a govorio je i o prednostima švedskog članstva u NATO-u, "kada se zemlja pridruži alijansi".

Blinken u Švedskoj prisustvuje sastanku trgovinskog i tehnološkog savjeta SAD i EU i otputovaće u Oslo gdje se u srijedu sastaju ministri inostranih poslova NATO-a, prije nego što u petak posjeti novu članicu Finsku.

Generalni sekretar NATO-a Jens Stoltenberg rekao je u utorak da je cilj da Švedska postane članica prije samita u julu.

"Nema garancija, ali je apsolutno moguće da se dođe do rešenja i omogući odluka o punom članstvu Švedske do samita u Viljnusu", rekao je Stoltenberg.