U općini Queens u New Yorku nalaze se dva glavna njujorška aerodroma. Zbog toga je u Queensu vrlo izražen problem trgovine ljudima. No, lokalni dužnosnici koji rade na suzbijanju tog problema, kažu da žrtve ne moraju nužno biti uvezene iz drugih zemalja. Kako javlja Peter Fedynsky, svodnicima nasjedaju i strankinje, ali i Amerikanke.
Prema procjenama američkog Državnog tajništva, čak 17 tisuća ljudi, uglavnom žena i djece, svake se godine dovozi u Sjedinjene Države i prisiljava na prostituciju. To je dio svjetski raširenog fenomena - trgovanja ljudima. Žrtve su sve češće i Amerikanke. Neke od njih čak nikada ne napuste svoje susjedstvo. Lori Cohen, odvjetnica pri Centru za zlostavljane žene, pojašnjava: "Transport nije uključen niti u jednu definiciju trgovanja – ni u saveznim niti u državnim zakonima. Trgovanje ljudima događa se upravo ovdje u New York Cityju. Da bi bili žrtva, ne morate prijeći ni državnu granicu, čak niti izaći iz vlastitog kvarta."
Jedna druga zabluda, kažu aktivisti, jest da trgovanje ljudima uključuje otmice ili nasilje. Rita Abadi, voditeljica Programa Mount Sinai za intervencije u slučajevima seksualnog napada i nasilja, kaže da emocionalno nestabilnim mladim ženama, u Sjedinjenim Državama i u inozemstvu, često prilaze muškarci koji na prvi pogled izgledaju miroljubivo i spremni su saslušati njihove probleme. On im potom obećaje da će se pobrinuti za njih – zaštiti ih, pronaći dom ili unosan posao. Mladim ženama to zvuči kao ostvarenje sna. "Ta osoba zapravo želi saznati što više o životu mlade žene, o njenoj obitelji, njenim prijateljima. A te će informacije vrlo skoro upotrijebiti protiv nje, kao sredstvo kontrole" - objašjava Rita Abadi.
Ona dodaje da su mnoge žrtve siromašne, izgubljene i očajnički usamljene osobe koje su zbog toga i lakovjerne - lako naime povjeruju osobi koja se pretvara da ih sluša. Sheila White, rodom iz Queensa, uspjela je pobjeći od svog svodnika i sada radi u savjetovalištu za žrtve ovakvog kriminala. Ona je pobjegla od kuće, kada joj je majka počela piti kako bi podnosila nasilje svog supruga, Sheilinog oca. Nakon što ju je silovao poočim, pokušala je samoubojstvo, a nakon toga je završila u instituciji za duševno oboljele.
Kao petnaestogodišnjakinja, akže da nije bila niti svjesna tko su zapravo svodnici: "Upoznala sam tog mladog muškarca, i po prvi put u životu osjetila da me netko zaista sluša. Slušao je o svemu što sam prošla. Bio je vrlo pažljiv i nježan. Tada sam stvarno vjerovala da će mi on biti dečko."
No, budući da nije imala gdje pobjeći niti se skloniti, kao ni nikog drugog s kim bi mogla razgovarati, Sheila White kaže da je bila prisiljena dozvoliti mu da postane njezin svodnik.
Ova se mlada žena ipak na kraju uspjela izvući i promijeniti život. Sada je savjetnica u Službi za edukaciju i mentorstvo djevojaka u New Yorku. Ta agencija pomaže djevojčicama – kojima je ponekad tek 12 godina – i djevojkama koje su žrtve trgovine ljudima. Odvjetnica Lori Cohen kaže da su u ovakav kriminal ponekad uključeni i dečki, muževi, čak i očevi. Iako, kaže ona, ima slučajeva otmica, žene češće bivaju držane kao robovi, pri čemu im se prijeti da će se svodnik osvetiti njihovoj obitelji.
Postoji još jedan način kontrole - svojevrsno dužničko ropstvo. Ta se metoda koristi uglavnom kod žrtava iz Azije, kaže Lori Cohen: "Žene imaju dug koji trebaju otplatiti uz nevjerojatno visoke kamate, uz koje im ga zapravo nikad neće biti moguće otplatiti. Ima pak slučajeva gdje se članove obitelji žrtava ucjenjuje lihvarskim zajmom, pri čemu oni potpuno ovise o mladoj ženi, koja je prisiljena raditi kao prostitutka da bi ga otplatila."
Lori Cohen kaže da trgovanje ljudima ovisi i o 'mušterijama', koje plaćaju za seks. Ona smatra da bi bilo dobro usvojiti zakon na temelju kojeg bi se ljude koji plaćaju prostitutke moglo zatvoriti. Međutim, postojeći zakoni imaju na meti prostitutke, ali ne i klijente. Lori Cohen kaže da bi 'trgovanje ljudima bilo manji problem kada bi bilo manje klijenata koji odlaze prostitutkama'.