Glavni tajnik Ujedinjenih naroda Ban Ki-moon uskoro će sjesti za pregovarački stol u Ženevi s predstavnicima zajednice ciparskih Grka kako bi se izradio nacrt plana za ujedinjenje podijeljenog otoka. Ovaj posljednji krug napora Ujedinjenih naroda započet je prije više od godinu dana, ali je donio vrlo male rezultate. Međutim, stručnjak s Instituta Carnegie Sinan Ulgen, koji predsjeda istraživačkom organizacijom Edam sa sjedištem u Turskoj, upozorava da vrijeme za ujedinjenje otoka istječe:
"Ovo će biti posljednji pokušaj međunarodne zajednice da riješi taj problem. Sličan pokušaj završio je neuspjehom 2004. godine, a sada, u 2011.-oj, svjedoci smo ponovnih napora. Ako i oni propadnu, pozicija Turske prema Cipru će se promijeniti. Na temelju rastućeg utjecaja u regiji Turska će lobirati za priznanje Turske Republike Sjevernog Cipra i time zapečatiti podjelu otoka."
Samo je grčka strana Cipra međunarodno priznata. Otok je razdijeljen od turske invazije 1974. godine, nakon državnog udara ciparskih Grka, kojeg je podržala Atena. Tursku Republiku Sjeverni Cipar – koja se nalazi pod međunarodnim gospodarskim embargom –priznaje samo Turska. No, naporima glavnog tajnika UN-a Ban Ki-moona predstoji teška bitka. Grčki premijer George Papandreou, koji je podržavao napore bivšeg glavnog tajnika UN-a Kofi Annana za ujedinjenje, nije više u poziciji da podržava i ovaj posljednji pokušaj, tvrdi grčki stručnjak Ioannis Grigoriadis s turskog Sveučilišta Bilkent:
"Iako je Papandreou poduzeo ogroman rizik kako bi podržao Annanov plan i nikad nije odstupio s te pozicije, ne mislim da ćemo od njega sada vidjeti puno inicijative s obzirom na vrlo tešku ekonomsku situaciju u Grčkoj. No, istovremeno mislim da on neće biti prepreka rješenju ako do njega dođe."
Prijašnji UN-ov plan s Kofi Annanom na čelu snažno je podržavao i turski premijer Recep Tayyip Erdogan. 2004. godine prihvatila ga je turska strana otoka, ali su ga odbili ciparski Grci. S obzirom da je grčka strana otoka dio Europske unije, turske aspiracije ka članstvu vezane su uz ujedinjenje otoka. No, iskusni turski diplomat Selim Yenel kaže da Turska više neće pružati ustupke:
"Koncesije su uvijek bile na Turskoj i stoga smatramo da smo ih dali dovoljno. Sve smo pokušali. A svaki put kad bi to uradili, ciparski Grci stavili bi ih u džep i tražili još. Stoga to ne smijemo više činiti jer će opet tražiti još. Oni su se uvijek oslanjali na Europsku uniju, na druge velike zemlje, tražeći od njih da vrše pritisak na nas. Mislim da to neće više funkcionirati."
Promatrači kažu da je takav čvrsti stav odraz promjene ravnoteže moći između Turske i Europske unije. Pokušaj turskog članstva u Europskoj uniji prektički je zaustavljen, za što je djelomično zaslužna situacija oko Cipra, ali i protivljenje Njemačke i Francuske.
Međutim, u vrijeme kad je Europska unija sučeljena s gospodarskom krizom, a turska ekonomija ubrzano raste, privlačnost članstva blijedi, kaže Ulgen. To znači, dodaje on, da Ankara može zauzeti čvrstu poziciju, čak do te mjere da traži potpuno priznanje Turske Republike Sjeverni Cipar.
No, Ulgen tvrdi da stvarni izgledi trajne podjele otoka mogu pružiti poticaj dvjema zajednicima da pokušaju postići sporazum. Budući da ciparski Grci preuzimaju šestomjesečno predsjedništvo nad Europskom unijom 1. srpnja 2012., taj bi datum mogao postati krajnjim rokom postizanja sporazuma o ujedinjenju.