Najmanje o čemu je Baron Cohen ovom prilikom govorio bio je zapravo antisemitizam, a više se osvrnuo na fundamente demokratije i autokratije kao i na društvene mreže kao modernu alatku propagande. „Demokratija, koja se ovisi o zajedničkoj istini, je u povlačenju, a autokratija, koja ovisi od zajedničkoj laži, je u uzletu“, rekao je tom prilikom Baron Cohen. I nažalost, zaista je tako: pored svih alata za širenje činjenica, istine i obrazovanje, oni više služe širenju neistina, poluistina, propagande i laži. Nikada nismo imali veću mogućnost ekspresno brzog širenja informacija i nikada niti jedan sistem informisanja nije bio više zloupotrijebljen od interneta i društvenih mreža.
Baron Cohen je svojim filmovima i TV emisijama dekonstruirao srž društva sklonog ksenofobiji i pokazao kako su ksenofobija, islamofobija, antisemitizam, homofobija i ine vrste osporavanja demokratije i građanskih prava itekako prisutne i kako se mogu „izvući“ iz pojedinca. Naglasak je na tome kako je on dekonstruirao, a ne širio i opravdavao mržnju. „Šačica internet kompanija je omogućila svu ovu mržnji i nasilje“, rekao je Baron Cohen.
Jednostavno – algoritmi kompanija Google, Youtube, Facebook ili Twitter amplificiraju sadržaj za koji „misle“ da je korisnik zainteresiran, zagušuju internet prostor onim što zadržava korisnika, a pri tome skrivajući sadržaj koji je činjeničan i istinit.
Uzeću za primjer sebe: premda me interesuje sadržaj stranica vodećih naučnih časopisa, na mom feedu i lajni se ovaj sadržaj ne prikazuje, nego moram ići posebno na FB stranice ili Twitter naloge ovih medija ili direktno na njihove web-stranice, kako bih pronašla što me zanima. Međutim, obje platforme mi nude niz sadržaja koji me zapravo ne zanima, od onoga što su možda lajkali moji prijatelji do sponzorisanih oglasa koji me praktično nikada ne zanimaju. Da ne znam šta me zanima i gdje to da tražim, nego da sam samo dokoni prisutnik u web prostoru, bivstvenik koji trati vrijeme, bila bih zatrpana sadržajima koji često nisu istiniti i koji su ponekad čiste manipulacije. Izloženost ovakvim sadržajima povećava i rizik njihove upotrebe, klikanja na njih i uimanja njih kao činjenica.
Najgora kombinacija je biti glup, zao i pun mržnje. Nažalost, alati spomenutih platformi amplificiraju mišljenja ovakvih osoba i njihovu maniru ponašanja. Naravno, društvene mreže su istovremeno i izvor i antiotrov za ovakve oblike ponašanja, ali analiza i dekonstrukcija propagande te popravljanje štete su znatno duži procesi. Jedan od načina borpe protiv ovih devastirajućih oblika manipulacije i širenja mržnje su i kampanje poput #BirajRiječi (sklopu projekta Dijalog za budućnost koji u BiH provode UNICEF BiH, UNDP BiH i UNESCO BiH te #NeVjerujNaPrvu Delegacije EU u BiH. U video spotu grupe Helem Nejse u saradnji sa Markom Louisom, a u okviru #BirajRiječi, mladima se skreće pažnja na govor mržnje na internetu i načine kako da se ova pojava smanji – jednostavnim biranjem riječi i internet-bontonom u komunikaciji sa drugima.
Baron Cohen se naročito osvrnuo na to što Facebook dozvoljava političke oglase bez provjere činjenica. Istovremeno, na FB ne možete napraviti oglas koji će sadržati provakcinalni, na nauci utemeljen članak ukoliko naslovna slika i sam članak sadrže sliku vakcine jer to FB kvalifikuje kao „poticanje na ozljedu“ ili „samoranjavanje“. Također, ne možete napraviti oglas tj. „boostati“ članak koji spominje sufražetkinje, borbu za ravnopravnost spolova ukoliko vasa stranica ili vi nemate potvrđen ID. Uskogrudost FB algoritma se primjećuje i na člancima koji promovišu dojenje te na postovima koji debunkuje teorije zavjera i lažne vijesti.
Treba posebno obratiti pažnju na jedan dio Baron Cohenovog govora:
„Prvo, Zuckerberg je čitav problem pokušao prikazati kao 'izbore ... oko slobode izražavanja'. To je smiješno. Ovdje se ne radi o ograničavanju nečije slobode govora. Riječ je o tome da se ljudima, od koji su neki najgori ljudi na planeti, daje najveća platformu u istoriji za postizanje kojom se može doseći do trećine (populacije) planete. Sloboda govora nije sloboda dosega. Nažalost, uvijek će biti rasista, mizoginista, antisemita i zlostavljača djece. Ali mislim da bismo se svi mogli složiti da im ne bismo trebali davati besplatnu platformu za amplificiranje njihovig pogleda na svijet i nalaženje žrtava. Kao drugo, Zuckerberg tvrdi da bi nova ograničenja na ono što se postavlja na društvene medije predstavljalo «povlačenje slobodnog govora». Totalna besmislica. Prvi amandman kaže da «Kongres ne donosi zakone» koji bi uskratili slobodu govora, ali se to ne odnosi na privatne firme kao što je Facebook. NE tražimo mi od tih kompanija da odrede slobodu govora u cijelom društvu. Samo želimo da budu odgovorne na sopstvenim platformama.“
Jedan od glavnih aduta i odbrana ovih plaformi jeste tvrdnja da bi se uklanjanjem spornih sadržaja stvorila atmosfera cenzure. To Facebooku ne smeta da zabranjuje slike sa prikazima ženske anatomije, čak i onda kada je navedeno da su u obrazovne svrhe. Suština Prvog amandmana je da onemogući institucijama države cenzuru jer bi to sigurno vodilo stvaranju autokratije, a ne ta uradi to privatnim kompanijama.
Premda je fokus Baron Cohenovog govora bio na političke kampanje na društvenim mrežama i širenje razarajućih ideologija i govora mržnje, poruka je mnogo šira: „Silicijumskih 6“ – Mark Zuckerberg sa Facebook, Sundar Pichai sa Google, Larry Page, Sergey Brin, Susan Wojcicki sa YouTube i Jack Dorsey sa Twitter stvorili su carstvo, a pri tome nemaju puno etičkih skrupula u pogledu toga šta se širi njihovim kanalima. Jednako kao što e ovim putevima mogu širiti govori mržnje i teorije zavjera, tako se može širiti i bilo koji drugi oblik lažnih vijesti i to nam je svima jasno, ništa novo.
Ono što je tragično, jeste to da su „Silicijumskih 6“ obećali borbu protiv lažnih vijesti, uklanjanje sadržaja koji navodi na pogrešne zaključke i širi mržnju, ali to je bilo samo zamazivanje očiju javnosti. Čak i kada je ljetos objavljeno da je Youtube uklonio sadržaje jednog od najmračnijih teoretičara zajere – Alexa Jonesa i njegovog „Infowars“, pobjeda je bila tek prividna i kratka. Danas Jonesove sadržaje bez problema možete naći na Youtube, doduše, ne pod labelom Infowars.
Iako je na svim ovim platformama data mogućnost prijave spornih sadržaja, kao i osoba koje šire jezik mržnje ili lažne vijesti, ni ovo oruđe nije baš operativno. Mi samo teorijski imamo mogućnost prijaviti nekoga ili neku stranicu, ali to ne znači da će ta osoba, nalog i sadržaj biti uklonjeni, pogotovo ako nisu pisani na engleskom jeziku. Sa druge strane, prijave otvaraju mogućnost manipulacije i prijavljivanja čak i onih ljudi i stranica koje debunkuju neistine. Nekoliko regionalnih stranica koje se bore protiv lažnih vijesti iz nauke i teorija zavjera, poput stranice Razotkrivanje laži iz teorija zavjera su bile ili degradirane od strane FB ili im je smanjen doeseg (“reach“). Degradiranje je vjerovatno učinjeno na osnovu prijava upravo onih koji šire lažne vijesti i teorije zavjera. Također, i degradiranje ocjene stranice utječe na doseg.
Uglavnom, ponuđeni alati borbe protiv lažnih vijesti su nefunkcionalni, algoritam je nepouzdan i vrlo ograničen, obećanje uklanjanja opasnih i sadržaja koji navode na pogrešne zaključke tek mrtvo slovo na papiru. Nikakvi automatski algoritmi ne mogu procijeniti sadržaj niti uraditi fact-checking. Kada bi se silikonski divovi zaista htjeli uhvatiti u koštac sa propagandom, govorom mržnje, lažnim vjestima, prevarama, teorijama zavjera, šarlatanstvom – morali bi zaposliti vojsku ljudi koji će raditi fact-checking jer algoritam nije sposoban za to. Naravno, to bi značilo ogromne troškove i održavanje platforme više ne bi bilo rentabilno.
Također, ne treba se zavaravati da silicijski divovi pomalo i ne uživaju u postojanju obmanjujućih sadržaja, jer dosta prometa dolaza upravo od njega. Click promet i ad revenue su zapravo stubovi ovih platformi i sadržaj koji stvara najviše prometa – a takav je vrlo često upravo obmanjujući sadržaj, jer privlači pažnju – jeste sadržaj koji silikonski giganti potajno njeguju.
Bez savjesti silicijumskih giganata, demokratija je u opasnosti, jer je relativizacija istine, stavljanje istorijskih i činjenica uopšte u zapećak, siguran put u najgore varijante distopijskih svjetova, idiokratiju i autokratiju. Konstantno upozoravanje na potrebu za medijskom pismenošću te medijsko i naučno opismenjavanja generacija koje su sada još u klupama je dobar, siguran i racionalan potez, ali je prespor i svijet kakav znamo se može urušiti dok mi opismenimo generacije i generacije koje dolaze.
